Pokušala si. Igrala si igru koju ti je svijet nametnuo.
Slijedila njihova pravila umjesto svog srca.
I (p)ostala nesretna.
Dok si bila mala pokušavala si stvoriti svoj mali svijet, ali sve u njemu je ostalo neprimijećeno. Nevažno i beznačajno. Bila si uspoređivana s vršnjacima, s onim pametnijim i talentiranijim od tebe. Drugi su imali prva mjesta i medalje, a ti si imala svoje srce i snove koji su bili potpuno neshvaćeni.
Pazi čije odobravanje želiš
Krenula si u srednju školu, na fakultet, na posao gdje su te učili da budeš bolja od drugih jer je to jedini način da dokažeš svoju vrijednost – u usporedbi s drugima. Trudila si se više, radila napornije i dulje, bez obzira koliko bila iscrpljena, prazna i bezlična. Morala si biti „dovoljno dobra“, a onda i „bolja od drugih“. To je bilo mjerilo vrijednosti. Trudila si se. Igrala si igru koju ti je svijet nametnuo. Radila si dobre poteze, igrala po pravilima, čak i pobjeđivala, a sve da bi dobila odobravanje onih koji uopće ne razumiju tvoju dušu niti vide sve ono što te čini posebnom.
Pad ili uspon?
Negdje putem izgubila si volju da se dokazuješ drugima. Možda si pala na dno. Ili barem na dno u svojim očima. Možda svo odobravanje i pohvale nisu bile ono što si htjela? Umjesto sreće donijeli su prazninu i tugu. Ti si drugačija i za tebe je uspjeh drugačiji. Nečiji sjajni vrh planine je za tebe samo beznačajni brežuljak. Tko određuje što je doista uspjeh i vrh vrijedan penjanja? Ti nikada nisi htjela biti ne samo na tom vrhu, nego se nisi ni vidjela dijelom tog svijeta. Bila si neshvaćeni stranac. Nitko nije mario za tvojim snovima, vrijednostima i svemu onome što si voljela. To te je razaralo iznutra, a ti opet želiš osvojiti vrh njihovog svijeta?
Nema svaka duša isti dom
Nekome je savršen dom onaj visokih stropova i prozora koji gledaju na svjetla grada, a nekome je to osamljena kućica u planini. Svatko sam određuje što je njegovoj duši dom, koji ljudi, mjesta i vrijednosti. Možda je jednostavnije lagati sebe i krenuti graditi dom po mjeri drugih. Njima je to uspjelo pa barem znamo da je provjereno. No, što kad ga sagradimo i shvatimo da ne osjetimo njegovu toplinu i da se u njemu osjećamo jednako strano kao i u svijetu izvana? Je li takav dom vrijedan gradnje? Je li taj vrh vrijedan osvajanja? Je li to nečiji ukradeni san vrijedan sanjanja?
Pobjeda svijeta ili poraz tvoje duše?
Nikada nisi uspjela u tom svijetu zato što taj svijet nikada nije ni bio za tebe. Uvijek si u sebi to znala i vidjela sva lažna obećanja i uvjerenja koja su te vodila u krivom smjeru. Znala si koliku izdaju i bol nanosiš svojoj duši time što se pretvaraš da će te se sve to učiniti sretnom. Da će njihove pohvale, pljesak i medalje značiti više nego ispunjenost tvoga srca. Znala si, ali si vjerovala više njima nego sebi. Tvoja duša zna kako izgleda tvoj svijet, ona ga osjeća kroz mir i ispunjenost. Nije vrijedno imati savršenu glavnu točku pred ljudima koji te nikad nisu vidjeli kao zvijezdu niti cijenili tvoj sjaj.
Iako možda ima toliko ljudi kojima bi htjela dokazati svoju vrijednost i učiniti da se pokaju što su sumnjali u tebe, vjeruj, ništa od toga nije vrijedno da zanemariš sebe i svoj svijet. Ne treba ti vrh svijeta koji nije tvoj. Ne trebaš se natjecati s ljudima za mjesto za koje iskreno nikad nisi ni marila. Ne trebaš se pretvoriti u zlatnu statuu da bi bila na vrhu svijeta čije vrijednosti uopće ne dijeliš.
Možeš sretno živjeti, biti uspješna, činiti dobro i ne biti dio njihovog svijeta jer duboko u sebi osjećaš toplinu svog vlastitog. Ne moraš mrziti druge i njihov svijet, ali ne moraš ni igrati njihovu igru niti tolerirati njihova pravila. Duboko u sebi znaš da ne trebaš biti na vrhu svijeta, ako on nije onaj tvoj.
Izvor: shhhefica.com
