Paretov princip, nazvan po ekonomistu Vilfredu Paretu, kaže da 80% posljedica proizlazi iz samo 20% uzroka, tvrdeći da postoji nejednak odnos između inputa i outputa. Ovo načelo služi kao opći podsjetnik da odnos između ulaza (inputa, ulaganja, uzroka) i izlaza (outputa, proizvodnje, posljedica) nije uravnotežen. Pareto princip (načelo) je također poznat kao Pareto pravilo ili pravilo 80/20.
Razumijevanje Paretova principa
Izvorno istraživanje koje je dovelo do Paretova principa bilo je povezano s odnosom između bogatstva i stanovništva, piše Investopedia. Prema onome što je Pareto primijetio, 80% zemlje u Italiji bilo je u vlasništvu 20% stanovništva. Nakon istraživanja niza drugih zemalja, otkrio je da sličan slučaj i u inozemstvu. U osnovi, Paretov princip je zapažanje da stvari u životu nisu uvijek ravnomjerno raspoređene.
Ovaj princip može se primijeniti u širokom rasponu područja kao što su proizvodnja, upravljanje i ljudski resursi. Na primjer, napori 20% zaposlenika obično dovedu do 80% dobiti tvrtke. Paretov princip može se primijeniti posebno na one tvrtke koje se temelje na uslugama klijentima (otprilike 80% zarade dolazi od 20% klijenata).
Može se primijeniti i na osobnoj razini. Upravljanje vremenom najčešća je upotreba Paretovog principa, budući da većina ljudi nastoji rasporediti svoje vrijeme umjesto da se usredotoči na najvažnije zadatke. Što se tiče upravljanja osobnim vremenom, 80% rezultata vašeg rada moglo bi doći od samo 20% vašeg radnog vremena.
Primjena Pareto principa
Tvrtke za financijsko savjetovanje obično koriste ovaj princip kako bi pomogli u upravljanju financijskom imovinom svojim klijentima. Poslovanje financijskog savjetnika ovisi o sposobnosti savjetnika da pruži izvrsnu uslugu svojim klijentima, budući da se naknade koje naplaćuju oslanjaju na zadovoljstvo klijenata. Međutim, ne osigurava svaki klijent isti iznos prihoda savjetniku. Ako savjetodavna praksa ima 100 klijenata, prema Paretovom principu, 80 posto prihoda financijskog savjetnika trebalo bi dolaziti od 20 najboljih klijenata. Ovih 20 klijenata ima najveći iznos imovine i plaća najviše naknada savjetniku.
Paretovo načelo izgleda jednostavno, ali ga je financijskim savjetnicima teško provesti u praksi. Načelo sugerira da, budući da 20 klijenata donosi 80 posto ukupnog prihoda, oni bi trebali dobiti najmanje 80% usluge. Savjetnici bi, stoga, trebali većinu svog vremena provoditi njegujući odnose sa svojih 20 najboljih klijenata.
Međutim, kako ljudska priroda i sugerira, to se ne događa u praksi. Većina savjetnika ima tendenciju da raspodijeli svoje vrijeme i usluge manje vodeći računa o statusu klijenta. Ako klijent nazove i ima problem, savjetnik postupa u skladu s tim, bez obzira na to koliko prihoda klijent zapravo donosi savjetniku.
Međutim, načelo je ipak dovelo do toga da se financijski savjetnici fokusiraju na repliciranje svojih 20% najboljih klijenata, znajući da dodavanje klijenta te veličine odmah utječe na njihov krajnji rezultat.
Prednosti Paretovog načela
Postoji praktičan razlog za primjenu Paretovog principa. Jednostavno, može vas usredotočiti na to koga nagraditi ili što popraviti. Na primjer, ako 20% nedostataka u dizajnu automobila dovodi do 80% sudara, možete identificirati i popraviti te nedostatke. Slično, ako 20% vaših kupaca pokreće 80% vaše prodaje, možda ćete se htjeti usredotočiti na te kupce i nagraditi ih za njihovu lojalnost. U tom smislu, Paretov princip postaje vodič za učinkovito raspoređivanje resursa.
Nedostaci Paretovog načela
Iako je pravilo 80/20 bilo istinito za Paretovo opažanje, to ne znači nužno da je uvijek istinito. Na primjer, 30% radne snage (ili 30 od 100 zaposlenika) može ostvariti samo 60% proizvodnje. Preostali radnici možda neće biti toliko produktivni ili samo zabušavaju na poslu. Ovo, dakle, samo potvrđuje da je Paretovo načelo samo opažanje, a ne nužno zakon.
Vrijednost Paretovog načela je u tome da potiče na (drugačije) razmišljanje o uzrocima i posljedicama, i fokus na ono što uz najmanje uloženog vremena i resursa donosi najviše rezultata.
