U davna vremena odlazak po božićno drvce značio je šetnju do obližnje šume. Danas bi takav pothvat završio paprenom globom, a potraga za savršenim drvcem seli se u trgovine i na prodajna mjesta. Nije nimalo isključeno da je i vaše božićno drvce prevalilo stotine, pa čak i tisuće kilometara – možda je stiglo iz Danske.
Miris piljevine i svježih jelovih iglica ispunjava zrak, dok se u pozadini miješaju uzbuđeni glasovi djece i roditelja. Za mnoge obitelji pravi božićni ugođaj počinje upravo u trenutku zajedničkog biranja drvca. No mnoga od tih stabala već su iza sebe ostavila dug put, stigavši kamionima – najčešće iz Danske.
Danska – svjetski izvoznik božićnih drvaca
„Nakon Njemačke, Danska je najveći proizvođač božićnih drvaca u Europi“, objašnjava Claus Jerram Christensen iz Danskog udruženja proizvođača božićnih drvaca. „Budući da imamo malo stanovnika i sami ne trebamo mnogo stabala, postali smo najveći svjetski izvoznici – čak i ispred Sjedinjenih Američkih Država.“
Iz Danske svake godine u svijet krene oko devet milijuna božićnih drvaca. Oko polovice završi u Njemačkoj, najvažnijem tržištu za danske proizvođače, zahvaljujući kratkim transportnim rutama i dugogodišnjim trgovačkim vezama.
Danska drvca ne ostaju samo u Europi. „Izvozimo i u Dubai, Vijetnam ili Hong Kong“, kaže Christensen. „Količine su manje, ali i to se računa.“ Na veće udaljenosti drvca obično putuju brodom, no u Dubai su znala stići i avionom, koristeći povratne letove koji bi inače bili prazni.
Tajna uspjeha: nordmanska jela
Božićna drvca u Danskoj danas se uzgajaju na oko 20 tisuća hektara, a samo je 2024. godine taj posao donio prihod od oko 160 milijuna eura. Ključ uspjeha je nordmanska jela, koja je 1980-ih potisnula smreku kao najpopularnije božićno drvce u Europi.
Zanimljivo je da ta jela uopće ne potječe iz Danske. „Naši su šumari putovali u druge zemlje tražeći vrste pogodne za drvnu industriju. Tako su se jednom iz Gruzije vratili s nordmanskom jelom“, objašnjava Christensen. Iako je prvotno bila zamišljena kao građevno drvo, ubrzo je prepoznata kao idealno božićno drvce.
Tamnozelene, mekane iglice i pravilni, čvrsti ogranci brzo su osvojili europske domove. Iako nema jak miris poput smreke, nordmanska jela ne bode i dugo zadržava iglice. Danas je prvi izbor za oko 80 posto Nijemaca, a Danska i dalje prednjači u njezinu uzgoju.
Deset godina rasta za nekoliko blagdanskih dana
Svend Kristiansen radi za jednog od najvećih proizvođača božićnih drvaca u Danskoj. Prosječno drvce raste gotovo deset godina prije nego što završi u nečijem domu. Za Kristiansena plastično drvce nije opcija.
„Imali bismo grižnju savjesti“, kaže. „Naša je dužnost prenijeti božićnu tradiciju na djecu i unuke, a pravo božićno drvce dio je te tradicije.“
Njegova tvrtka izvozi u sedamnaest zemalja, no najviše ga veseli rad s kupcima. „Za svaku je obitelj savršeno drvce drukčije. Tu presuđuju osjećaji“, kaže Kristiansen. „Ali kad su drvca okićena, sva su lijepa.“
Svoj božićni bor bira među onima koji ostanu neposredno prije blagdana. Iako tada izbor nije velik, dosad je uvijek pronašao pravo – za sebe i svoju obitelj.
