Ideja da žene ne traže veću plaću ne samo da je zastarjela, već bi mogla štetiti naporima za postizanje jednake plaće, pokazalo je novo istraživanje provedeno u Sjedinjenim Američkim Državama. Ono razbija mit da ženama nedostaje volje za pregovaranje o plaći, što doprinosi rodnom jazu u plaćama. Ispada da žene češće traže bolju plaću, nego što ju traže muškarci, ali im se češće i odbija.
Provedena je meta-analiza odgovora na anketu 1900 diplomiranih studenata MBA. Pokazalo se da poticanje žena da “pregovaraju kao i muškarci” samo perpetuira stereotipe i šteti težnji za jednakosti, napisala je suautorica studije, profesorica Berkeley Haas, Laura Kray.
“Dok su muškarci u prošlosti možda bili skloniji pregovaranju od žena, rodna razlika od tada se preokrenula”, kaže Kray. Dodaje da prebacivanja krivnje na žene zbog ne pregovaranja o rodnoj razlici u plaći čini dvostruku štetu.
“Ako ljudi vjeruju da muškarci imaju bolje ishode jednostavno zato što pregovaraju, a žene ne, onda misle da samo trebamo trenirati žene da bolje pregovaraju umjesto da ispravimo diskriminirajući sustav”, naglašava Kray.
Općenito, rodna razlika u plaći u SAD-u gotovo se nije mijenjala tijekom posljednjih 20 godina. Prošle godine žene su u prosjeku zarađivale oko 22% manje od muškaraca. No, razbijeno prema razini dohotka, situacija je nijansirana: razlika za žene srednje i niže plaće zapravo je smanjena, dok je razlika za one s većim plaćama – gdje često ima više prostora za pregovore – povećana.
Žene su nesklonije traženju veće plaće
Statistike za elitnu skupinu žena koje ulažu u stjecanje MBA diploma su poražavajuće. Žene zarađuju 88% onoga što muškarci zarađuju nakon završetka MBA, ali samo 63% onoga što muškarci zarađuju deset godina kasnije, prethodna istraživanja Kray i drugih su otkrila. Ova razlika u plaći među diplomantima MBA “posebno je značajna s obzirom na gotovo identične vještine i kvalifikacije koje muškarci i žene imaju u trenutku dodjele diplome”, pišu Kray i njezini suautori.
Istraživači su anketirali nacionalno reprezentativni uzorak i potvrdili mišljenje da su žene manje uspješne kada pregovaraju od muškaraca. Također i da su muškarci skloniji primati bolju plaću bez traženja.
Analiza je potvrdila da ljudi koji traže veću plaću doista češće dobivaju povišicu od onih koji ne traže. No, općenito su otkrili da žene zarađuju 22% manje od muškaraca. I osim niže plaće žena, jedine razlike koje su se pojavile duž rodne linije bile su da više žena nego muškaraca kaže da su pokušale pregovarati, i više žena izvješćuje da su odbijene.
“S obzirom na veću, a ne manju sklonost žena da traže, rodna razlika u sklonosti pregovaranju ne može objasniti rodni jaz u plaći pronađen u ovim podacima”, napisali su istraživači.
Kad govorimo o stopama pregovaranja o plaći muškaraca i žena, rodna razlika nestaje oko 1994. i preokrenula se od 2007. Taj trend nastavio se rasti od tada.
“Ovdje je dobra vijest. I muškarci i žene više pregovaraju, a povećanje je mnogo veće za žene nego za muškarce”, kaže Kray.
Napomenula je da su mnogi faktori mogli doprinijeti većoj asertivnosti žena tijekom posljednja dva desetljeća. Uključujući naglasak na pregovaranju i “lean-in” pokret koji je potaknula knjiga Sheryl Sandberg.
Izvor: Women in Adria
