Jordan Peterson jedan je od najuglednijih kliničkih psihologa današnjice. Dobar je govornik i motivator i mediji ga vole. Također se pokazalo da je izvrstan pisac koji je također praktičan i jasan u svojim savjetima. Nedavno je u sklopu svoje europske turneje posjetio Beograd,piše bonitet.com.
Kada je put pakleno težak?
Jedna od Petersonovih omiljenih tema je uspjeh, odnosno profil uspješnog čovjeka.
“Ono u što sam siguran je da svatko danas može biti barem malo bolja verzija sebe nego jučer. Ja bih to nazvao kreposnim životom, kvalitetnim. Ako govorimo o iznimno uspješnim ljudima, nešto sam primijetio kroz promatranje i dugogodišnji terapeutski rad. Zapravo, oni doista čine sve što mogu kako bi živjeli pravim, poštenim životom. Mnogo je putova do takvog života i mnogi su vrlo teški. Kada će biti pakleno?”, upitao je Jordan Peterson i ponudio odgovor:
“Inteligencije su različite. Možda niste dovoljno pametni za zvanje, posao ili poziciju na koju ste ciljali. Ako je to slučaj, potrošit ćete vraški puno teškog i mukotrpnog vremena pokušavajući uspjeti. Tvoj život će se pretvoriti u jadan život i tako će te i drugi ljudi doživljavati jer nećeš moći stići tamo gdje si zacrtao.”
Rješenje koje nudi Jordan Peterson
Ako je vaš cilj uspjeti, dovesti svoj život i karijeru u dobrobit i ravnotežu, Jordan Peterson nudi provjeren način.
„Najveća šansa za uspjeh je da si odredite mjesto unutar profesije kojom se želite baviti, a da to bude mjesto u gornjoj četvrtini prema vašoj inteligenciji. To je super jer ćete u malom akvariju biti velika riba, osoba koja pripada natprosječnom dijelu skupine.
Vjerujte mi da ne želite biti najgluplja osoba u prostoriji jer je to izuzetno teška pozicija. Ne želite čak ni biti najpametniji jer bi to značilo da ste u krivoj sobi“, savjetuje psiholog Peterson.
Sve je utrka
Pretpostavka da su visokointeligentni ljudi na najvišim pozicijama, dokazana je više puta, a potvrđuje je i Peterson. Pitanje je zašto je to tako, a Peterson odgovara:
“Nadprosječno inteligentni ljudi su u pravilu uvijek na visokim položajima. Stvar je vrlo jasna. Sve je utrka, a oni su najbrži i prvi do visokih mjesta. Dakle, što ste brži, prije ćete doći do fronta. Dakle, inteligencija je dobar dio tog ubrzanja. Ali to nije sve. Da biste se utrkivali s jednakima, morate se dodatno potruditi u životu. E, tu se postavlja pitanje motivacije”.
Peterson predlaže oslanjanje na teoriju ličnosti iz posljednjih nekoliko desetljeća. Prema ovoj teoriji, svrstate li se u jednu od pet ponuđenih dimenzija, lako ćete znati što će vas motivirati da najučinkovitije napredujete.
Što će vas pokretati?
Što god planirali i radili, važno je upoznati sebe. Peterson savjetuje da među ponuđenih pet odredite svoju osobnost i tako ćete upoznati i svoje najjače pokretače.
- Ako ste ekstrovert, to znači da ste društveni, volite okupljanja ljudi, pričljivi ste, komunikativni, aktivni, veseli, optimistični, puni energije. Prema Petersonu, motivirat će vas sve vezano uz druženje i odnose s ljudima.
- Ako ste kooperativni, altruistični, volite i suosjećate s ljudima te vjerujete da će drugi učiniti isto za vas, tada će vaša najsigurnija motivacija biti bliski i duboki odnosi s drugim ljudima. Ako niste kooperativni, natjecanje s konkurencijom bit će vaš najveći pokretač.
- Ako ste otvoreni, to znači da ste intelektualno znatiželjni, estetski osjetljivi, neovisni u svom mišljenju, volite različitosti i skloni ste ne dogmatskim stavovima, što će vas potaknuti da se aktivirate u nekoj kreativnoj aktivnosti.
- Ako imate izraženu neurotičnost u svojoj osobnosti, to znači da imate veću sklonost proživljavanju negativnih osjećaja, anksioznosti, depresije, tjeskobe, ljutnje, krivnje, te manju kontrolu nad svojim impulsima. U tom slučaju će vas dirnuti sve što u vama stvara osjećaj sigurnosti.
“Svaki uspjeh, kretanje naprijed pokreće sustav nagrađivanja koji aktivira vaš organizam.” Oslobađaju se hormoni, poput dopamina, koji čine da se osjećate dobro i zadovoljno i tjeraju vas da ponovno krenete dalje. Zato je važno ići prema ciljevima koje smatrate vrijednima jer ćete tako biti još više ‘hormonski’ nagrađeni”, objašnjava psiholog.
A onda se očekuje da će iz takvih postupaka i nagrada proizaći ustrajnost i upornost, pokušaji da se uspije i stigne tamo kamo ste krenuli, opet, i opet, i opet, i opet.
