Venecija se već desetljećima suočava s ozbiljnim problemom tonjenja i porasta razine mora. U posljednjih stotinu godina grad je potonuo oko 25 centimetara, dok je razina mora porasla za gotovo 30 centimetara od 1900. godine. Osim toga, plime postaju sve češće i intenzivnije, djelomično zbog klimatskih promjena koje dodatno ugrožavaju grad.
Venecija tone dva milimetra svake godine
Prirodni proces slijeganja tla čini situaciju još gorom. Venecija tone prosječno dva milimetra svake godine, što stvara dodatni pritisak na gradske vlasti. Talijanska vlada svake godine ulaže milijune eura u obranu grada od visokih plima. Glavna obrana je sustav brana MOSE, koji se podiže iz morskog dna i privremeno odvaja lagunu od Jadranskog mora.
MOSE sustav je zamišljen 1980-ih, ali je pušten u funkciju tek 2020. godine. U početku se očekivalo da će se koristiti svega nekoliko puta godišnje. No, zbog pogoršanja klimatskih uvjeta, sustav se sada koristi daleko češće. U posljednja dva desetljeća plima viša od 110 centimetara zabilježena je više od 150 puta.
Inovativni inženjerski pristup problemu
Usprkos tim naporima, dugoročno rješenje još uvijek nije pronađeno. No, talijanski profesor Pietro Teatini predlaže inovativan pristup. On smatra da bi se grad mogao podići ubrizgavanjem vode duboko ispod morskog dna. Prema njegovoj procjeni, taj bi proces mogao podići Veneciju za čak 30 centimetara.
Riječ je o kontroverznoj ideji jer Venecija već pati zbog prisutnosti vode. Ipak, Teatini objašnjava da je ključno mjesto ubrizgavanja. Voda bi se ubrizgavala u duboke vodonosnike, na dubini između 600 i 1000 metara. Ideja je nastala promatranjem ponašanja tla u dolini rijeke Po, gdje se podzemni spremnici plina pune tijekom ljeta i prazne zimi.
Inženjeri su primijetili da se tlo diže kad su spremnici puni, a spušta kad se isprazne. Na temelju toga razvijen je koncept koji bi se mogao primijeniti na Veneciju. Povijesno gledano, grad je između 1950-ih i 1970-ih tonuo zbog crpljenja podzemne vode iz obližnjeg industrijskog područja Marghera.
Profesor Teatini tvrdi da bi se sada mogao primijeniti obrnut proces. Umjesto crpljenja vode, predlaže ubrizgavanje u slojeve ispod grada, što bi potaknulo podizanje tla. To bi moglo smanjiti ovisnost o branskom sustavu i dugoročno zaštititi grad od porasta mora.
Ova ideja još uvijek nije službeno prihvaćena, ali privlači sve veću pažnju stručnjaka. Rješenja za očuvanje Venecije postaju sve hitnija kako se klimatska kriza pogoršava. Prema pisanju portala Svijet, znanstvena zajednica sve više razmatra inženjerske zahvate kao opciju opstanka za ovaj povijesni grad.
Venecija, grad na vodi, suočava se s budućnošću u kojoj voda može postati njezin najveći neprijatelj. Inovacije i hrabri inženjerski pothvati mogli bi biti ključ za njezino očuvanje za buduće generacije.
