Ovaj događaj je okupio oko 130 sudionika iz država članica Parlamentarne skupštine NATO-a, zemalja regije, određenog broja međunarodnih organizacija i institucija, te stručnjaka koji se usko bave problematikom obuhvaćenom programom ovog skupa.
„Pripala mi je iznimna čast da budem govornik na jednoj od sedam sesija ovog seminara, pod nazivom “Promoviranje stabilnosti ekonomskog razvoja na Zapadnom Balkanu i utjecaj vanjskih aktera”.
U svom govoru sam istakao da upravo vanjski akteri, koji obuhvaćaju i međunarodne organizacije, druge nacije i globalne aktere, služe kao integralni doprinosi ovoj kolektivnoj potrazi za stabilnošću. Njihovo učešće ide dalje od čisto novčane pomoći; proteže se na diplomatsko, političko i institucionalno područje, pritom nudeći jedan interdisciplinarni pristup jačanju temelja mira. Zato je ovaj pristup fundamentalan za rješavanje podjela i njegovanje ujedinjene, inkluzivne vizije za budućnost.
Poticanje stabilnosti i ekonomskog razvoja u našem regionu zahtijeva zajedničke napore i strateška partnerstva. Vanjski akteri igraju ključnu ulogu u ovom nastojanju, služeći kao katalizatori pozitivnih promjena. U slučaju Bosne i Hercegovine, njihova uključenost je ključna. Naš zajednički cilj je da izgradimo temelj stabilnosti koji pokreće ekonomski rast, stvarajući tako prilike za dalji prosperitet.
Također, snažna i inkluzivna ekonomija zahtijeva fokus na poduzetništvo i mala i srednja preduzeća. Mala i srednja preduzeća su okosnica svake vitalne ekonomije. Vanjski akteri mogu olakšati pristup finansiranju, mentorskim programima i tržišnim prilikama, podstičući povoljan poduzetnički ekosistem. U kontekstu Bosne i Hercegovine, ova podrška je ključna za oslobađanje poduzetničkog duha i disperziju ekonomije društva.
Želim naglasiti da uloga eksternih faktora nije samo u ekonomskim investicijama, radi se prije svega o oblikovanju narativa o jedinstvu, pomirenju i zajedničkom napretku. Međutim, iako se priznaje pozitivan uticaj vanjskih aktera, ključno je uspostaviti ravnotežu koja poštuje suverenitet i djelovanje nacije. Saradnju treba da karakteriše međusobno poštovanje, i cilj ne treba biti nametanje eksternih agendi, već osnaživanje lokalnih zajednica i institucija da zacrtaju svoj put ka stabilnosti i ekonomskom prosperitetu.“
