Prema vrlo zanimljivom istraživanju provedenom u SAD-u, a objavljenom na Life Goals Report, ljudi su nakon pandemije naveliko počeli mijenjati svoj odnos prema poslu.
Dok su prije bili skloniji velikim poslovnim ambicijama i težili korporativnom usponu, danas više teže boljem balansu privatnog i poslovnog života. Zdravlje vrednuju iznad novca, a žele se više baviti svojim hobijima i strastima. Više ne razmišljaju o tome kako se njihov život uklapa u njihov posao, već kako se njihov posao uklapa u njihov život.
Samozaposleni zadovoljni balansom privatnog i poslovnog
Istraživanje je pokazalo kako su samozaposleni zadovoljniji svojim odnosom privatnog i poslovnog života. Njih 63% zadovoljno je vremenom koje provode s obitelji, što je izjavilo 55% zaposlenika tvrtki. Ovo je vjerojatno rezultat fleksibilnosti koju samostalan rad često nudi. Inače je to najčešći razlog iz kojeg se ljudi odlučuju na samostalan rad.
Samozaposleni se također češće vide kao uspješniji. Njih 64% smatra da je ostvarilo dobar osobni rast (naspram 54% zaposlenika tvrtki), a 65% njih (u odnosu na 59% zaposlenih) zadovoljno je time koliko pomaže drugima.
Što se tiče zarade, zanimljivo je kako nema razlike – 42% samozaposlenih i zaposlenih u tvrtkama zadovoljno je svojom zaradom. No, jedno je drugo istraživanje pokazalo kako su korporativni radnici zadovoljniji plaćom – njih 76% u odnosu na 68% samozaposlenih.
Digitalni nomadi daleko najzadovoljniji
Samozaposleni su naveliko izjavljivali kako su ovaj stil rada odabrali zato što lakše pronalaze smisao u radu i životu. Željeli su baviti se onime što ih veseli i što im se sviđa raditi. Amerikanci općenito imaju tri cilja kad je u pitanju njihova karijera: stabilno zarađivati, raditi ‘smisleni’ posao i raditi u industriji koja ih zanima. Jedino gdje se korporativni posao pokazao boljim jest stabilnost prihoda. Samozaposleni i korporativci neće imati jednako stabilna primanja jednostavno zato što korporativni radnici znaju kada im i kolika plaća sjeda na račun.
Među svim radnicima, najzadovoljniji su digitalni nomadi. U odnosu na samozaposlene i korporativne radnike, uspješniji su u čak osam kategorija: pomaganje drugima, provođenje vremena s obitelji, osiguravanje životnog smisla, osjećaj životnog ispunjenja, izvlačenje maksimuma iz života, kontinuirani osobni rast, građenje uvjeta za mirovinu i zarada.
Uz to, digitalni nomadi su vrlo zadovoljni svojim životom i poslom u 81% i 11% slučajeva.
Nema zadovoljstva bez smisla
Naravno, činjenica je da svi samozaposleni ne ostvaruju sve svoje životne ciljeve. Iako je većina njih u tome uspješna, barem u SAD-u, njih trećina u tome ne uspijeva. U pitanju su obično samozaposlene osobe koje bi zapravo željele tradicionalan, korporativni posao. Oni nemaju dobar balans privatnog i poslovnog, nemaju autonomiju niti kontrolu koju samozaposlene osobe obično imaju.
Zbog toga su u najnepovoljnijoj poziciji. Nemaju stabilne prihode niti fleksibilno radno vrijeme, ne usavršavaju se niti im je njihov posao na bilo koji način značajan i ispunjavajući.
Samozaposlene osobe koje vide smisao u onome što rade, koje koriste mogućnosti fleksibilnog rada i usavršavanja najzadovoljniji su radnici jer su svoj životni stil stavili ispred posla. U prijevodu, ne žive za posao i ne odbrojavaju dane do kraja projekta, već vješto balansiraju.
Izvor: womeninadria.com
