Cognac živi od žestokog pića koje je i dobilo ime po ovoj francuskoj regiji. Gotovo 98 posto ukupne proizvodnje izvozi se diljem svijeta. No, danas se taj tradicionalni sektor bori s carinama, padom potražnje i klimatskim promjenama.
Vinogradi se protežu dokle pogled seže. Alain Reboul, vinogradar u sedmoj generaciji, posjeduje 24 hektara zemlje. Njegovo imanje, Earl des Bois nobles, jedno je od manjih u regiji Cognac, smještenoj stotinjak kilometara sjeverno od Bordeauxa. U strogo definiranoj apelaciji djeluje 4350 vinogradara. Samo grožđe iz šest točno određenih vinogradarskih područja (crus) i od dopuštenih sorti bijelog grožđa može se koristiti za proizvodnju cognaca.
Geopolitički udarci
SAD, najveće tržište za cognac, suočavo se s prijetnjom 200-postotnih carina za vrijeme Donalda Trumpa, piše Seebiz. Drugo najvažnije tržište, Kina, već je u jesen 2024. povećala uvozne troškove i pokrenula antidampinški postupak — odgovor na europske carine na kineske električne automobile. Cognac se ondje više ne smije prodavati ni u duty-free trgovinama.
Prema podacima BNIC-a (Bureau National Interprofessionnel du Cognac), isporuke u Kinu prepolovile su se, što znači više od 50 milijuna eura mjesečnih gubitaka. BNIC poziva francusku vladu da ne zaboravi na oko 70.000 radnih mjesta koja izravno i neizravno ovise o cognacu.
Reboul, koji je tijekom života kupovao zemlju i sadio lozu, danas se suočava s preporukama o iskrčivanju nasada radi smanjenja troškova. On to odbacuje: „Loza se sadi na 30 godina, najmanje – za buduće naraštaje! Zašto bismo ponavljali iste greške kao naši preci?“
Rekordi i padovi
Još donedavno dominirala je parola „Sadite, sadite, sadite!“ – žeđ za cognacom činila se neutaživom. Godine 2022. prodano je gotovo 213 milijuna boca, rekordna godina unatoč pandemiji i ratu u Ukrajini. No aktualni pad prodaje najveći je šok još od naftne krize. Neki vinogradari su već iskrčili loze i prešli na plantaže maslina ili tartufa. „Moja filozofija se neće promijeniti“, kaže Reboul odlučno. „Kriza je uvijek bilo.“
Višeslojna prijetnja
Carine i inflacijaInflacija je povećanje opće razine cijena u određenom vre... samo su dio problema. Tu su i klimatske promjene. Loza ranije pupi, povećava se rizik od tuče, mraza i štetnika. Dulja razdoblja vrućine povećavaju razinu šećera u grožđu, a za cognac je potrebna određena razina kiselosti. Povijesno gledano, vino regije Cognac smatralo se manje kvalitetnim od onog iz Bordeauxa — no destilacija je sve promijenila.
U davna vremena, pokušaj stvaranja “instant-vina” za francuske mornare rezultirao je destilatom koji se pokazao iznimno ukusnim. Vino iz Bordeauxa bilo je preslatko, no ono iz Cognaca — idealno. Danas, međutim, i to grožđe postaje preslatko.
Održavanje tradicije
Reboul i dalje radi sa svojom obitelji i sezonskim radnicima. Cijeli urod prodaje Hennessyju. „Volim svoj posao!“, kaže s ponosom. I osma generacija već se priprema.
Bačvarija Allary, koju vodi Cassandra Allary sa svojim bratom, ima 26 zaposlenih i proizvodi hrastove bačve svih veličina. Među pedesetak bačvara u regiji, njihovo umijeće je UNESCO-va kulturna baština. Proces zahtijeva sušenje, oblikovanje, grijanje i finiširanje — a sve s ciljem izvući željene arome iz drva. Kod slabog zagrijavanja prevladava kokos, srednjeg – vanilija, a jakog – kava i kakao.
No narudžbi je sve manje. Gotovo svi u regiji, na neki način, žive od proizvodnje i prodaje vina, cognaca, bačava ili bočica. Grad Cognac, s 20.000 stanovnika, izrastao je zahvaljujući ovom piću. Samo ono što dolazi iz te regije smije nositi ime „Cognac“ — sve ostalo je vinjak ili brandy.
Budućnost pod znakom pitanja, ali i nade
Maison Bache Gabrielsen, osnovana 1905., ostala je u obiteljskom vlasništvu. Proizvode oko milijun boca godišnje i zapošljavaju 23 osobe. Destilat, eau de vie, mora odležati barem dvije godine u hrastovim bačvama. Jean-Philippe Bergier već 35 godina komponira konačni proizvod od destilata iz različitih crus regije.
Kao odgovor na klimatske promjene, ponovno se koriste sorte s više kiselosti. Bache Gabrielsen također eksperimentira s bio-Cognacom i recikliranim bocama te razvija likere i aperitive za mlađe potrošače koji više paze na kvalitetu nego kvantitetu.
Unatoč izazovima, mnogi u Cognacu ostaju vjerni tradiciji — ali i spremni na inovaciju. Bergier vjeruje: „Cognac ima budućnost.“
