Stagflacija

    225

    U ekonomiji, stagflacija ili recesijska inflacija je situacija u kojoj je stopa inflacije visoka, stopa gospodarskog rasta usporava, a nezaposlenost ostaje stalno visoka. Predstavlja dilemu za ekonomsku politiku, budući da akcije usmjerene na smanjenje inflacije mogu pogoršati nezaposlenost.

    Izraz, izvedenicu od stagnacije i inflacije, općenito se pripisuje Iainu Macleodu, političaru britanske Konzervativne stranke koji je postao državni ministar financija 1970. Macleod je tu riječ upotrijebio u govoru u parlamentu 1965. tijekom razdoblja istovremeno visoke inflacije i nezaposlenosti u Ujedinjenom Kraljevstvu. Upozoravajući Donji dom na ozbiljnost situacije, rekao je: “Sada imamo najgori od oba svijeta – ne samo inflaciju s jedne strane ili stagnaciju s druge strane, već oboje zajedno. ..”

    Macleod je ponovno upotrijebio taj izraz 7. srpnja 1970., a počeli su ga koristiti i mediji, na primjer u The Economistu 15. kolovoza 1970. i Newsweeku 19. ožujka 1973.

    John Maynard Keynes nije koristio taj izraz, ali neka od svojih djela odnosi se na uvjete koje bi većina prepoznala kao stagflaciju. U verziji kejnzijanske makroekonomske teorije koja je bila dominantna između kraja Drugog svjetskog rata i kasnih 1970-ih, inflacija i recesija smatrane su međusobno isključivim, a odnos između njih opisan je Phillipsovom krivuljom. Stagflacija je vrlo skupa (štetna) i teško ju je iskorijeniti kada jednom počne, kako u socijalnom smislu tako i u smislu proračunskog deficita.