Među ljubiteljima vina, vino nije običan poljoprivredno-prehrambeni proizvod, može se reći da je vino dar Bogova kao naknada za sve tegobe i boli.
Može se reći da je vino i Dar Neba, Suza Zemlje, Tekuća Nada ili Simbolično piće spoznaje.
Nije povijesno poznato kad je zapravo čovjek popio prvu čašu vina, ali sigurno je da je tu kreposnu tekućinu smatrao od prvog trenutka božjim darom. Egipćani su ga pripisivali Ozirisu, Grci Dionisu. Armenci tvrde da je prvi vinograd zasadio Noa, u blizini Erevana.
Po jednoj legendi, Perzijski kralj Djem promatrao je vježbu svojih strijelaca kad njegov pogled privuče borba za život neke velike ptice kojoj se oko vrata omotala zmija i guši je. Kralj je naredio strijelcima da gađaju zmiju. Dosta dobro uvježbani strijelci su je uspjeli pogoditi a da pritom nisu ranili pticu, koja je, oslobođena smrtonosnog zagrljaja, doletjela pred kralja i ispustila nekoliko sjemenki.
Kralj je naredio da se one posade i biljka je dala plod koji će Djem obožavati.
Djem je nakon jedne obilne berbe grožđe spremio u velike bačve i ono je, logično, počelo vreti. Kad je ubrzo kušao tekućinu, nije mu se svidjela, jer je bila još opora, pa je na bačvu dao pričvrstiti upozorenje “otrov”. Poslije nekog vremena ljepotica iz kraljevog harema, tužna što je Djem zanemaruje, razboljela se i odlučila je da se ubije. Popila je tekućinu iz bačve koju je smatrala otrovom. Umjesto da umre, ona se oporavila od bolesti i, kaže priča, ” od cvijeta što je venuo nastala je divna, rascvjetana ruža”. Djem je tada shvatio kakav je to dar dobio od one ptice i čudotvornu tekućinu nazvao je Darou-e-Shan, odnosno kraljevskim lijekom. Otad se vino smatra ljekovitim.
˝Nikad za glavobolju ne optužujte loše vino. Kriv je onaj koji ga je lošim napravio˝.
Djemov nasljednik Kambiz, koji je osnovao Persepolis, mnogo je pridonio širenju vinograda oko kraljevskog grada. Područje na kojem se uzgajala loza zvano je Shiraz. Perzijanci su iskustvom došli do toga da je najbolje tekućinu istisnuti iz grožđa ostaviti da vrije oko tri tjedna prije nego što se može piti za užitak i kao lijek. “Kraljevski lijek ” postao je stalan pratitelj čovjeka i nijedno veselje nije moglo, a bogme ne može ni sad, proći beze njega.
Tako je, eto , navodno nastao nektar kojemu će se diviti mnoge civilizacije i koji će potaknuti na stvaranje mnoge umjetnike. Dobro je vino uvijek izazvalo veselje i vedrinu (samo ono patvoreno izazove kavgu). Možda je zato taj napitak dobio naziv vino, što kažu, potječe iz sanskrtskog jezika i riječi ” vena”, u prijevodu ” prijateljski”. Vino je inače i najinternacionalnija riječ, i evo kako za njega kažu različiti narodi: Hititi su ga zvali ween, stari Grci woinos ili oinos, Latini vinum, Talijani, Španjolci, Slaveni ga zovu vino, Francuzi vin, Židovi vayin, Sabinjani su ga zvali wayn, Arapi ga nazivaju wa-yn, Nijmci Wein, Anglosaksonci wine.
Zakon o vinu definira vino kao poljoprivredni prehrambeni proizvod dobiven potpunim ili djelomičnim alkoholnim vrenjem masulja ili mošta, od svježeg i za preradu u vinu pogodnoga grožđa. Sastav vina nije potpuno poznat iako je dokazano preko šest stotina sastojaka. U vinu su zastupljeni: voda (84-94%), etanol (5-15%), organske i anorganske kiseline (0.3-1.2%), organski i anorganski spojevi koji su u vino dospjeli iz grožđa ili su nastali tijekom alkoholnog vrenja i drugih složenih biokemijskih procesa.
izvor: Udruga Vinara i vinogradara
