Talijanski ekonomist Ernesto Siroli započeo je karijeru u Africi na plantažama povrća. Njegovo iskustvo s lokalnim ljudima, rajčicama i nilskim konjima promijenilo je razmišljanje o ekonomiji i komunikaciji. Prije svega, naučio je šutjeti i slušati.
– Priznajem da je moju karijeru oblikovao poslovni boravak u Africi. Tamo sam kao mladi ekonomist radio u Zambiji, Keniji, Alžiru, Somaliji. Sudjelovao sam u projektima za koje sam vjerovao da će donijeti dobro, ali sve čega smo se dotakli, upropastili smo”, počinje priču o svom najvrjednijem poslovnom iskustvu talijanski ekonomist Ernesto Siroli. Cijeli projekt bio je inspiracija za njegovu knjigu The Ripples from Zambezi (1995.)
Hvala Bogu, tu smo!
Siroli je sedam godina radio s timom farmera na projektima čiji je cilj bio naučiti Zambijce kako proizvoditi hranu, napisao je Siroli.
“Tako smo stigli u južnu Zambiju sa sjemenom talijanskog povrća.” Započeli smo plantaže u prekrasnoj dolini uz rijeku Zambezi, na plodnoj i prekrasnoj zemlji. Željeli smo naučiti lokalno stanovništvo kako uzgajati rajčice i tikvice”, piše Siroli.
Domaćine cijeli posao nije pretjerano zanimao pa su im Talijani platili da dođu raditi na plantažama.
Čudili smo se kako to da na ovoj plodnoj zemlji ništa ne uzgajaju, kako to da nemaju razvijenu poljoprivredu. No, umjesto da ih pitamo koji su razlozi, mi smo se bacili na posao, sjetvu i proizvodnju povrća. I pomislili smo: ‘Hvala Bogu, tu smo! To je značilo da ćemo ovu naciju spasiti od gladi i siromaštva“, sjeća se talijanski ekonomist.
Talijanski ekonomist protiv nilskih konja
Naravno, uz povoljne uvjete, bio je i bogat urod na izgrađenim nasadima. Talijani su, radeći zajedno s nekolicinom Zambijaca, proizveli daleko bolje rajčice nego što su mogli u Italiji.
“Rajčice su bile odlične, veliki plodovi.” S ponosom smo sve to pokazali mještanima, tvrdeći da je tamo lako proizvoditi hranu. Bili smo puni entuzijazma. A onda se dogodila noć…”, prepričava svoje dragocjeno iskustvo talijanski ekonomist Sorelli.
Što se dogodilo?
Preko noći je došlo krdo od 200 nilskih konja koji su potamanili sve rajčice i pregazili nasade. Sve je uništeno. Bio je ovo veliki poraz i šok za talijansku momčad.
“Uhvatili smo se za glave i vikali:
‘O moj Bože, nilski konji!’.
A Zambijci su mirno i nimalo iznenađeno odgovorili:
‘Da. Zato mi ovdje nemamo poljoprivrede.’
‘Zašto nam niste rekli?, pitali smo’
– Nisi ni pitao, odgovorili su.
Lekcija za život
– Mislio sam da samo Talijani haraju Afrikom. Bio sam mlad. A onda sam saznao što rade Amerikanci, Englezi, Francuzi. Kad sam sve usporedio, bio sam ponosan na naš projekt u Zambiji. Bar smo nilske konje dobro nahranili”, napisao je Sorelli, a nakon ovog boravka u Africi promijenio je smjer poslovanja, ali prije svega komunikacije.
Podvukao je to talijanski ekonomist Ernesto Sorelli i preporučio: ‘Šuti i slušaj’.
Izvor: bonitet
