Nevjerojatne vijesti ovih dana stižu sa svih strana, od Pariza preko Brazila do Jakarte, a sve imaju istu poruku – biznismeni napuštaju dolar.
Istodobno se financijske transakcije sve više okreću korištenju drugih valuta, posebice kineskog juan. Iako se i do prije dvije-tri godine ovakva praksa mogla vidjeti, i to ne baš često, prvenstveno u nastojanjima Rusije i Kine da koriste svoje domicilne valute za međusobnu trgovinu…. Ipak, danas je zaobilaženje dolara globalni fenomen, gdje čak i politički prijatelji SAD-a ne opiru se novom trendu.
Iznenađenje iz Pariza
Tako je nedavno u Parizu objavljeno da je francuska nacionalna naftna kompanija “Total” kineskom kupcu preko Šangajske burze prodala 65.000 tona ukapljenog naftnog plina kupljenog u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Stvar je u tome da je roba naplaćena u juanima.
U aktualnom svjetskom grupiranju oko rata u istočnoj Europi, Pariz je stao na stranu SAD-a i aktivno pomaže Ukrajini. Međutim, kad je riječ o poslu, Francuzi gledaju svoje interese kad god je to moguće. I po cijenu da se stariji brat s one strane Atlantika namršti.
Nije prošao ni dan, a iz Jakarte su objavili da članice ASEAN-a, deset zemalja jugoistočne Azije s ukupno oko 700 milijuna stanovnika, razmatraju mogućnost korištenja lokalnih valuta u međusobnoj trgovini. Pritom ne samo da su kritizirali političku upotrebu dolara kao “rezervne svjetske valute”, nego su ustvrdili i da bi uporaba eura, funte ili jena bila previše riskantna u ovom trenutku.
Razlog je isti odnos Europske unije, Velike Britanije i Japana, izdavatelja ovih valuta, prema političkoj (zlo)uporabi novca kakav pokazuje SAD. Primjetno je da kineski juan nije svrstan u istu kategoriju, a područje jugoistočne Azije računa na njegovu češću upotrebu.
Bezbrižno tiskanje novca
Nisu prošla ni 24 sata otkako je Rio de Janeiro objavio da najveća država Latinske Amerike od ljeta namjerava sve češće koristiti domicilne valute. Zajedno s Argentincima planiraju izgraditi i zajedničku valutu, prihvatljivu ostalim zemljama Južne Amerike.
Zajedničko svim porukama, iznimno čestim posljednjih mjeseci, jest izbjegavanje dolara. Nakon Drugog svjetskog rata američka je valuta dugo vremena zadržala fiksni omjer prema zlatu i na temelju toga stekla status svjetske rezervne valute. Međutim, globalna uporaba dolara svake godine raste velikom stopom, tako da je danas, u bilo kojem trenutku, oko dvije trećine američke valute izvan SAD-a.
Ovaj položaj omogućuje Bijeloj kući da tiska dolar u znatnoj mjeri bez izazivanja inflacijeInflacija je povećanje opće razine cijena u određenom vre... kod kuće. Također, lako može premašiti vlastiti budžet i upasti u velike dugove. Radi se o tome da česta globalna uporaba dolara dovodi do velike količine američke valute u blagajnama drugih zemalja.
Tim novcem sve zemlje svijeta kupuju američke trezorske zapise, čijim izdavanjem vlada u Washingtonu dobiva iznos novca za koji troškovi SAD-a premašuju proračun. Stoga se sve američke vlade olako zadužuju, iako je javni dug SAD-a sa 7.500 milijardi prije dva desetljeća narastao na 32.000 milijardi, što je oko 115 posto nacionalnog BDP-a. Gotovo kao i s prezaduženom Grčkom.
Zlato u deviznim rezervama
Dominantna uporaba dolara u svjetskoj trgovini omogućuje SAD-u kontrolu svjetskih financijskih tokova. Ali i samostalno uvođenje sankcija bilo kojoj zemlji u svijetu, bez odluke drugih. Ilustrativan je primjer Irana 2018. godine: Amerikanci, ljuti ambicioznim znanstvenim istraživanjima u Teheranu, raskinuli su nuklearni sporazum i ovoj zemlji uveli sankcije. Činjenica da je dolar korišten u čak 93 posto vanjskotrgovinskih aranžmana Irana olakšala je uvođenje sankcija, a zemlja je u manje od šest mjeseci bila potpuno izolirana od trgovine sa svijetom.
Danas su geopolitičke prilike maksimalno zaoštrene. Uvođenje potpunih sankcija protiv Rusije i česta zabrana pristupa Kini najvažnijim tehnološkim vijestima stvorili su napete odnose između dvaju blokova. Pljačka 300 milijardi eura ruskih deviznih rezervi ilustrira moć onoga tko je svoju valutu nametnuo kao svjetsku, a potom zlorabio svoju dominantnu poziciju.
Iz tog su razloga Kina i Rusija odlučile odstupiti od dolara. Ako ništa drugo, onda dva desetljeća intenzivnog povećanja udjela zlata u deviznim rezervama obiju zemalja, a sve na račun američkog novca. To pokazuje da i Peking i Moskva bježe od dolara. Oni također grade vlastite sustave plaćanja kako bi izbjegli SWIFT, kojim dominira američka valuta.
Rusija jača juan
Tijekom nedavnog posjeta kineskog predsjednika Xija Moskvi, Rusija je izvijestila svjetsku javnost da će “ubuduće u poslovanju sa zemljama Azije, Afrike i Latinske Amerike promovirati plaćanje u juanima”. Da se razumijemo, Moskva neće inzistirati na plaćanju u rubljama, može biti i u juanima. Time najveći izvoznik energije na svijetu podupire širenje uporabe kineskog novca kao nove rezervne svjetske valute. Nije teško vidjeti da to potkopava svjetsku upotrebu “povrća”.
Teško da postoji nešto što SAD ima što mu daje veću moć od dolara. Njegova globalna rasprostranjenost je ono što čini moć SAD-a sve većom. Vrhunsko i tehnološki superiorno oružje prvenstveno je u službi davanja temelja nacionalnoj, a ujedno i globalnoj valuti. Ugrozi li se takav status dolara, urušit će se i udoban položaj zemlje koja izdaje taj novac.
Povećanje likvidnosti
Prednost dolara je njegova izuzetna likvidnost, može se kupiti i prodati u bilo koje vrijeme. Međutim, juan posljednjih godina ubrzano povećava svoju likvidnost. No još uvijek ima slabost da još nije konvertibilna valuta. Širenje upotrebe kineskog novca ne samo u trgovini najbrojnije zemlje svijeta, nego i u trgovini najvećeg izvoznika energije sigurno će snažno povećati likvidnost juana.
Isti proces podupire spremnost Saudijske Arabije da prodaje naftu i plin za kinesku valutu. Tako i sve izraženiju spremnost zemalja izvan “zapadnog bloka” da napuste dolar u vanjskoj trgovini. Hoće li sadašnji trend biti dovoljan da potkopa dolar, a s njim i temelj američke svemoći, ostaje za vidjeti.
Izvor:bankar.me
