Rosabeth Moss Kanter profesorica je na Harvardu i bivša direktorica Inicijative naprednog vodstva. Autorica je 20 knjiga, među kojima je i “Razmišljajte izvan zgrade: Kako napredni lideri mogu promijeniti svijet.” U ovoj knjizi istražuje načine inovacija koje mijenjaju svijet.
Za Wall Street Journal, napisala je članak u kojem se raspravlja o tome trebaju li zaposlenici imati ulogu u odabiru ključnih osoba u tvrtki.
Odnos između voditelja i zaposlenika
Kanter ističe da zaposlenici obično ne biraju izvršne direktore, ali su nedavno postali glasniji. U slučaju OpenAI, zaposlenici su uspjeli vratiti Sama Altmana na čelo. S druge strane, Apple je 2021. smijenio izvršnog direktora zbog reakcije zaposlenika na njegove komentare o ženama.
Što bi se dogodilo kada bi zaposlenici od početka sudjelovali u izboru izvršnih direktora? Kanter se pita bi li to poboljšalo kulturu i vodstvo u tvrtki.
Jedan od protivargumenata jest da zaposlenici nisu dovoljno posvećeni ili obrazovani za glasanje. Voditelji često ističu smanjenje lojalnosti zaposlenika. Međutim, Kanter smatra da je to lažna tvrdnja koja odražava začarani krug, a ne stvarni pad lojalnosti.
Hoće li zaposlenici podržati vođu?
Zaposlenici imaju priliku izravno promatrati radna okruženja. Oni su u kontaktu s kupcima i poznaju proizvode. Takva iskustva omogućuju im uočavanje trendova i pružanje kritičnog uvida u izazove koje novi izvršni direktor može imati.
Oni mogu prepoznati hoće li s entuzijazmom podržati plan novog vođe ili će se povući.
Iskreno, tražiti od zaposlenika da provode strategiju koju nisu oblikovali može rezultirati lošim ishodima.
Otvoren proces odabira vođa, uz raspravu o izazovima, može donijeti brojne koristi. Zaposlenici postaju informirani i angažirani, ostvarujući izravne kontakte s rukovoditeljima tijekom zapošljavanja. Također, to potiče širu podršku zaposlenika za rješavanje problema i usmjeravanje poslovanja. Na kraju, jačaju se temeljne vrijednosti i misija organizacije.
Pouzdanje u sposobnosti zaposlenika
“Svjedočila sam situaciji u regionalnoj financijskoj zadruzi koja bira izvršne direktore prema statutu.” Kanter objašnjava kako je glavna izvršna direktorica jedne male podružnice pobijedila u konkurenciji sa sedam muškaraca, uključujući izabranog nasljednika glavnog izvršnog direktora. Unatoč statusu autsajdera, ostvarila je pobjedu razvijanjem snažnog plana preokreta i izravnim komuniciranjem s mnogim ljudima, piše Bonitet.
Iako se može činiti radikalnim i nepraktičnim dati zaposlenicima mogućnost glasovanja za izvršne direktore, to je uobičajena praksa u zadrugama. Neke od tih zadruga predstavljaju velike gospodarske sile, poput francuskog bankarskog diva Crédit Agricole i američkih agrobiznisa Land O’Lakes i Ocean Spray Cranberries. Zadruge su u vlasništvu članova i djeluju u njihovom interesu; zaposlenici ili njihovi izabrani predstavnici biraju predsjednika uprave.
Kanter ističe da se to vjerojatno neće dogoditi u većini korporacija, no važno je razmotriti uključivanje više zaposlenika u izbor CEO-a. Ona smatra da bi to obogatilo korporativnu kulturu i unaprijedilo kvalitetu kandidata. Također, to bi pokazalo povjerenje u znanje i sposobnosti zaposlenika u tvrtki.
