Kao vođa na početku karijere, jedan od izazova s kojima ćete se neizbježno suočiti je trenutak kada shvatite da se netko u vašem timu bori završiti nešto što ste vi zahtijevali. Neki bi mogli biti voljni priznati svoju potrebu za pomoći i spremno je zatražiti. Drugi možda neće. Umjesto toga bjesomučno pretražuju internet za članke ili videozapise koji bi ih uputili kako se uhvatiti u koštac s tim zadatkom.
Uobičajeno je da noviji vođe stvaraju pretpostavke o tome što njihov tim može učiniti. Zadajući zadatke bez potpune provjere ima li netko vještinu, znanje ili iskustvo za uspjeh. Umjesto da stvari prepuštaju slučaju, učinkoviti vođe uče biti dobri učitelji u trenucima kada članovi tima imaju samopouzdanja i poniznosti da pitaju: “Možete li mi pokazati kako?”
Ako želite biti učitelj koji nadahnjuje profesionalce u usponu koje vodite, evo što možete učiniti.
Naučite kako drugi uče.
Ne uče svi na isti način. Neki ljudi trebaju opsežno znanje i pripremu kako bi izgradili svoje samopouzdanje prije nego što se uhvate u koštac s novim zadatkom, dok drugi radije odmah zarone i uče kroz pokušaje i pogreške. Neki ljudi dobro uče u grupama, dok drugi više vole učiti sami. Ne postoji jedan jedini pravi način učenja, ali ako znate što članovi vašeg tima preferiraju, možete prilagoditi svoj pristup svakom pojedincu kada dođe vrijeme za davanje smjernica.
Kako to razumjeti? Samo pitajte. Na sastancima jedan na jedan s vašim izravnim podređenima, na primjer, možete reći: “U prošlosti, kada ste naučili nešto novo, koji je bio najbolji pristup? Preferirate li praktično iskustvo ili više volite malo vremena da sami razmislite prije nego što pokušate?” Ili ako primijetite da se netko muči u ovom trenutku, možete mu jednostavno prići i upitati ga: “Što mogu učiniti, a da bi vam sada najviše pomoglo?”
Postavljajte pitanja kako biste otkrili potrebe za učenjem.
Veliki učitelji znaju da učenje nije posljedica poučavanja, ono je posljedica razmišljanja. Dok ulazite u ulogu aktivnog poučavanja, započnite postavljanjem otvorenih pitanja kako biste otkrili s čime se osoba konkretno bori. Postoje li aspekti zadatka s kojima imaju relevantno iskustvo? Koje su vještine prethodno razvili, a koje sada mogu koristiti? Pomozite im da uspostave te veze kako bi izgradili svoje samopouzdanje.
Na primjer, recimo da radite s nekim tko se bori da nauči pisati tehnički sadržaj za netehničku publiku, ali je prije pisao samo za tehničke čitatelje. Možete pitati: “Pričajte mi o trenutku kada ste morali objasniti svoj rad prijatelju ili članu obitelji koji ga nije razumio. Kako ste to napravili? Jeste li se stavili u njihovu kožu kako biste suosjećali s njima? Jeste li koristili metafore da biste ilustrirali svoje tvrdnje?” Pozivajući ljude da se vrate sličnim iskustvima, pomaže im na njihov trenutni izazov uspostaviti veze i primijeniti pristupe koje već razumiju. Postat će sigurniji učenik i steći će vještinu ili znanje koje im je pri ruci vlastitim razmišljanjem, a ne samo vašim “uputama”.
Neki ljudi možda oklijevaju prionuti zadatku zbog straha od neuspjeha. Ako osjetite da je to slučaj, ponovno, umjesto da ih uvjeravate, postavljajte pitanja kako biste izvukli njihovu dublju tjeskobu. Pomozite im da otkriju da je scenarij noćne more koji se odvija u njihovoj glavi vrlo malo vjerojatan. Upotrijebite probna pitanja kako biste im pomogli da razumiju vlastiti put kroz izazov učenja, poput: “Koji je najgori mogući scenarij? Koji je najbolji scenarij?”
Budite razboriti kada uspoređujete svoj vlastiti put učenja.
Dati nekome do znanja da ste se mučili da naučite vještinu koju ih sada podučavate ponekad može biti utješno. Olakšava pritisak koji ljudi mogu osjećati jer se žele pokazati pred šefom. Budite suosjećajni sa svojom usporedbom – imajte na umu da su vaše borbe prošlost, dok su njihove sadašnjost. Budite sigurni da vaša usporedba nehotice ne odbacuje stvarnu tjeskobu koju netko osjeća.
Na primjer, reći nešto poput: “Oh, i ja sam se mučio kroz ovaj proces predstavljanja, ali uspio sam, a i ti ćeš”, može poslati beskorisnu poruku koja slušatelju zvuči ovako: “Samo budi kao ja i bit ćeš dobro.” Umjesto toga, situaciji možete pristupiti suosjećajnije tako što ćete reći nešto poput: “Znam da je ovo teško, a činjenica da sam ovdje vjerojatno je otežava. Bi li vam pomoglo da čujete iskustvo koje sam imao dok sam se mučio naučiti nešto slično i kako sam to preživio?”
Tražeći dopuštenje da podijelite svoju priču, pokazujete brigu i dopuštate im da vas čuju na način koji odgovara njihovoj situaciji. Možete završiti tako što ćete reći nešto poput: “Moja namjera nije napraviti pogrešnu usporedbu svog iskustva s vašim, ili implicirati da vrijedi slijediti moj primjer. Kroz ovo morate pronaći put koji vam najbolje odgovara. Samo želim da znate kako u ovom izazovu niste sami, a budući da sam se i sam borio s ovim, posebno suosjećam s tim kroz što prolazite. Htio bih vas podržati na način koji bi vam bio koristan.”
Demonstrirajte onda kada je to od pomoći.
Ponekad je korisno pokazati učenicima kako se nešto radi. Uvijek se prvo obratite svom učeniku pitajući ga: “Bi li bilo od pomoći da vam ovo demonstriram?”
Pazite da ne kažete: “Trebali biste ovo učiniti točno onako kako ja to radim.” Demonstracija nove vještine trebala bi omogućiti učeniku da osnaži vlastiti pristup, a ne jednostavno oponaša demonstratora.
Nakon što ponudite demonstraciju, pitajte svog učenika: “Jeste li vidjeli nešto što bi vam bilo korisno?” To im daje priliku da se usredotoče na određene stvari koje mogu uključiti u svoj pristup.
Pojačajte učenje promatranjem, razmišljanjem i podučavanjem.
Nakon što ste nekome dali “lekciju”, možda će biti osjetljiviji na vaše ispitivanje dok vježbaju svladavanje svoje nove vještine ili zadatka. Svakako postavite očekivanja o tome kako i kada će se dogoditi vaše sljedeće promatranje njihove izvedbe. Na primjer, ako netko radi na svojim prezentacijskim vještinama, ne želite da misli da će svaki put kada izlaže biti ocijenjen. Pitajte svog učenika: “Kada budeš spreman javi mi da procijenim tvoj napredak” kako bi se osjećao da ima veću kontrolu nad svojim učenjem.
Zatim, nakon što ste ih promatrali, započnite razgovor o njihovim razmišljanjima. Pitajte: “Kako ste vi zadovoljni? Što mislite da je bilo dobro? Što biste drugačije napravili?” Ova će vam pitanja dati uvid u to koliko su samosvjesni kao učenici i jesu li skloni biti prestrogi ili pretjerano popustljivi prema sebi.
Na kraju, zabilježite jednu ili dvije stvari za koje smatrate da su posebno učinkovite i jedno područje u kojem imate konkretne ideje o tome kako mogu postati još bolji. Uvijek zaključite potvrđujući njihovu predanost i napredak kao učenika, bilježeći jasne dokaze o napretku.
Upravljajte svojim očekivanjima.
Ako je zadatak koji tražite od nekoga da preuzme posebno žuran, razumljivo je da ćete osjetiti nestrpljenje, čak i frustraciju, dok vaš učenik uči primjenu novih vještina u stvarnom vremenu.
Bitno je da imate realna očekivanja i da ne signalizirate razočarenje ili frustraciju, jer time riskirate zaustavljanje napretka i samopouzdanja vašeg učenika. Vjerojatno će biti još stroži prema sebi, a vaša nerealna očekivanja mogu pojačati njihovu sumnju u same sebe.
Radite na održavanju suosjećanja dok se vaš učenik suočava s izazovima izgradnje nove vještine. To će mu pomoći da ostane na pravom putu i dugoročno će produbiti vaš odnos.
Povremeno provjerite napredak.
Stjecanje bilo koje nove vještine je proces “tri koraka naprijed, dva koraka nazad”. Posebno u prvim tjednima i mjesecima učenja. Ovisno o složenosti vještine, ponekad je se vrlo brzo može savladati. Ali za mnoge nove vještine, čak i za postizanje osnovnih razina kompetencije, mogu biti potrebni mjeseci. Dogovorite se sa svojim učenikom o redovitim intervalima za provjeru napretka. Za neke to može biti svakih tjedan ili dva. Dok bi za druge možda bilo prikladnije provjeru napraviti svakih mjesec ili dva. Redovite provjere signaliziraju vašem učeniku da vam je stalo do njihovog napretka i da ste, prema potrebi, dostupni za podršku, afirmaciju i podučavanje.
***
Imati priliku da vodite mlađe profesionalce jedinstvena je privilegija. Vaš utjecaj na njihovu samopercepciju i njihova želja za napredovanjem bit će značajna. Učenjem vještine da budete učitelj koji daje nadahnuće, možda ćete nekoga natjerati da otkrije potencijal koji bi inače mogao ostati skriven.
Izvor: Ascend; prijevod i prilagodba: Financa.ba
