Novi izvori prihoda EU-a ulaze u središte pregovora o proračunu od gotovo dva bilijuna eura. Nakon višemjesečnih rasprava među državama članicama najveću potporu zasad imaju CBAM i doprinos na neprikupljeni elektronički otpad.
Upravo bi e-otpad mogao donijeti mnogo više novca.
Prema službenoj računici Europske komisije, neprikupljeni e-otpad mogao bi osigurati oko 15 milijardi eura godišnje, a CBAM oko 1,4 milijarde, računato u cijenama iz 2025.
Razlika je gotovo deseterostruka, iako se u raspravama o novim europskim nametima mnogo više pozornosti dosad usmjeravalo na CBAM.
Države počinju birati odakle će doći novac
Europska komisija predložila je pet novih izvora za proračun 2028.–2034.: prihode od ETS-a i CBAM-a, doprinos prema neprikupljenom elektroničkom otpadu, dio duhanskih trošarina te CORE, godišnji doprinos velikih kompanija koje posluju u EU.
Sada se počinje vidjeti što od toga može proći politički test.
Prema najnovijim informacijama iz pregovora, CBAM uživa široku podršku država članica, a među prihvatljivijim prijedlozima je i e-otpad. ETS, duhanske trošarine i CORE nailaze na veći otpor.
Dogovora još nema. O prihodima budućeg proračuna države članice na kraju moraju odlučiti jednoglasno.
To je nova faza pregovora o proračunu o kojem je Financa.ba već pisala kada je prijedlog od gotovo dva bilijuna eura otvorio sukob među članicama. Sada se taj sukob spušta na konkretnije pitanje: tko daje novac.
Dva eura za svaki kilogram koji nije prikupljen
Naziv „porez na e-otpad“ lako vodi do pogrešnog zaključka.
Kupac ne bi na blagajni plaćao dva eura po kilogramu televizora ili računala. Komisija predlaže doprinos države članice koji se računa prema neprikupljenom elektroničkom otpadu.
Na svaki kilogram primjenjivala bi se stopa od dva eura, uz godišnje usklađivanje s inflacijom. Što država prikupi više e-otpada, manja je osnovica za njezin doprinos europskom proračunu.
Upravo zato prijedlog istodobno stvara proračunski prihod i financijski pritisak na države s lošijim sustavima prikupljanja.
Ali prije prve uplate treba riješiti problem koji kod iznosa od 15 milijardi eura godišnje postaje vrlo skup: mjere li sve države neprikupljeni e-otpad dovoljno usporedivo?
Komisija već radi na poboljšanju kvalitete statistike potrebne za budući obračun tog prihoda. Ako jedna država drukčije evidentira opremu stavljenu na tržište ili prikupljeni otpad, statistička razlika može se pretvoriti u razliku u njezinoj uplati.
CBAM je za Bruxelles manji prihod, za BiH mnogo veće pitanje
Kod drugog favorita sustav je drukčiji.
Komisija predlaže da 75 posto prihoda od CBAM-a ide u proračun EU, a procjenjuje da bi to donosilo oko 1,4 milijarde eura godišnje.
Za proračun od gotovo dva bilijuna eura to nije velik izvor. Za gospodarstva izvan EU koja izvoze ugljično intenzivnu robu jest ozbiljan trošak.
Bosna i Hercegovina dobar je primjer.
Najnovija analiza MMF-a pokazuje da sadašnji CBAM obuhvaća oko 11 posto ukupnog izvoza BiH, odnosno vrijednost jednaku približno 3,2 posto BDP-a. Najizloženiji su željezo i čelik, aluminij, električna energija i cement.
Bez domaćih mjera koje bi ublažile taj trošak, MMF procjenjuje da bi realni BDP BiH do 2035. mogao biti oko 0,4 do 0,7 posto niži nego u scenariju bez tog udara.
Za dio izvoznika taj proces već ulazi u poslovnu dokumentaciju. Financa.ba je nedavno analizirala kako nova pravila za izvoz čelika u EU povezuju podrijetlo proizvoda s podacima o njegovoj proizvodnji i emisijama.
Zašto ostali prijedlozi teže prolaze
Kod ETS-a Komisija želi 30 posto prihoda postojećeg ETS1 preusmjeriti u zajednički proračun. Za države to znači odreći se dijela prihoda koji sada ostaje u njihovim proračunima.
CORE otvara drugi problem. Kompanije s godišnjim neto prometom većim od 100 milijuna eura koje posluju i prodaju u EU plaćale bi godišnji paušalni doprinos. Komisija od njega očekuje oko 6,8 milijardi eura godišnje.
Doprinos temeljen na duhanskim trošarinama trebao bi donositi još 11,2 milijarde eura.
Zato su novi izvori prihoda EU politički osjetljivi. Iza svake milijarde koju Bruxelles želi evidentirati kao vlastiti prihod stoji pitanje odriče li se tog novca država, nastaje li novi trošak za kompanije ili se prihod prikuplja na granici EU.
Novi prihodi neće zaustaviti rast nacionalnih uplata
Komisija paket novih i izmijenjenih vlastitih sredstava vidi i kao način ograničavanja pritiska na nacionalne proračune dok EU počinje otplaćivati dug nastao kroz NextGenerationEU.
Europski revizorski sud pokazuje koliko je taj problem velik.
Prema njegovoj analizi prijedloga za 2028.–2034., nove i izmijenjene kategorije vlastitih sredstava trebale bi donijeti oko 66 milijardi eura godišnje u tekućim cijenama, odnosno 58 milijardi u cijenama iz 2025. Istodobno bi godišnji nacionalni doprinosi porasli za 48 posto u stalnim cijenama, na oko 208 milijardi eura.
Kod e-otpada posljedica se može svesti na vrlo konkretnu računicu: što država manje prikupi, veći će joj biti račun prema Bruxellesu.
