Ovo je priča o McDonald’su i promjenama — konkretno o onoj vrsti koja veće značenje ima iza kulisa nego ispred njih. Da bismo je ispravno razumjeli, moramo se početi prisjećati 1994. godine.
Ako tada niste bili rođeni, evo nekih stvari koje su se tada događale:
- Internet i pametni telefoni? Molim? Samo četvrtina Amerikanaca uopće je koristila kućna računala. Jeff Bezos upravo je odlazio s Wall Streeta. Mark Zuckerberg je bio četvrti razred.
- TV i filmovi? Kralj lavova i Forrest Gump bili su na vrhu ljestvice. Prijatelji su upravo bili premijerno prikazani.
- A u McDonald’su? Ponovno su prilagođavali “naknadu za uslugu” koju su primatelji franšize morali plaćati, podižući je na 4 posto od prodaje.
Doduše, ta posljednja točka u to vrijeme nije izazvala veliku pozornost, ali možemo razmisliti o tome koliko je to bilo davno. Jer, od prvih dana Rossa i Rachel, McDonald’s je nedavno po prvi put revidirao formulu – a to je među nekim franšizerima kontroverzno.
Prema internom memorandumu do kojeg je došao Inc, sljedeće promjene dolaze u McDonald’s od 1. siječnja:
- Preimenovali su tu franšizu u “naknada za uslugu”, nazivajući je “tantijema”. (McDonald’s kaže da se ta plaćanja već nazivaju tantijemama na tržištima izvan SAD-a i Kanade.)
- Podižu naknadu s 4 na 5 posto. Slično tome, McDonald’s kaže da već inzistira na tantijemi od 5 posto izvan SAD-a i Kanade.
- Međutim, oni ograničavaju učinak ove nove više stope na “ograničene scenarije” koji imaju učinak izoliranja većine trenutačnih franšizera. Uglavnom se odnosi samo na nove franšizere ili na nove restorane.
„Brend koji smo danas čak je jači od brenda koji smo bili prije 30 godina”, stoji u memorandumu.
No, cijela se ova stvar ne sviđa nekim franšizerima.
Iako McDonald’s vjeruje da ima pravo mijenjati svoju strukturu naknada, uvjete ugovora o franšizi i uvjete angažmana ova samoproglašena prava ne potvrđuju da su promjene prava stvar koju treba napraviti za posao, odnos ili budućnost našeg branda.
navodi se u priopćenju grupe koja predstavlja oko 1000 frašizera McDonald’sa
Franšizeri također kažu da iako je McDonald’s zabilježio “rekordne prihode”, restorani primatelji franšize ne drže korak s inflacijom. I misle da je promjena izraza “naknada za uslugu” u “tantijema” veća stvar nego što McDonald’s tome pridaje važnosti.
McDonald’s bi se osporavao s drugom i trećom točkom. I ne znamo tko je u pravu, niti koja bi bila odgovarajuća stopa tantijema.
Obraćanjem pažnje na ono što se događa u McDonald’su i drugim velikim tvrtkama često se može vidjeti da poslovne vođe u svim industrijama i bez obzira na veličinu organizacije koju vode mogu naučiti dodatne lekcije.
Tu ima prostora za razmišljanje na tri fronta:
- Prvo, bez obzira na to je li stopa tantijema 4 posto ili 5 posto ili nešto drugo, lijepo je kada možete zaraditi tako da osigurate da i vaši partneri zarađuju. Dakle, ima smisla čvrsto pregovarati, ali ako ste uspjeli stvoriti takav odnos sa svojim partnerima, nemojte to gubiti iz vida.
- Zatim, lakše je diktirati promjenu ako ograničite učinke na trenutne dionike; na primjer, McDonald’s to radi ovdje uvodeći promjene prospektivno. Naravno, sada ograničava prednost, ali vrijeme brzo prolazi; prije nego što shvatite, proći će desetljeća, a mi ćemo o današnjem vremenu govoriti kao o povijesti, a taj dodatni postotak McDonald’su bi mogao mnogo značiti.
- Konačno, svi mi imamo naslijeđene ugovore koje smo davno potpisali — možda ne prije 29 godina, ali ipak. Ponekad postoje prilike da se vratite i pogledate ih kako biste utvrdili upravljate li svojim poslovanjem prema uvjetima koji više nisu tako dobri kao industrijski standard.
Voditi posao zabavna je i komplicirana stvar. I svi mi imamo priče o tome kako dioničare održavati povezanima i sretnima.