Nova bolest – ovisnost, kojoj se “klanjamo”

Na vrhu ljestvice noviteta novog milenija su bolesti ovisnosti nezamislive stanovnicima prošlog stoljeća. Ovisnost o video igrama, internetu, vijestima i društvenim mrežama samo je upotpunila popis već postojećih i poznatih – kocke, narkotika, tableta, alkohola.

Jedna vrsta ovisnosti o kojoj se manje govori i piše tiče se ‘posla, rada, zauzetosti i obveza.

Bez šale, sve više uzima maha i može se konstatirati da je sve više ovisnika o obvezama i zauzetosti. Nije novost da se mnogi poslovni ljudi obraćaju stručnjacima za pomoć kako bi svoj život oslobodili intenzivnog poslovnog ritma.

Bolest ovisnosti

Nikad dosta.

• Uvijek postoje neke nove ljestve za penjanje.
• Tvrtke koje treba održavati solventnima.
• Nikada nema dovoljno razreda i edukacija za završiti.
• Uvijek postoji niz sastanaka kojima treba prisustvovati.
• Mnogo je e-poruka koje čekaju odgovor.
• Popisi zadataka kojima se uvijek iznova pišu novi.
• Kućanske i obiteljske obaveze koje se ne odgađaju.

Nije potrebno citirati autore koji upozoravaju na kroničnu prezauzetost koja vlada poslovnim svijetom. Danas su svi svjedoci da živimo bjesomučno, da su svi pritisnuti vremenom i rokovima. Da postoji mnogo toga što se neizbježno želi i privlači pažnju. Moderni čovjek je ovisan o prezauzetosti.

Što znači biti prezauzet?

Ray Williams piše:

 Osoba koja je prezaposlena osjeća da nema dovoljno vremena za sve aktivnosti koje mora ili želi obaviti.

Williams dalje postavlja ključno pitanje ‘Zašto?‘, odnosno ‘Zašto su svi tako zaposleni ovih dana?’ On navodi sedam razloga.

Postoji nekoliko ključnih razloga

Prvi razlog, i vjerojatno najkontroverzniji, je prihvaćanje zauzetosti kao statusnog simbola. Zauzeti ljudi veličaju sami sebe, oni su važni, bitni. Kad je prezaposlen i nema vremena, tako današnji čovjek pokazuje svoju vrijednost, pa i samopoštovanje. Te mu se tako ukazuje čast.

Williams piše da je prezauzetost također znak produktivnosti i odanosti tvrtki.

Današnja prezauzetost također se može shvatiti kao ‘strah od propuštanja’. Suvremeni se čovjek boji propustiti informacije, događaje ili prilike. Potrošnja se pomiče s kupovanja stvari (‘have it all’) na iskustva (‘doing it all’) kroz ispunjavanje kalendara i profila na društvenim mrežama.

Zauzetost je nusprodukt novog digitalnog doba. Suvremena kultura koja podrazumijeva digitalnu prisutnost 27 sati sedam dana u tjednu izbrisala je granicu između poslovnog i privatnog života. Multitasking je za pohvalu, dok odspajanje s mreža nije.
Kad je zaposlen, ispunjava svoje vrijeme. Paradoksalno – u vremenu preobilja izbora kada se čovjeku nudi bezbroj mogućnosti da ispuni svoje vrijeme, on ne ostavlja prazan prostor za nerad.

Zauzetost danas Williams također vidi kao nužnost. Mnogi su ljudi prisiljeni raditi više poslova kako bi sebi i svojoj obitelji osigurali ugodan život (prema društveno prihvatljivim standardima).

A prezauzetost se može shvatiti i kao bijeg. “Kako si ne bi postavljali pitanja o svrsi života, o ključnoj ulozi koju bi svatko trebao imati, ili se ne bi suočili s emocionalnom boli i proživljenim traumama, ljudi bježe u posao, obveze i ispunjene rasporede”. Još je jedan od razloga zašto prezauzeti.

Nemam života i bole me leđa

Analize vremena posvećenog obavezama pokazale su porast ‘ludo pretrpanih rasporeda’ od 1960-ih. Danas se izjave poput “Nemam života” ili “Samo mi treba odmor!” Te izjave i način života uzimaju zdravo za gotovo i podržavaju.

Nabijen tempo ne može proći nekažnjeno i bez posljedica. U jednoj od studija o tome kako zauzetost utječe na tijelo, dr. Susan Cowen je napisala:

“Posljednjih godina primjećujem epidemiju ove vrste. Pacijent za pacijentom pati od istih tegoba – umora, razdražljivosti, tjeskobe, glavobolje, lupanja srca, bolova u leđima, debljanja.

Ne postoje testovi ili rendgenske snimke koji bi dijagnosticirali stanje, ali ga je lako prepoznati. To je preopterećenost.

Ima li lijeka za sve koji bi htjeli promijeniti ovaj užurbani način života? Jedno od rješenja nudi Rene Brown:

„Pozivam vas da si postavite ova pitanja”:

• Hrane li moji izbori moju dušu i njeguju li moj duh ili su moji izbori samo privremeni predah od ranjivosti i teških emocija?
• Ispunjavaju li me moji izbori ili ostavljaju osjećaj praznine i stalnog traženja i jurnjave?

Tako je ljudska vrsta dobila još jedan oblik ovisnosti, što nije novost niti iznenađenje. Također se odnosi na potrebu da ih se tretira kao ovisnost (koji čak i priznaju da su ovisni i trebaju pomoć).

Izvor: bonitet