Na društvenim mrežama postoji mnoštvo sadržaja. Od toliko banalnih da se pitamo jesmo li normalni što ih uopće čitamo, do onih nad kojim se zamislimo, i vidimo vrijednost u njima. Twitter je jedna od tih društvenih mreža – na njoj ima svega – od banalnosti do ozbiljnosti. Kao, valjda, i u životu – ovisi što tražiš. Ako tražiš površnost, na kraju je i nađeš. I suprotno. Tražite, i naći ćete. Na Twitteru smo našli 5 savjeta koji su nam se svidjeli.
Točnije, na Twitteru postoji jedan profil koji se zove Wisdom. Na njemu ćete naći zanimljivih stvari. S njima se možete složiti ili ne, ali plitke definitivno nisu.
Iz njihove nedavne objave uzeli smo 5 slika, malo smo ih obradiili, pa vam ih donosimo u ovom članku. Uz dodatak našeg razmišljanja o njima.
1. Nitko vas ne poznaje, ali svi bi da vam sude
Znamo li jedni druge? Poznajemo li šta se zbiva u glavama naših najbližih? Poznajemo li šta se zbiva u našim glavama? Ili drugim riječima, poznajemo li sebe?
Realno, ako stvarno ne pripadamo onoj manjini potpuno samosvjesnih ljudi, istina je da ni sebe ne znamo. Zašto onda mislimo da znamo druge? I zašto mislimo da imamo pravo suditi drugima?
“Tko sam ja da ti sudim?“, kaže pjesma legendarnog Olivera Dragojevića, podsjećajući nas da promislimo prije nego se odlučimo preuzeti ulogu suca.
2. Poštovanje dajte onima koji ga zaslužuju, a ne onima koji ga zahtijevaju
Kome ćete dati vaše poštovanje, onima koji su ga zaslužili, ili onima koji ga ulitmativno zahtijevaju?
Odgovor bi trebao biti očit, ali često se ponašamo suprotno. U životu se susrećemo s ljudima koji, bez osnova, zahtijevaju naše poštovanje. Misle da su ga zaslužili pozicijom na kojoj se nalaze. Ili zamišljenim statusom ili “prijestoljem” na koje su sami sebe postavili.
Vi upravljate time kome ćete dati svoje poštovanje. Kada je već tako, dajte ga onima koji su ga zaslužili!
3. Napustite stol ako se poštovanje više ne poslužuje
Mislite li da ste vrijedni poštovanja ljudi kojima ste okruženi? Investirate li u odnos s njima, trudite li se svojim riječima i djelima njihovo poštovanje zaslužiti?
Ako mislite da ste s vaše strane učinili sve što je u vašoj moći da zaslužite poštovanje ljudi kojima ste okruženi, ali je to poštovanje ipak izostalo, potrebno je da budete hrabri i odlučni. Dajte drugu priliku, ali ako za pruženo poštovanje ne dobijate isto zauzvrat, napustite taj krug ljudi i tražite krug gdje ćete se osjetiti poštovano, željeno i voljeno.
4. Mi, kojima je nekada bilo najviše stalo, sad nas nije briga
Svaka organizacija, svako društvo, se treba bojati ljudi koje nije briga. Ako te nije briga za dobrobit organizacije u kojoj radiš, države u kojoj živiš, ti si najveća opasnost za tu organizaciju i tu državu.
Od svih onih koje nije briga, “najopasniji” su oni kojima je nekad bilo najviše stalo. Zašto je to tako i tko su ti ljudi? To su ljudi koji su se najviše trudili, i onda se – razočarali. Razočarali se u sustav, u rukovodstvo, ili jednostavno, u međuljudske odnose. I od tada ih nije briga. Destruktivnost njihovog “nije me briga” stava je direktno srazmjerna poziciji u organizaciji, državi ili društvu na kojoj se nalaze – veća pozicija, veće “nije-me-briga” posljedice.
Vi, koje nije briga, budite milostivi, i zapitajte se koliko daleko želite ići sa destruktivnošću. S druge strane, vi organizacije, društva i države, zapitajte se možete li ove kojih sada nije briga pretvoriti opet u one koji se trude.
5. Ako ne želite igrati, gledati ćete druge kako pobjeđuju
“Zašto glasovati na izborima, kad moj glas ionako ništa ne može promijeniti?” . ” Ne želim riskirati. Idem na sigurno, jer ne želim nikakav rizik od gubitka“. ” Nudi mi se napredovanje na poziciju u drugom gradu, ali ne želim riskirati svoju komociju. Odbiti ću, jer mi je lakše ostati živjeti u svom gradu“. Ovo su primjeri razmišljanja ljudi koji misle da ništa ne mogu promijeniti, i koji ne žele izaći iz svoje zone komfora.
Je li ovo ispravno? Ne znamo – jer, vratimo se na točku 1 ovog članka, i zapitajmo se “tko smo mi da sudimo“. Međutim, ako smo netko tko ne želi izaći iz svoje zone komfora i “zaigrati igru”, moramo znati da samo oni koji igraju mogu izgubiti ili pobijediti.
Ako mislimo da naš glas ne vrijedi, ili se možda prepustimo politici ili poslu da se bave nama, a ne mi poslom ili politikom, onda ćemo se pretvoriti u pasivne promatrače. A često i u hatere, koji samo “roncaju”, a ništa ne poduzimaju. Ponekad treba preuzeti proračunati rizik, pa će se i šansa za poneku pobjedu povećati.
Autor: Uredništvo financa.ba
Prilikom preuzimanja obvezno navesti poveznicu do originalnog članka.
