Stres nije opasan ako ne mislimo da je opasan. Ako na život gledamo kao na tortu sa šlagom, onda ćemo za svaku nevolju koja nam se desila pitati sebe zašto nam se ta nevolja desila. Ako krenemo sa stavom da je život jednostavno pun stresova, pun problema i izazova, i to prihvatimo, onda stres nije opasan. Ovo je teza kojom je prof. dr. Nataša Jokić – Begić počela svoje izvrsno predavanje pod nazivom “Što znači burnout, i kako se razlikuje po različitim generacijama” na Weekend Media Festivalu,Weekend.16 u Rovinju.
S druge strane, profesorica Jokić Begić naglašava da stres jeste opasan ako je kroničan. Ako stres definiramo kao nešto čemu se moramo prilagoditi, onda su mnogi izvori tog stresa.
Izvori stresa
Izvori stresa mogu biti u obitelji, na poslu, a mogu proizlaziti iz same osobnosti. Ljudi koji su perfekcionisti, žele da sve bude savršeno, često ne mogu zadovoljiti svoje kriterije, što je izvor stresa.
Izvori stresa djeluju prikriveno i kronično, a oni koji su povezani sa poslom (npr. loše radno okruženje) posebno pogubno djeluju na zdravlje. To su pokazala istraživanja u području kliničke psihologije, istakla je profesorica Jokić-Begić. Razlog iz kojeg je ova vrsta stresa tako pogubna, jeste upravo to što se taj stres ne može iskazati na neki ponašajni način, već djeluje prikriveno i kronično, te oštećuje funkcioniranje ljudskog tijela i pojedinih organa.
Ako imamo mnogo izvora stresa sa svim strana, onda sagorijevanje (burnout) nije nešto neočekivano. Kad imamo puno izvora stresa, ne resetiramo se, a stres se kumulira. Tijelo i um se ne oporavljaju.
Burnout ili sagorijevanje je, po prof. Jokić – Begić stanje iscrpljenosti, frustriranosti poslom, praćen osjećajem bespomoćnosti. Ljudi se osjećaju kao djeca kojoj je već u nedjelju muka od odlaska u školu u ponedjeljak – “ja ne bih više da idem u tu školu“. Tako se ljudi počinju osjećati u vezi svog posla.
A tko su najveći kandidati za burnout? To su, ističe prof. Jokić – Begić, perfekcionosti – oni ljudi koji su bili entuzijastični u vezi posla, koji su imali visoka očekivanja, ljudi koji ne znaju reći ne...Uvjeti za nastanak stresa, i posljednično burnouta, su preveliki zahtjevi, loša organizacija, loše upravljanje vremenom, nedostatna znanja i vještine.
Faze burnouta
Proces sagorijevanja (burnouta) započinje kada se čovjek želi dokazati, napraviti posao savršeno, a pri tome zaboravlja na vlastite potrebe. Zanemaruje druga područja života. U tom procesu kognitivnog prilagođavanja, posao postaje najvažniji – vrijednosno najveći (ravan spašavanju svijeta).
Primjer koji prof. Jokić-Begić navodi je onaj zrele žene, njezine klijentice u svojim kasnim 40-tim godinama, koja strepi od ocjene svog pretpostavljenog. U isto vrijeme svom djetetu govori da ocjena u školi nije najvažnija, nego stjecanje znanja. Ovaj mehanizam prilagodbe svojih vrijednosti dovodi čovjeka u “kognitivnu disonancu”, i na kraju u sagorijevanje. Odvodi osobu u preokupiranost poslom, u kojoj posao postaje najvažniji.
Osoba dalje “premješta sukob” okrivljujući druge, negira poteškoće i socijalno se povlači. Ima poteškoće u ponašanju (ispade agresivnosti), koji onda prati osjećaj ispraznosti i depersonalizacija (osjećaj manjka kontrole i distanciranosti od vlastitog života).
Vrlo često nakon ovih faza slijedi depresija, a onda konačno nastupa sagorijevanje ili burnout.
Ako puno radimo i entuzijastični smo oko svog posla, primjetit ćemo, navodi prof. Jokić – Begić, da nam se ovi osjećaji javljaju prije godišnjeg odmora. Tada se moramo sjetiti definicije dobrog godišnjeg odmora: tri tjedna izvan mjesta stanovanja, u potpuno drugačijim uvjetima u odnosu na one u kojima inače radite.
Zašto se ljudi razlikuju
U poslovnom okruženju svaki dan se susreću ljudi rođeni od 1953. do 2005.g . A u razdoblju od zadnjih 65 godina smo se kretali od:
- optimizma 50-tih do pesimizma 2020-tih
- od kolektivizma do indivualizma
- od ekonomskog prosperiteta do nestabilnosti
- od obećanja mira nakon Drugog Svjetskog rata, do stalnih ratova ili prijetnji ratovima
Iz tog razloga nije čudno da imamo generacijske razlike.
Tako su se stvorili i stereotipi o 4 generacije, po kojima generaciju Baby Boomera najbolje opisuje izjava “Trud se isplati”, a generaciju X “Uzdaj se u sebe”.
Generacija Z, koja posao pokušava prilagoditi životu, opisana je sa “Jer ja to zaslužujem”. I na kraju, “zabrinuta” generacija Z je opisana motom “Treba preživjeti”.
Različite generacije će imati drugačije okidače za burnout. Tako će za generacije Baby Boomeri i generaciju X najveći problem biti loši međuljudski odnosi.
Jednostavni psihološki samopregled koji bi se trebao obaviti svakih 6 mjeseci
Na kraju predavanja, prof. dr. Nataša Jokić – Begić prikazala je jednostavni psihološki samopregled koji bi trebalo obaviti svako 6 mjeseci. Ovaj samopregled trebao bi pokazati da li smo izloženi većem riziku od sagorijevanja.
Također su dati i putokazi organizacijama kako stvoriti međugeneracijski mentorski sustav, pri čemu stariji kolege mogu podučavati mlađe socijalnim i životnim vještinama, dok mlađi starije mogu učiti tehnologijama.
Izvrsno predavanje završilo je zasluženim, gromoglasnim pljeskom. Prof. dr. Nataša Jokić – Begić bila je spriječena doći u Rovinj, ali je uspjela, čak i videovezom, ispuniti dvoranu zanimanjem i angažmanom.
Autor: financa.ba
