Jeste li u mogućnosti izvući maksimum iz svojih društvenih interakcija? Velik dio nečijeg mira, sreće i uspjeha u životu svodi se na njihovu sposobnost da uspješno upravljaju međuljudskim odnosima. Ljudi s visokom socijalnom inteligencijom razumiju da njihova sposobnost postizanja stvari zahtijeva povezivanje s drugim ljudima na smislen način.
To može uključivati obitelj, prijatelje ili osobe na poslu. Svi igramo ulogu u životima drugih. Razumijevanje načina na koje socijalno inteligentni ljudi stupaju u interakciju s drugima može vam pomoći da izbrusite vlastito društveno razumijevanje kako biste mogli pronaći veći mir, sreću i uspjeh u svom životu.
Dakle, što ljudi s visokom socijalnom inteligencijom rade drugačije, a da i mi to možemo naučiti?
1. Pažljivo biraju svoje riječi.
Osoba s visokim socijalnim IQ-om shvaća da je način na koji prezentira informaciju ili ideju često važniji od same poruke.
Nemoguće je razgovarati ili prenositi znanje kada ljutnja smeta nečiju sposobnost slušanja. Uvrede, omalovažavanje ili ponižavanje ljudi s drugačijim idejama i percepcijama potiču ljutnju. Ljutnja tjera slušatelja u obrambenu poziciju. Defenzivna publika više ne sluša.
Priznavanje tuđih perspektiva i percepcija uz nuđenje primjera iz vlastitog stajališta ide mnogo dalje od izazivanja ljutnje i sukoba.
2. Mogu slušati i zabavljati se iz različitih perspektiva osim svojih.
Život je komplicirana stvar. Postaje još kompliciranije kada uzmete u obzir da će svaka osoba na ovom planetu imati drugačiju perspektivu života. Ljudi s visokom socijalnom inteligencijom bit će znatiželjni razumjeti druge perspektive kako bi mogli učiti od njih.
Uostalom, svi imamo ista 24 sata u danu. Jednostavno nije moguće razviti potpuno razumijevanje svakog aspekta svakog životnog iskustva na smislen način. Ono što možete učiniti jeste poslušati perspektivu drugih i istražiti zašto oni vide svijet na način na koji ga vide. To ne znači da biste trebali prihvatiti njihovu riječ kao evanđelje, već ih jednostavno čuti kako biste njihova iskustva i misli mogli dodati svom svjetonazoru.
3. Ne gube vrijeme svađajući se s drugim ljudima.
Svađanje je često besmisleno. Postoji velika razlika između svađe i vođenja rasprave u kojoj su obje strane zainteresirane za učenje i prihvaćaju ideje jedni od drugih.
Svađanje je gubitak vremena i emocionalne energije koju je bolje uložiti u bilo što drugo. Gubitak je vremena pokušavati nametnuti informacije osobi koja nije zainteresirana za slušanje ili učenje. Osoba može odabrati svađu jer joj to omogućuje da upotrijebi svoj bijes kao potvrdu svojih percepcija ili uvjerenja. Lako je upasti u zamku misleći da zato što osjećamo strast prema nečemu, automatski moramo biti u pravu. To jednostavno nije tako.
4. Slušaju kako bi razumjeli, a ne samo odgovorili.
Slušanje je važna vještina koju treba usavršiti i primijeniti. Previše ljudi sudjeluje u razgovorima, ali ne sluša aktivno niti uzima u obzir ono što druga osoba govori. Umjesto toga, oni samo čekaju svoj red da odgovore, da iznesu svoje vlastite percepcije ili uvjerenja, ne obraćajući dužnu pažnju na ono što je rečeno.
I to ne računajući ljude koji svoju pozornost dijele tako da ne skreću pogled s televizora ili pametnog telefona kako bi se usredotočili na sugovornika. Usredotočite se na razgovor. Saslušanje je više od pukog slušanja, jer ne dopuštate da razgovor ulazi na jedno uho, a izlazi na drugo.
5. Oni prihvaćaju kritiku, radije nego da bježe od nje.
Može biti teško suočiti se s kritikom, bila ona konstruktivna ili ne. Konstruktivna kritika vrijedan je alat za brušenje nečijeg zanata, kakav god on bio. Publika će uvijek imati mišljenja i kritike, a iako bismo voljeli da je ljubazna ili dobro izgovorena, to nije uvijek slučaj.
Ljudi s visokim socijalnim IQ-om razumiju da je kritika prilika za učenje i rast, čak i ako nije izrečena na dobar način. Nije svatko dovoljno vješt da svojim riječima izrazi svoju percepciju istine na način koji smatramo prihvatljivim. Neki ljudi su debelokošci, drugi nisu.
6. Ne sude ljudima prema tuđem mišljenju.
Svatko ima svoje mišljenje i nije svako pozitivno. Socijalno inteligentna osoba shvatit će da ne bi trebala suditi o ljudima prema mišljenjima drugih. Da, može biti korisno imati polazište u slučaju da je osoba destruktivna, ali treba biti oprezan da mišljenje ne shvatite kao istinu.
Uvijek postoji više strana priče i glupo je pretpostaviti da je ono što čujete objektivna istina. Osim toga, loša je ideja uključiti se u širenje glasina i ogovaranje. To je brz način da narušite povjerenje i navedete ljude da preispituju vaš karakter.
7. Rijetko u načinu komunikacije koriste apsolutne izjave.
Apsolutna izjava je dobar način za poticanje svađe, jer je vrlo malo stvari u životu potpuno crno ili bijelo. Uvijek postoje stvari koje ne znamo ili ne možemo znati. Dobro je biti siguran u poruku koju želite prenijeti u razgovoru, no osoba s visokom socijalnom inteligencijom bit će svjesna da može pogriješiti.
Najlakši način da izbjegnete poticanje svađe ili navođenje druge osobe da krene u napad je da ne koristite apsolutne izjave osim ako to nije neophodno. Čak i tada, još uvijek možete očekivati da će netko naći grešku u poruci i napasti vas, jer mnogi ljudi vole raspravljati, bilo to ispravno ili pogrešno.
8. Izbjegavaju shvaćati osobno suprotno mišljenje i kritiku .
Lako je, u žaru trenutka, osobno shvatiti proturječno mišljenje ili napad. Često nam govore koliko je važno zauzeti se za sebe i ono u što vjerujemo. No, također je važno biti svjestan kada nas druga osoba samo pokušava namamiti ili pribjegava ad hominem napadima (onima protiv karaktera ili motiva osobe, a ne protiv mišljenja koja iznose) kako bi potkopali ono što imamo za reći.
Najveća obrana od takvog ponašanja je smirena tišina. Braniti se ne znači nužno da moramo pribjeći ljutnji i uzvratiti napad. Očuvati smirenost pred kritikama ili nevoljama puno je lakše ako izbjegavate ulaganje vlastitih emocija u sukob.
9. Mogu prihvatiti isprike i ispričati se kada su u krivu.
Osoba s visokom socijalnom inteligencijom razumjet će i priznati kada je u krivu. Znaju da se ne isplati gubiti dragocjeno vrijeme svađajući se oko bilo čega ili izbjegavajući odgovornost za svoje pogreške. Svatko je s vremena na vrijeme u krivu. Ponekad donosimo loše odluke, biramo krive riječi ili jednostavno nismo svjesni svih činjenica.
Nadalje, osoba će moći ljubazno prihvatiti ispriku kada je to pošteno i ispravno. Nije svaka isprika jednaka. Ponekad će ljudi iskoristiti ispriku kao način da pokušaju izbjeći odgovornost za loš postupak ili izbor koji su namjerno napravili.
Izbor prihvaćanja isprike često se svodi na namjeru koja stoji iza uvrjedljivog postupka. Je li to bila greška? Slučajnost? Ili je to bio čin namjerne zlobe? Čak i ako se oprosti, zlonamjernost se ne smije zaboraviti. Prihvaćanje isprike ne znači da biste se ponovno trebali izložiti istoj situaciji.
Izvor: A Concious Rethink
