Samoća nas ubija – koliko nam je prijatelja potrebno da bismo bili sretni

Samoća nas ubija, prijateljstvo nas čuva. Doista, ne postoji ništa drugo – ni redovita tjelovježba, čak ni prestanak pušenja – što se može usporediti s pozitivnim učinkom prijateljstva na naše mentalno i fizičko zdravlje, piše britanski antropolog i psiholog Robin Dunbar u svojoj knjizi “Prijatelji: Razumijevanje snage naših najvažnijih odnosa” (“Friends: Understanding the Power of Our Most Important Relationships”). Vrlo jednostavno, kaže on, prijateljstvo je “najbolji pokazatelj vaših šansi da preživite u budućnosti”, prenosi tockanai.

Prije više od četvrt stoljeća Robin Dunbar, britanski psiholog koji sada vodi Grupu za istraživanje društvene i evolucijske neuroznanosti na Oxfordu, uspostavio je kognitivnu granicu broja ljudi – 150, nešto više ili manje – s kojima jedna osoba može održavati stabilne društvene odnose. Po njemu je ta granica nazvana Dunbarov broj. U svojoj novoj knjizi Dunbar se usredotočio na bliske ljudske odnose kako bi razumio kako se sklapaju takva bliska prijateljstva i kako se razlikuje njihov sastav s obzirom na obiteljsko okruženje, dob, spol i kulturu, pri čemu se univerzalno ograničio na još jedan stabilan broj kada je riječ o prijateljstvima – pet.

Taj broj značajan je kada govorimo o prijeteljstvu zbog istraživanja koje je pokazalo da su osobe koje imaju pet ili više prijatelja s kojima mogu razgovarati o svojim problemima 60 posto sretnije od osoba s manje od pet prijatelja.

Dunbar tumači da kada govori o prijateljima misli na osobe s kojima smo bliski. “Za većinu nas tih pet bliskih prijatelja kojima se možemo povjeriti kada nam je teško su dva prijatelja plus dva člana šire obitelji, pri čemu je peta osoba ponekad prijatelj, a ponekad rođak.”

Sa 74 godine i duboko ukorijenjen u globalnu mrežu bivših diplomaca i postdoktorskih suradnika, Dunbar može navesti gomilu dokaza koji podupiru njegovu tezu o važnosti prijateljstva do koje je došao zahvaljujući Big Data analitici. “Izvanredno je”, kaže, “što možete saznati iz telefonskih zapisa”.

U jednoj studiji, neki 18-godišnjaci – koji su tek ulazili u godine svog formiranja kao osobe, u razdoblje u kojem će se oko 40 posto njihovih odnosa promijeniti s odlaskom na sveučilište ili zapošljavanjem – slali su više od 100 poruka dnevno. Učestalost i duljina poruka novim prijateljima zamijenila je, gotovo potpuno, pozornost koju su nekoć posvećivali nekim drugim osobama (nazovimo ih starim prijateljima).

Dunbar ukazuje na važnu razliku između prijatelja i rodbine u našim društvenim mrežama. Obitelj je jednostavno tu, uglavnom od rođenja, i sposobna je izdržati duga razdoblja zanemarivanja, dobroćudnog ili nekog drugog, bez gubitka uzajamnog osjećaja obveze. Dunbar to naziva “rodbinskom premijom”.

Oko prijatelja se treba više potruditi kako bismo ih stekli i zadržali. U prosjeku solidnih 30 minuta dnevno, tumači Dunbar. To je razlog zašto je intimnih partnera tako malo: “Glavni problem je raspoloživo vrijeme”. Udaljenost nas zapravo može zbližiti s obitelji – koja može biti dosadna koliko i pouzdana – ali izdvajanje sve manje vremena za prijatelje u određenom trenutku može uništiti prijateljstva.

Iako Dunbar vjeruje da dokazi pokazuju “izrazitu spolnu razliku” u intenzitetu prijateljstava – pri čemu su ženske veze čvršće – oba spola smatraju da se udaljenost jednostavno ne može premostiti elektroničkom komunikacijom. “Postoji nešto posebno u izravnom druženju, pogledu licem u lice i dodiru”, kaže.

Susan Pinker, čija se knjiga “The Village Effect: How Face-to-Face Contact Can Make Us Healthier and Happier” čini sve dalekovidnijom od objavljivanja 2014., u potpunosti se slaže. “Osobni kontakt neophodan je za dodir ili neverbalnu komunikaciju, ono malo tapšanje po ruci”, kaže psihologinja iz Montreala. Okupljanje signalizira da ste “spremni uložiti vrijeme”, tumači Pinker, a to je ono što svi podsvjesno registriramo. “Ako ne održavate prijateljstvo, ono se topi – osim ako nije roječ o prijateljstvu s bliskim članovima obitelji.”

U razdoblju zaključavanja zbog pandemije koronvirusa jedini koji su nam pružali prijateljske rituale i emocije kakve smo poznavali prije pandemije bili su kućni ljubimci. Zato je broj vlasnika kućnih ljubimaca porastao tjekom pandemije. Oni su nam pružili mogućnsot dodira, kaže Pinker, koja je i sama u vrijeme pandemije “usvojila” psića – kako kaže “veliku, dlakavu bebu kojoj je potrebna pažnja i više šišanja nego meni”.

Oba psihologa vide pandemiju kao eksperiment u realnim uvjetima o tome kako prijateljstvo može evoluirati. Dunbar s oprezom čeka rezultate studija o nagrizajućim učincima izolacije, dok je Pinker optimistična i smatra kako su ograničenja djelovale kao poziv na uzbunu.

“Prije pandemije mnogi ljudi su mislili: “Imam ‘Skype, FaceTime, zapravo uopće ne moram izaći i vidjeti se s drugima uživo.’ Sada svi znamo da to moramo učiniti”, poručuje Pinker.

I Dunbar i Pinker slažu se da su daljnje promjene u našim društvenim odnosima, nevezane uz društvene mreže ili epidemije, na pomolu. Otprilike jedno stoljeće zapadni se svijet u svojim društvenim krugovima držao otprilike na pola obitelji i na pola prijatelja, u odnosu na ono što je ne tako davno u povijesti gotovo uvijek bila obitelj, navodi Dunbar. Kako se obitelji nastavljaju smanjivati, to će utjecati i na sastav nama bliskih ljudi. Svi ćemo trebati više prijatelja, poručuje britanski psiholog.

Erik Barker istraživao je pak odnose koje imamo sa svojim intimnim partnerima, šefovima pa i samm sobom. Njegova istraživanja potvrđuju da prijateljstva poboljšavaju naše životno iskustvo, piše CNBC.

Na primjer, ako želite sretan brak, prvo je važno stvoriti čvrsto prijateljstvo. Istraživanja su pokazale da bi prijateljstvo sa supružnikom prije podizanja veze na višu razinu često važnije od fizičke intimnosti. Zapravo, navodi Barker, prema istraživanju Gallupa, 70 posto zadovoljstva bračnog para rezultat je njihova prijateljstva. Oni koji svog supružnika odnosno partnera smatraju najboljim prijateljem, dvostruko su zadovoljniji vezom od onih koji to ne smatraju, pokazalo je istraživanje američkog Nacionalnog ureda za ekonomska istraživanja.

Oni koji svog menadžera vide kao “bliskog prijatelja”, imaju 2,5 puta veću vjerojatnost da će uživati ​​u svom poslu, navodi Barker. A prijateljstva s kolegama mogu promijeniti vaš pogled na život. “Imaš li tri prijatelja na poslu?” piše Barker. “Tada je 96 posto veća vjerojatnost da ćete se osjećati sretnima.”

Usamljenost, pak, piše Barker, može biti smrtonosna kao pušenje 15 cigareta dnevno. Međutim, romantični partner nije uvijek rješenje.

“Studija iz 2006. uspoređivala je pacijentice s rakom dojke koje su imale deset bliskih prijatelja s onima koji nisu imali prijatelja”, piše Barker. “Pokazalo se da su pacijentice iz prve skupine imali četiri puta veće šanse za preživljavanje. Ali, muž nije na to imao nikakav učinak. Sličan je rezultat bio kod muškaraca – dugoročna studija na 736 muškaraca pokazala je da prijatelji smanjuju vjerojatnost srčanih problema. Ali romantični partner nije na to imao utjecaj.”