Obično je to onaj jedan kolega s posla koji uleti u ured i pohvali se svojim tako nevjerojatnim iskustvom vikenda. Oni upadaju u razgovor sa svojim anegdotama, onima koje na svaki mogući način nadmašuju vaše. Upoznali su slavne osobe, bili u smiješnim avanturama, nekako znaju sve o svim mogućim temama, pogotovo političkim; ali duboko u sebi znaš da je sve to hrpa gluposti.
Filozof Harry Frankfurt to je definirao kao “komuniciranje s malo ili nimalo brige za dokaze ili istinu”.
Empirijska studija
John Petrocelli i tim proveli su niz eksperimenata koji su ispitivali ideju o tome da osoba ima i) premalo, ii) odgovarajuće ili iii) previše znanja o temi, te opseg do kojeg su valjali gluposti.
Prvi eksperiment istraživao je ulogu znanja. To se vraća na situacije kada netko ne zna ništa ili zna previše o nekoj temi. Eksperiment je također promatrao obvezu izražavanja mišljenja. Na kraju, gledali su na lakoću valjanja gluposti. Ako znate da razgovarate s lakovjernom osobom, postoji li veća vjerojatnost da ćete valjati gluposti? Jesu li ljudi oko vas o nečemu manje informirani? Postoji li jednostavan način da poboljšate sebe i učinite da izgledate obrazovaniji?
Polovica sudionika ove studije učila je o osobnosti pojedinca. Zatim su razmotrili ponašanje pojedinca i naveli njihove misli. Nekim je sudionicima rečeno da će točnost misli ocjenjivati ljudi koji dobro poznaju osobu. Ovo je stanje nasumično dodijeljeno sudionicima.
Bilo je i sudionika koji nisu bili obvezni iznositi svoja razmišljanja. Oni koji su naveli svoje misli zamoljeni su da razmotre svaku misao, s obzirom na to koliko su zabrinuti za istinske dokaze.
Rezultati ovog prvog eksperimenta pokazali su da bi ljudi valjali gluposti u dva glavna scenarija: Ako bi očekivali da će se tako izvući. I ako su trebali dati svoje mišljenje o nečemu – bez obzira na to koliko su upućeni u tu temu.
Drugi je eksperiment promatrao kako društvena odgovornost utječe na valjanje gluposti. Sudionici su izvijestili o svojim stavovima o društvenim pitanjima i nasumično su raspoređeni u jedan od četiri uvjeta odgovornosti. U tri od ovih uvjeta sudionici su vjerovali da će morati obrazložiti svoje mišljenje profesoru sociologije. Ostali sudionici nisu bili izloženi ovom stanju. Svi su sudionici zamoljeni da navedu svoja razmišljanja o ta tri pitanja.
Rezultati ovog drugog eksperimenta podupiru početna predviđanja: ljudi su vjerojatnije valjali gluposti kad se činilo da je to lakše – odnosno kad su mislili da se ne smatraju odgovornima za ono što govore. Kad se od njih očekivalo da se pred nekim opravdaju, suzdržali su se od glupih komentara.
Uzimajući u obzir ove rezultate, evo savjeta kako se nositi s nekim tko uporno valja gluposti:
Aktivno tražite dokaze
Jednom kada od ljudi počnete tražiti dokaze koji stoje iza njihovih tvrdnji, možete procijeniti njihovu iskrenost. Oni koji nemaju dokaze, ili samo daju anegdotske dokaze, bit će oni za koje je vjerojatnije da će valjati gluposti. Oni koji posjeduju dobru količinu znanja o nečemu pružit će višestruke perspektive i dokaze. Što znači, ako je osoba nepokolebljiva u pružanju samo jedne strane priče – budite oprezni. Poboljšajte svoj postupak provjere tako što ćete odvojiti vrijeme da istražite što drugi oko vas kažu, posebno kada iznose velike tvrdnje.
Ne zaboravite na male razgovore
Mali razgovori se mogu činiti kao nevažni, ali oni mogu biti korisni u otkrivanju gluposti. Ako mala skupina vas raspravlja o nečemu o čemu većina ljudi nema informirano mišljenje, jednoj se osobi lakše izvući s glupostima. Stoga obratite pozornost na svoje dnevne razgovore – čini li se da netko iznosi pretjerane tvrdnje? Znaju li uvijek više kada svi drugi znaju manje? Opet – tražite dokaze.
Detektirajte pretjerivanje
Ono će uglavnom biti prisuto u pričama koje ljudi pričaju. U ovom slučaju teško je tražiti dokaze – to je priča iz njihovog osobnog života, a iako je možda pričaju da bi vas impresionirali, ipak morate biti oprezni. Što manje sadržaja date osobnim pričama koje se čine predobrima da bi bile istinite, to ćete bolje uočavati gluposti.
Promatrajte vlastite reakcije
Ljudima koji se izvuku s glupostima lakše je to učiniti ako se druže s nekim tko je lakovjeran. Odvojite malo vremena da se promatrate i vidite jeste li shvatili da slijepo prihvaćate svačiju riječ kao istinu. Ostanite na oprezu i vratite se traženju dokaza. Ovo je ključ za neutraliziranje učinaka.
Dajte sadržaj ograničenom broju ideja
Ako sve uzmete zdravo za gotovo, i dalje ćete biti lakovjerni. Vaše radno mjesto “gubi iz vida” svoju primarnu zadaću i opet snižavate razinu povjerenja u svoje radno mjesto. Dajući sadržaj samo ograničenom broju ideja, imate više vremena i energije da istražite dokaze i možete postati kritičniji, pažljiviji mislilac.
Izvor: Inc.; prijevod i prilagodba: Financa.ba
