Bosna i Hercegovina treba ubrzano tražiti odgovore i rješenja za daljnju opskrbu i korištenje prirodnog plina za što imamo znanja i iskustva, rečeno je na sastanku predstavnika plinskog gospodarstva u BiH održanom ovog tjedna u Sarajevu. – piše Fena
Uzimajući u obzir situaciju izazvanu napadom Rusije na Ukrajinu i zahtjeve Europske unije za ubrzanje dekarbonizacije i pristupanje temeljitoj tranziciji energetskog sektora, Bosanskohercegovački komitet Međunarodnog vijeća za velike električne sustave (CIGRE) planira organizirati krajem svibnja ili početkom lipnja okrugli stol posvećen stanju, trendovima razvoja, ulozi i značaju prirodnog plina u energetici Bosne i Hercegovine.
Plinska mreža u Bosni i Hercegovini je slabo razvijena jer još od prije 40 godina od kada je došao prirodni plin u BiH, postoji samo jedan pravac opskrbe i jedan isporučitelj prirodnog plina. Prirodni plin je bitan za grad Sarajevo, posebno za Toplane Sarajevo (naročito u zimskom periodu za grijanje), te gospodarske subjekte Arcelor Mittal Zenica, Birač Zvornik i još neke manje potrošače. Prema podacima BHK CIGRE, godišnja potrošnja je oko 230 miliona m3 prirodnog plina i to sa oscilirajućim sezonskim dijagramom opterećenja (ljeto -zima).
Situaciju usložnjavaju i problemi u sigurnosti isporuke, fluktuacije cijena plina i posebno izraženi problem u radu sarajevskih kotolovnica zbog nesrazmjerno visoke zimske potrošnje prirodnog plina u odnosu na ljeto, te dodavanje tečnih goriva umjesto dodatno naručenih količina plina zbog visokih ‘penala’.
Transportni pravci dostave plina
Kada je riječ o transportnim pravcima iz Rusije prema Europi, prema podacima BHK CIGRE, skoro 40 posto prirodnog plina Europska unija uvozi iz Rusije. Izvoz prirodnog plina iz Rusije (uglavnom prema EU i ostalim državama) je dosegao više od 200 milijardi kubnih metara godišnje. Uslijed geopolitičkih nestabilnosti u odnosima Rusije i Ukrajine, realizirani su novi pravci koji zaobilaze Ukrajinu (koja ima transportni kapacitet 130 milijardi kubika, koji se koristi na nivou 50 milijardi) i to – Sjeverni tok kapaciteta 55 milijardi kubika (preko Baltičkog mora) i Turski tok 31,5 milijardi kubika prirodnog plina (preko Crnog mora). Ranije izgrađeni transportni kapacitet preko Bjelorusije do Poljske (kapacitet 34 milijarde) se slabo koristi.
Turski tok je značajan za opskrbu Bosne i Hercegovine. Tome treba dodati još jedan pravac Sjeverni tok 2 sa 55 milijardi kubika i koji je završen, ali nije stavljen u pogon. Praktično kroz ova tri nova pravca (Sjeverni tok, Sjeverni tok 2 i Turski tok) se može transportirati gotovo sav ruski plin namijenjen za EU, zaobilazeći tranzit kroz Ukrajinu.
– Ukrajina je izgubila značajan dio statusa tranzitne zemlje kada je riječ o transportu prirodnog plina. Očigledno je da je Rusija izvršila jak prodor na europska tržišta, ali i prema Kini, pri čemu je uspjela zadržati svoja dva velika ključna tržišta prirodnog plina, Njemačku i Tursku, gradeći strateške ali geopolitički usmjerene plinovode. Energetska zajednica je jasno ukazala da novi plinovod kroz Srbiju (Turski tok) nije u skladu sa europskom regulativom, jer ograničava konkurenciju i jača zabranu tržišta prirodnog plina. Sličan problem se spočitava i Sjevernom toku 2 – istakao je predsjednik BHK CIGRE Edhem Bičakčić.
Geopolitički utjecaji
Tržišta energije, ali i druga tržišta su pod velikim utjecajem geopolitičkih odnosa. Cijene električne energije na europskim burzama u drugom polugodištu 2021. godine su velikim dijelom porasle uslijed manjka prirodnog plina u europskim skladištima pred ovu, sada već prošlu grijnu sezonu. Drugi razlog su takse na CO2 na proizvedenu električnu energiju iz uglja. Kao razlog zašto nije bilo dovoljno plina u skladištima, iz EU navode da Gasprom nije isporučivao dovoljne količine plina jer traže dozvolu za korištenje plinovoda Sjeverni tok 2 i ugovore o dugoročnom snabdijevanju. Stručnjaci za burze električne energije kažu da visoku cijenu električne energije na tržištu diktira Gasprom putem ograničenih isporuka prirodnog plina, što povećava cijenu.
– Zbog invazije Rusije na Ukrajinu, EU je kao odgovor započela pripremu snažnije energetske politike posebno po pitanju plina i nafte, ali još nije zabranila uvoz ruskih energenata. Da podsjetim, EU dobiva skoro 40 posto potrebnog plina iz Rusije, dok je stanje u Njemačkoj još teže jer uvozi čak 55 posto plina iz Rusije. Njemačka vlada priprema izgradnju obnovljivih izvora energije kako bi se osigurala energetska nezavisnost zemlje. Cijene energenata su mjesecima visoke zbog malih zaliha u skladištima prirodnog plina, što povećava troškove. Cijena prirodnog plina 10 puta veća nego na početku 2021. Za sada prirodni plin nastavlja se transportirati plinovodima iz Rusije u Europu, uključujući i one koji prolaze kroz Ukrajinu – dodao je Bičakčić.
Planovi smanjenja ovisnosti o ruskom plinu
Europska komisija je objavila planove da ove godine smanji ovisnost EU o ruskom plinu za dvije trećine i prekine oslanjanje na ruske isporuke goriva do 2027. ili najkasnije do 2030. godine. Prije svega to planira uraditi prelaskom na alternativne opskrbe i bržim razvojem postrojenja zelene energije i davanju naglaska na energetsku efikasnost u skladu sa planovima, za čije provođenje će u velikoj mjeri biti odgovorne vlade članica EU. EU se obavezuje da će diverzificirati isporuke i pravce dopreme, uključujući korištenje LNG (tečnog prirodnog plina) te dalji razvoj bioplina i hidrogena. Međunarodna agencija za energetiku je procijenila da EU prije početka sljedeće zime može da prepolovi svoju potražnju za ruskim plinom.
Europska unija ubrzano ide ka značajnom smanjenju uvoza plina iz Rusije, koji se prema stavu Europske komisije može postići razvojem obnovljivih izvora, uključujući hidrogen i bioplin, ubrzanjem investicija u energetsku efikasnost i prelaskom na sigurne dobavljače plina širom svijeta.
