Profesori ekonomije nisu milijarderi jer razmišljaju logično, unutar financijski konzistentnog sustava. Milijarderi su postali to što jesu jer su razmišljali nelogično sa stajališta ekonomskog sustava. Kada govore o makroekonomskim trendovima, novinari uvijek zovu profesore ekonomije. No, kada intervjuiraju milijardere, pitaju ih samo o tome kako razmišljaju, odnosno kako zarađuju.
Kad biste organizirali debatu između uglednog profesora ekonomije i milijardera o sadašnjim i budućim makroekonomskim trendovima na tržištu, profesor bi uvijek izašao kao pobjednik. Njegovo predstavljanje je financijski logično, iza sebe ima brojna istraživanja i podatke koji čine konzistentan i konzistentan sustav.
Milijarder pred takvim načinom razmišljanja gubi, jer je njegov pogled unutar takvog sustava financijski nelogičan. No, profesor ekonomije će i dalje biti zaposlen na nekom fakultetu ili institutu, a milijarder će i dalje zarađivati milijarde. Zašto?
Svijet mijenjaju inovatori, a ne menadžeri
Zato što se na ekonomskim fakultetima proučava ekonomija oskudice, a ne ekonomija obilja, piše David Olarino, konzultant za poduzetništvo i urednik portala “Rich Culture”.
Ekonomija se bavi time kako dobro upravljati postojećim resursima. Studente se uči kako najbolje iskoristiti ono što imaju, a ne kako stvoriti više.
S druge strane, nije rijetkost da su vrlo bogati ljudi krenuli kao poduzetnici koji su rano napustili školu. Ili su djeca uspješnih poduzetnika koji su učili zarađivati kod kuće, a ne u školi, prenosi portal Akta.ba.
Menadžment je velika vještina, a povijest ekonomije dijelom je i povijest velikih menadžera. Upravljali oni blagajnom ili poduzećem. Ali svijet ne može ići naprijed ako razmišljamo samo o tome kako dobro upravljati postojećim resursima koji su na kraju uvijek ograničeni.
Svijet su promijenila otkrića izumitelja, inovatora, pa čak i pustolova. Na neki način svi oni koji traže nešto novo, izvan postojećeg sustava su avanturisti. A ta su otkrića, čak i kad su izvan gospodarske sfere, na ovaj ili onaj način utjecala na gospodarstvo.
Novac bježi od onih koji ga pokušavaju zadržati
Svaka razvijena i bogata ekonomija nije to postala samo zato što je bila dobro vođena. To je prije svega proizvod inovacije i otkrića. Ako se vodimo samo time kako ne izgubiti ono što imamo, takvo razmišljanje vodi u stagnaciju, a svaka stagnacija je uvod u siromaštvo. Novac bježi od onih koji su zaokupljeni mišlju kako ga zadržati.
On je na strani onih koji razmišljaju unaprijed i usuđuju se privremeno izgubiti novac u nastojanju da svoju ideju realiziraju prije drugih.
Primjer profesora ekonomije koji je živio i radio prije samo dva stoljeća
Zamislite da je dobio zadatak da predvidi budućnost, a to je naša sadašnjost, na temelju dosadašnjih događaja i podataka koje je imao u to vrijeme. Kakve su šanse da bi profesor ekonomije na temelju tadašnjih resursa mogao predvidjeti nastanak nečega što bi barem sličilo internetu i modernim sredstvima komunikacije? Nikakvih, tvrdi Olarino. Jer bi računao s dobrima koja su tada bila dostupna i projicirao ih u budućnost. Izumitelji i drugi s okom za nešto novo ne računaju na takva ograničenja.
Lako je tiskati novac, umjetnost ga je oploditi
Današnji financijski modeli temelje se upravo na istom neznanju. I polaze od činjenice da su resursi koje imamo danas isti kao oni koje ćemo imati sutra, a često će biti i manji. Ali problem siromaštva nikada se neće riješiti tiskanjem novca. Središnje banke mogu tiskati koliko god žele novčanica, ali ako to ne bude popraćeno rastom produktivnosti, rezultat će biti inflacijaInflacija je povećanje opće razine cijena u određenom vre..., čak hiperinflacija i devalvacija valuteRast produktivnosti ne podržavaju ekonomisti koji rade u središnjim bankama.
Rast produktivnosti zagovaraju poduzetnici. Poduzetnici su ti, za razliku od ekonomista koji tiskaju novac, fokusirani na to kako taj novac iskoristiti na što isplativiji način. Usmjereni su na uočavanje problema čije rješavanje može donijeti zaradu. Ljudi su ti koji sami stvaraju svoju recesiju. Mediji već godinama neprestano prenose mišljenja makroekonomskih stručnjaka o nadolazećoj recesijiRecesija (engl. recession) predstavlja povremena usporavanja....
Koliko puta svaki dan čujete ove riječi i izraze: nedovoljno, loše, nije potrebno, nedostaje, gore itd
Čak i kad su vremena dobra, ekonomisti predviđaju loša vremena. A kad se toliko priča o dolasku recesije, većina se počne ponašati kao da se već dogodila.
Ljudi su ti koji sami stvaraju svoju recesiju, svojim načinom razmišljanja. Ako izgube posao, uglavnom misle da je to zato što je gospodarstvo u krizi i da su samo žrtve masovnih otkaza.
Rijetko razmišljaju o tome jesu li ostali bez posla jer nisu znali kako to učiniti na način da poslodavcu osiguraju prihode i zaradu.
Oni koji su u sposobni ostvariti profit, ne donose svoje odluke pod utjecajem vijesti o nadolazećoj ekonomskoj katastrofi, niti svoju budućnost vezuju za “opću situaciju” koja ovisi o vlastima i kreatorima ekonomske politike.
Krizu vide kao nedostatak, ali ne novca, nego rješenja za nastale probleme.
Oni ekonomiju ne vide kao složeni sustav spojenih posuda, već kroz njenu bit – da je to uvijek odnos ponude i potražnje na tržištu.
Više je novca nego dobrih ideja
Ako ste sposobni pronaći rješenje problema, proizvesti nešto što ljudima stvarno treba i što će im biti korisno, oni će to kupiti unatoč krizi, kaže Olarino.
Uspješni poduzetnici uvijek su usmjereni na rješavanje postojećih problema, a ne na postojeće resurse.
Jer na svijetu uvijek ima dovoljno novca za onoga tko zna riješiti problem.
A besparica je uvijek problem nedostatka dobrih ideja, kreativnosti i optimizma, koji sa stajališta gospodarskog sustava najčešće djeluju – nelogično.
