Kako se natjerati da radite onda kada vam se jednostavno ne da

Postoji taj projekt koji ste zapostavili – onaj s rokom koji se neugodno približava. A tu je i klijent na čiji telefonski poziv biste se zaista trebali vratiti. Onaj koji ne radi ništa osim što se žali i potrati vaše dragocjeno vrijeme. Čekaj, niste li ove godine pokušali češće ići u teretanu?

Možete li zamisliti koliko biste manje krivnje, stresa i frustracije osjećali kada biste se nekako natjerali da radite stvari koje ne želite, a zapravo ih trebate učiniti? Da ne spominjemo koliko biste bili sretniji i učinkovitiji?

Dobra vijest (i to vrlo dobra vijest) je da možete biti bolji ako ne odgađate stvari, ako koristite pravu strategiju. Odluka o tome koju strategiju koristiti ovisi o tome zašto uopće odgađate stvari:

Razlog br.1: Nešto odgađate jer se bojite da ćete to zeznuti.

Rješenje: usvojite “fokus na prevenciju“.

Postoje dva načina pogleda na bilo koji zadatak. Možete učiniti nešto jer to vidite kao način da vam bude bolje nego što je trenutno – kao postignuće ili ostvarenje. Na primjer, ako uspješno završim ovaj projekt, impresionirat ću svog šefa, ili ako redovito vježbam izgledat ću nevjerojatno. Psiholozi to nazivaju promotivnim fokusom. A istraživanja pokazuju da kada ga imate, motivira vas misao da ostvarite dobitke. A najbolje radite kada se osjećate nestrpljivo i optimistično. Zvuči dobro, zar ne? Pa, ako se bojite da ćete zabrljati na dotičnom zadatku, ovo nije fokus za vas. Anksioznost i sumnja potkopavaju motivaciju za napredovanje, ostavljajući manje vjerojatnosti da ćete poduzeti bilo kakvu akciju.

Ono što vam je potrebno je način gledanja na ono što trebate učiniti koji nije potkopan sumnjom. Kada ste usredotočeni na prevenciju, umjesto da razmišljate o tome kako vam može biti bolje, vidite zadatak kao način da se zadržite na onome što već imate – da izbjegnete gubitak. Za one koji su usredotočeni na prevenciju, uspješan dovršetak projekta je način da spriječite svog šefa da se ljuti ili da manje misli na vas. Redovito vježbanje način je da se ne “pustite”. Desetljeća istraživanja, koja su opisana u knjizi Focus, autorice Heidi Grant, socijalne psihologinje, pokazuju da je motivacija za prevenciju zapravo pojačana tjeskobom o tome što bi moglo poći po zlu. Kada ste usredotočeni na izbjegavanje gubitka, postaje jasno da je jedini način da se izvučete iz opasnosti poduzimanje trenutnih mjera. Što ste više zabrinuti, brže ćete izaći.

Ovo vjerojatno ne izaziva salve smijeha, pogotovo ako ste obično tip koji više razmišlja o promociji, ali vjerojatno nema boljeg načina da prebolite svoju tjeskobu oko mogućnosti pogreške nego da ozbiljno razmislite o svim strašnim posljedicama koje može napraviti nečinjenje. Hajde, budite prestrašeni. Osjećaj je užasan, ali djeluje.

Razlog br.2. Odgađate nešto jer se ne “osjećate” kao da vam se to radi.

Rješenje: Zanemarite svoje osjećaje. Oni vam stoje na putu.

U svojoj izvrsnoj knjizi Protuotrov: Sreća za ljude koji ne mogu podnijeti pozitivno razmišljanje, Oliver Burkeman ističe da većinu vremena, kada kažemo stvari poput “Jednostavno ne mogu ustati iz kreveta rano ujutro”, ili “Jednostavno se ne mogu natjerati da vježbam”, ono što zapravo mislimo je da se ne možemo natjerati da radimo ove stvari. Uostalom, nitko vas svako jutro ne veže za krevet. Zastrašujući izbacivači ne blokiraju ulaz u vašu teretanu. Fizički vas ništa ne sprječava – jednostavno vam se ne sviđa. Ali kako se Burkeman pita: “Tko kaže da trebate pričekati dok se ne budete ‘osjećali kao da vam se nešto radi da biste to počeli raditi?”.

Razmislite o tome na trenutak, jer je stvarno važno. Negdje na tom putu svi smo prihvatili ideju – a da to nismo svjesno shvaćali – da bismo bili motivirani i učinkoviti, moramo osjećati da želimo poduzeti akciju. Moramo biti željni to učiniti. Stvarno ne znam zašto vjerujemo u ovo, jer je to 100% glupost. Da, na nekoj razini morate biti predani onome što radite – trebate htjeti vidjeti da je projekt završen, ili da postanete zdraviji, ili da ranije započnete svoj dan. Ali ne trebate se osjećati kao da vam se to radi.

Zapravo, kako Burkeman ističe, mnogi od najplodnijih umjetnika, pisaca i inovatora postali su to dijelom zbog svog oslanjanja na radnu rutinu koja ih je prisiljavala da ulože određeni broj sati dnevno, bez obzira koliko nenadahnuti (ili, u mnogim slučajevima, mamurni) su se mogli osjećati. Burkeman nas podsjeća na zapažanje poznatog umjetnika Chucka Closea da je „Inspiracija za amatere. Mi se ostali samo pojavimo i bacimo se na posao”.

Dakle, ako sjedite tamo i odgađate nešto jer vam se ne sviđa, zapamtite da se zapravo ne trebate tako osjećati. Ništa vas ne zaustavlja.

Razlog br.3: Odgađate nešto jer je teško, dosadno ili na neki drugi način neugodno.

Rješenje: Koristite planiranje ako-onda.

Prečesto pokušavamo riješiti ovaj problem čistom voljom: Sljedeći put ću se natjerati da počnem raditi na tome prije. Naravno, da zaista imamo snagu volje za to, nikada to ne bismo odgađali. Studije pokazuju da ljudi rutinski precjenjuju svoju sposobnost samokontrole i prečesto se oslanjaju na nju.

Učinite sebi uslugu i prihvatite činjenicu da je vaša snaga volje ograničena i da možda nije uvijek dorasla izazovu da vas natjera da radite stvari koje smatrate teškim, zamornim ili na neki drugi način groznim. Umjesto toga, upotrijebite planiranje ako-onda da biste obavili posao.

Izrada plana ako-onda nije samo odlučivanje koje konkretne korake trebate poduzeti da biste dovršili projekt – to je također odlučivanje gdje i kada ćete ih poduzeti.

Ako je 14 sati, onda ću prestati s tim što radim i početi raditi na izvješću koje je Marko tražio.

Ako moj šef ne spomene moj zahtjev za povišicu na našem sastanku, onda ću ga ponovno iznijeti prije nego što sastanak završi.

Ako unaprijed odlučite što ćete točno učiniti, kada i gdje ćete to učiniti, nema razmišljanja kada za to dođe vrijeme. Nema moram li to stvarno učiniti sada? Ili – ovo može pričekati kasnije? Ili – možda bih umjesto toga trebao učiniti nešto drugo. Kada promišljamo, snaga volje postaje neophodna za donošenje teškog izbora. Ali ako-onda planovi dramatično smanjuju zahtjeve koji se postavljaju pred vašu snagu volje, osiguravajući da ste donijeli ispravnu odluku mnogo prije kritičnog trenutka. Zapravo, u više od 200 studija pokazalo se da ako-onda planiranje povećava stopu postizanja ciljeva i produktivnost za 200%-300% u prosjeku.

Razumljivo je kako tri strategije koje su ponuđene – razmišljanje o posljedicama neuspjeha, ignoriranje svojih osjećaja i uključenje u detaljno planiranje – ne zvuče tako zabavno kao savjet poput “Slijedite svoju strast!” ili “Ostanite pozitivni!” Ali oni imaju odlučujuču prednost u tome kako zapravo biti učinkovit – što je, kako se događa, upravo ono što ćete biti ako ih koristite.

Izvor: HBR