Postoji jasna distinkcija između pojmova “imovina frime” i “privatna imovina”. Porezni propisi definirali su i propozicije po kojima se privatna imovina daje na raspolaganje poduzetništvu. Još više za obrnuti slučaj, kad se imovina poduzetništva koristi u privatne svrhe.
Uplate, pozajmice, novac
Kad obrtnik želi upotrijebiti privatni novac za poslovanje obrta, on jednostavno uplaćuje novac na poslovni račun, uz navođenje da se radi o pozajmici. Ova jasno navedena svrha uplate će ujedno poslužiti kao dokaz da taj priljev sredstava na račun ne predstavlja primitak obrta. Naravno, ako druga osoba pozajmljuje novac obrtu, o tome treba postojati ugovor.
Osnivač ili direktor poduzeća će svaku uplatu privatnog novca na žiro-račun poduzeća morati ugovoriti. Ukoliko je zajam uz kamatu, ona će morati biti isplaćena uz istovremeno plaćanje poreza na dohodak. No zajam može biti i beskamatni.
Ako novac ide iz obrta za privatnu svrhu obrtnika, procedure nema. Obrtniku je dopušteno bez ograničenja raspolagati novcem obrta. Međutim, ako novac s računa poduzeća ide na bilo čiji privatni račun, uključujući osnivačev i direktorov, mora biti sastavljen ugovor. Mora biti ugovorena kamataKamata je cijena uporabe tuđih novčanih sredstava. Kamate ..., čija je minimalna stopa svake godine propisana. Kamatu poduzeće redovito mora obračunavati i fakturirati zajmoprimcu.
Materijalna imovina
Što se tiče materijalne imovine, razlikujemo dugotrajnu i kratkotrajnu imovinu, a za obje se vode odvojeni popisi. Suprotno često prisutnom mišljenju, sva imovina ne utječe na troškove poduzetništva u trenutku nabavke, jer dugotrajna tereti troškove tek kroz postupak obračuna amortizacijeAmortizacija je (u knjigovodstvu) postupak postupnog umanj..., ovisno o procijenjenom vremenu trajanja, a u skladu s poreznim propisima. Amortiziranje po stopama većim od porezno dopuštenih, nije priznati trošak. Ako obrtnik želi neku svoju imovinu staviti na raspolaganje obrtu, o tome donosi odluku i po procijenjenoj tržišnoj vrijednosti uvodi to u popis imovine.
Ako osnivač ili direktor žele svoju imovinu upotrebljavati za poduzetništvo, a troškovima upotrebe namjeravaju teretiti poduzeće, trebaju je ugovorno iznajmiti ili prodati poduzeću. Najam predstavlja njihov dohodak, na koji trebaju platiti porez, a prodaja imovinu pretvara u poslovnu imovinu poduzeća, čime je se više ne smije koristiti za privatne potrebe.
Pravna osobnost poduzeća
Naime, s obzirom na to da je pravna osobnost poduzeća u potpunosti odvojena od osobnosti fizičke osobe osnivača i direktora, također je i oporezivanje potpuno odvojeno. Za svako korištenje poslovne imovine u privatne svrhe zaposlenika, osnivača, direktora ili trećih osoba, poduzeću treba platiti tržišnu vrijednost tog korištenja ili se radi o ostvarivanju dohotka u naravi.
Ako se radi o osobi koja je u poduzeću zaposlena, obračun se vrši jednako kao i obračun plaće, a ako osoba nije zaposlenik, treba se obračunati prema pravilima obračuna drugog dohotka, tj. kao da je osoba primila honorar u naravi. Obje vrste obračuna podrazumijevaju plaćanje doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje i poreza na dohodak.
