Novi australski zakon o “pravu na nedostupnost” štiti zaposlenike od posljedica odbijanja praćenja, čitanja ili odgovaranja na pokušaje poslovnih kontakata tijekom njihovog slobodnog vremena. Iako izričito ne zabranjuje poslodavcima da se javljaju nakon radnog vremena, zakon omogućuje radnicima da zanemaruju takve komunikacije bez straha od kazne.
Ovaj zakon se može odmah primijeniti na srednja i velika poduzeća. Mala poduzeća s manje od 15 zaposlenika imaju 12-mjesečno razdoblje prilagodbe prije provedbe. Zakon prepoznaje određene iznimke, poput hitnih slučajeva ili uloga koje inherentno zahtijevaju nepravilno radno vrijeme. Međutim, odgovornost je na poslodavcima da dokažu kako je njihov kontakt izvan radnog vremena opravdan.
Komisija za pravedni rad, australski tribunal za radne odnose, imat će ključnu ulogu u provedbi ovog zakona. Ako dođe do sporova između poslodavaca i zaposlenika u vezi komunikacije izvan radnog vremena. Komisija ima ovlasti izdati naloge za prestanak i odustajanje. Kršenja mogu rezultirati značajnim novčanim kaznama, s penalima do 18.000 australskih dolara (oko 11.000 eura) za pojedince i 94.000 australskih dolara (oko 57.000 eura) za korporacije.
Pravo na nedostupnost – globalni trend
Australija se tako svrstava uz sve veći broj zemalja koje planiraju ili provode slične zaštite. U Njemačkoj su 2014. Volkswagen i BMW zabranili komunikaciju nakon radnog vremena. Francuska je 2017. donijela prvi zakon o pravu na nedostupnost. Druge zemlje, uključujući Italiju, Belgiju, Španjolsku, Argentinu i Kanadu, slijedile su primjer. Sjedinjene Države, posebno Kalifornija, debelo kasne: tek je nedavno predložen zakon koji bi zahtijevao da osmisle i objave planove koji eksplicitno naznače radno i neradno vrijeme.
Poticaj za ovaj zakon proizlazi iz zabrinjavajućih statistika o neplaćenom prekovremenom radu u Australiji. Istraživanje koje je proveo Australski institut otkrilo je da su radnici u 2023. godini u prosjeku radili po 281 sat neplaćenog prekovremenog rada, s procijenjenom ekonomskom vrijednošću od 130 milijardi australskih dolara. Ovaj prekomjerni neplaćeni rad povezan je s povećanim stresom, anksioznošću i fizičkom iscrpljenošću među zaposlenicima.
Reakcije na novi zakon su podijeljene. Sindikati i skupine za zagovaranje radnika pohvalili su inicijativu. Smatraju je značajnim korakom prema poboljšanju ravnoteže između poslovnog i privatnog života te mentalnog zdravlja. Međutim, neke poslovne skupine izrazile su zabrinutost zbog potencijalnog utjecaja zakona na fleksibilnost radnog mjesta i ekonomski rast. Australska industrijska grupa tvrdila je da je nagla provedba ovih propisa ostavila poslodavcima nedovoljno vremena za prilagodbu. Kritičari također strahuju da bi dvosmislenost oko toga što čini “razuman” kontakt mogla dovesti do zbunjenosti i potencijalnih sporova.
Unatoč ovim zabrinutostima, zagovornici zakona, uključujući ministra za radne odnose Murraya Watta, naglašavaju da je cilj zakona vratiti ravnotežu između poslovnog i privatnog života bez ometanja neophodne komunikacije.
