Model domaćinstva Olimpijskih igara ponovno se našao pod povećalom uoči Zimskih olimpijskih igara 2026. u Milanu i Cortini. Kašnjenja u izgradnji klizališta i kontroverze oko bob staze pokazali su koliko su ovakvi projekti rizični.
Iako problemi nisu novost, Igre 2026. mogle bi označiti prekretnicu. Sve se češće postavlja pitanje isplati li se uopće organizacija u sadašnjem obliku.
Kronični problemi s infrastrukturom
Kašnjenja i rast troškova prate gotovo svaki model domaćinstva Olimpijskih igara. Posebno su problematični specijalizirani objekti koji se nakon Igara rijetko koriste.
Ekonomist Victor Matheson ističe da je kašnjenje višenamjenskih arena neoprostivo. Smatra da se gradovi bez postojeće infrastrukture uopće ne bi trebali kandidirati.
Troškovi Igara i upitni gospodarski učinci
Procijenjeni proračun Zimskih olimpijskih igara 2026. premašuje tri milijarde eura. Procjene govore o mogućem gospodarskom učinku od pet milijardi eura, no te brojke nisu zajamčene.
Povijest pokazuje da mnogi olimpijski objekti postanu financijski teret. Upravo to dodatno potkopava povjerenje u aktualni model domaćinstva Olimpijskih igara.
Sve manje lokalne podrške za Olimpijske igre
Građani i porezni obveznici sve češće odbijaju financirati skupe sportske spektakle. Iako su Igre atraktivne, lokalna podrška slabi.
Matheson upozorava da su autoritarnije zemlje često spremnije preuzeti domaćinstvo. Demokracije, u kojima građani imaju veći utjecaj, sve češće postavljaju pitanje cijene.
MOO i potreba za održivim modelom
Međunarodni olimpijski odbor već je pokrenuo reforme kroz Agendu 2020. Cilj je učiniti model domaćinstva Olimpijskih igara održivijim i financijski racionalnijim.
Unatoč tome, MOO i dalje ovisi o domaćinima jer nema vlastita sredstva za organizaciju Igara. Njegova snaga leži u brendu i simbolici.
Inovativni pristupi i moguća rješenja
Jedno od rješenja je rotacija stalnih domaćina ili organizacija u više država. Time bi se smanjili troškovi i povećala dugoročna iskoristivost objekata.
Primjer Los Angelesa 2028. pokazuje kako se mogu koristiti postojeći kapaciteti i proširiti geografski doseg natjecanja. Taj pristup mnogi vide kao budućnost.
Vrijeme je za promjenu modela domaćinstva Olimpijskih igara
Primjer Milana i Cortine jasno pokazuje da sadašnji model domaćinstva Olimpijskih igara ima ozbiljne slabosti. Bez promjena, rizik za domaćine ostat će previsok.
Sve je jasnije da Igre budućnosti moraju biti skromnije, fleksibilnije i održivije. O ovim pitanjima, prema pisanju Svijeta, rasprave unutar sportskih i političkih krugova već su u punom jeku.
