Koliko ste puta čuli da su ljudi prije bili bolji i pošteniji. Da se nekada drugom čovjeku moglo vjerovati. Prema drugima se odnosilo s više poštovanja. Mladi su bez pogovora prepuštali mjesto u tramvaju starijima. A vrata se nisu morala zaključavati po noći? Danas je navodno sve drugačije, ljudima više nije stalo do drugih, svatko gleda isključivo svoj interes i čovjek je čovjeku vuk.
Znanstveno istraživanje naslova “The illusion of moral decline” svježe objavljeno u časopisu Nature pokazuje da je riječ o običnoj – iluziji.
To ne znači da većina ljudi danas ne gleda isključivo svoj interes, ne znači da korupcije nema, niti da svijetom vladaju moral i poštenje. Već samo to da ljudi danas nisu ništa pokvareniji ili nemoralniji nego što su to bili otkako postoje zapisi o ljudskom ponašanju.
Pritom valja napomenuti da se moral u kontekstu ovog istraživanja odnosi isključivo na kategorije oko kojih postoji društveni, zakonski i religijski konsenzus. Da nedvojbeno pripadaju moralnom ili etičnom ponašanju. Dobrota, nesebičnost, suosjećajnost, poštenje, iskrenost i sl. Kategorije koje izazivaju kontroverze po pitanju moralnosti, npr. eutanazija ili istospolne veze, nisu bile predmetom ovog istraživanja.
Ljudi uistinu misle da se prije živjelo moralnije
U posljednjih osam desetljeća provedeno je preko 230 znanstvenih istraživanja na uzorku od preko pola milijuna ispitanika u 60 različitih zemalja na svim kontinentima. Rezultati gotovo jasno pokazuju da velika većina, uglavnom oko tri četvrtine ispitanika, vjeruje da su ljudi prije bili pošteniji i da je moralno propadanje ozbiljan društveni problem.
Ono što je vrlo zanimljivo da proporcija ljudi koji to smatraju nije značajno drugačija danas nego. Što je bila u anketama provedenim prije 25, 40 ili 60 godina. Drugim riječima, postotak ljudi koji je 1960-ih godina smatrao kako društvo moralno propada bio je sličan onom danas.
Ako mislite da uglavnom stariji ljudi smatraju kako se prije živjelo poštenije – varate se. Mlađi ispitanici vjeruju u to u gotovo jednakom postotku kao i stariji. Konzervativci percipiraju jače moralno propadanje od ljudi liberalnih svjetonazora. Ali čak i najokorjeliji liberali smatraju da je moralno propadanje činjenica.
Ljudi također smatraju ne samo da su nove generacije donijele promjenu na lošije u odnosu na starije generacije, već i da su isti pojedinci danas lošiji nego su bili prije.
Jesu li ljudi u pravu?
Tvrdnje o moralnom propadanju zapinju već na prvom koraku provjere budući da su nasilje i kriminal u svijetu već dulje vremena u padu – manje je ratova, ubojstava, ropstva, zlostavljanja djece i drugih nasilnih djela nego što je to bilo desetljećima i stoljećima ranije.
S druge strane, vjerojatnije je da pod moralnim propadanjem ljudi prvenstveno misle na izostanak poštovanja za druge, a ne na porast nasilja i ratova. Međutim, kad ispitanike primjerice pitate jesu li ljudi u načelu voljni pomoći drugima ili se dominantno brinu samo o sebi, odgovori današnjih ispitanika se ne razlikuju značajno od odgovora na isto pitanje danih prije pola stoljeća (Slika 1.). Kad bi moralno propadanje bilo istinito, postotak ljudi koji smatraju da su ljudi generalno sebičniji i bezobzirniji prema drugima trebao bi imati jasan trend rasta kroz desetljeća.
Da je moralno propadanje iluzija upućuje i činjenica da ispitanici u anketama vjeruju da su ljudi baš iz njihove okoline, koje dobro poznaju i s kojima se druže, ne samo manje skloni moralnom propadanju, nego su se kroz vrijeme i popravili!
Detaljna analiza odgovora ispitanika ukazuje i na to da ljudi vjeruju da je razina moralnog ponašanja bila konstantna desetljećima. Zatim je započela opadati upravo u vrijeme rođenja ispitanika. A potom se pad ubrzavao kako su ispitanici postajali stariji. Drugim riječima, ljudi vjeruju da je moralno propadanje započelo otprilike njihovim dolaskom na svijet. Prije toga je sve bilo kako treba.
Otkud onda uvjerenje da su ljudi danas lošiji nego prije?
Više je mogućih objašnjenja za ovaj fenomen – od selektivnih, pozitivno pristranih sjećanja na ranije godine vlastitog života, preko godina slušanja priča od starijih “kako je prije bilo bolje”, do činjenice da se ljudi generalno prema vama pristojnije i ljepše odnose kada ste dijete, nego kada ste odrasla osoba.
Međutim, dva su dodatna objašnjenja temeljena na dvama psihološkim fenomenima koja proizlaze iz ovog istraživanja.
Prvi fenomen je pristrana izloženost informacijama, tj. činjenica da ljudi neproporcionalno više pažnje posvećuju negativnim vijestima u odnosu na pozitivne. A mediji tome i usklađuju svoju ponudu informacija.
Drugi fenomen je pristranost sjećanja, tj. negativnost negativnih informacija. Zaboravljamo brže od pozitivnosti pozitivnih informacija. Pa nam se uvijek čini da je baš današnja razina kriminala ili korupcije skandaloznija nego ikad. (Iz istog razloga se iz godine u godinu ponavlja da na prvu jaču vremensku nepogodu ljudi stanu pred TV kamere i kažu da ne pamte ovako obilnu kišu ili snijeg. Premda će podaci pokazati da je prije samo koju godinu bilo i gore i obilnije).
Umjesto zaključka – zašto je ovo istraživanje vrijedno?
Tvrdnje o moralnom propadanju platforma su na kojoj su kroz povijest razni šarlatani ili, još gore, autokrati i diktatori gradili svoju političku karijeru. Neki od njih i vrlo uspješno, s katastrofalnim posljedicama za društvo. Prikazivanje situacije katastrofičnom kako bi se opravdale radikalne društvene promjene primamljiva je politička poruka koja ima potencijala privući mase.
Ako vjerujete da je moralno propadanje neupitna činjenica i noviji fenomen današnjeg društva. Onda ima smisla vjerovati da je nešto oko nas uzrokovalo tu recentnu promjenu na gore. Za nekoga će to biti kapitalizam. Za nekoga demokracija, za nekoga globalizacija, za nekoga političari, za nekoga mediji, za nekoga društvene mreže, za nekoga određene društvene skupine, a za nekoga nešto sedmo. Kada identificiramo “krivca”, sljedeći korak su obično zabrane i ukidanje sloboda.
Upravo je u tome i najveća vrijednost ovakvih istraživanja. Podsjećaju nas da uvriježena mišljenja često nemaju uporišta u stvarnosti i da sve treba propitkivati.
Izvor: arhivanalitika.hr
