“O čemu razmišljaš, a ne govoriš?” Kada ste usred teškog razgovora – dajete teške povratne informacije, dijelite loše vijesti ili se bavite sukobom – ovo jednostavno pitanje može vam pomoći da srušite prepreke, izgradite povjerenje i pokrene vas na putu prema rješavanju problema.
Ovaj pronicljivi savjet dolazi od Debbie Goldstein, predavačice na Pravnom fakultetu Harvarda i partnerice u Triad Consulting Group, tvrtke za razvoj vodstva. Ona i njezini kolege proveli su opsežna istraživanja o teškim razgovorima i kako ih poboljšati. “Jedna zanimljiva stvar koju smo otkrili je da nije važno s kim razgovarate – sa svojim zaposlenikom, kupcem, najvećim investitorom ili svojim djetetom tinejdžerom. Nije važno o čemu pričate. Svi teški razgovori imaju ovaj obrazac, a obrazac je da se svaki razgovor sastoji od tri razgovora.“
Koja su to tri razgovora? Prvi je razgovor o tome što se zapravo dogodilo – problem ili incident o kojem pričate i pokušavate ga riješiti. Drugi je neizgovoreni razgovor o osjećajima. U svaki težak razgovor uključeni su snažni osjećaji, kaže ona. “Ako se osjećam razdraženo, uzrujano, zbunjeno, odbačeno ili zabrinuto, to zapravo postaje nešto o čemu bih trebao razgovarati“, kaže Goldstein.
Treći, i najdublji, razgovor je unutarnji razgovor koji Goldstein naziva “razgovor o identitetu”. Svi mi imamo uvjerenja o sebi, kaže ona, a kada nešto dovede ta uvjerenja u pitanje, to je duboko zabrinjavajuće. Poduzetnici u ovakvim razgovorima mogu završiti postavljajući si teška pitanja, kao: ” ‘Jesam li stvarno super?’ ‘Hoće li se ovo prodati?’ ‘Ima li smisla ono što radim?‘”
Za bolje razgovore promijenite agendu
U idealnom slučaju, trebali biste biti svjesni sve tri razine, kaže ona. Nažalost, većina ljudi ulazi u težak razgovor sa samo jednim ciljem: uvjeriti drugu stranu ili strane da su u pravu, a da oni koji se s njima ne slažu nisu u pravu. “Naš mozak ima nevjerojatne prečace”, kaže ona. “Obično, kada smo u teškom razgovoru, imamo tri pitanja koja postavljamo i na koja odgovaramo: ‘Tko je u pravu? – Ja.’ “Tko je kriv? – Vi.” ‘Zašto radiš to?’ A onda popunjavamo prazninu nekom vrstom negativne atribucije.” Kada obje strane u razgovoru razmišljaju na ovaj način: “Nema šanse da će sve proći dobro”, kaže ona.
Ali, kaže ona, nisi zapeo s takvim načinom razmišljanja. Možete istrenirati svoj mozak da postavlja različita pitanja. Umjesto “Tko je u pravu? – Ja,” možete početi pitati zašto vi i druga strana vidite stvari drugačije. Umjesto da budete sigurni da su oni krivi, možete se početi pitati kako je svatko od vas pridonio problemu. I umjesto da se pitate zašto su nešto učinili, usredotočite se na utjecaj koji to ima. Ideja je prijeći od sigurnosti na znatiželju.
Ako obratite pozornost, kaže Goldstein, često možete prepoznati kada postoji jaz između onoga što druga osoba govori i onoga što misli. Na primjer, ako su obično pričljivi, ali sada vam daju odgovore u jednoj riječi. Ili, možda ćete moći zaključiti po njihovom izrazu lica ili govoru tijela da im je nešto na umu što ne izražavaju. Kada se to dogodi, kaže ona, važno je smanjiti jaz, A jedan od najboljih načina za to je pitanje “Što misliš, a ne govoriš?”
Većina ljudi će biti sretna što ste to pitali, kaže Goldstein. “To je dokaz da vam je stvarno stalo. Ljudi neće uvijek odgovoriti, ali šokirana sam koliko često ćete dobiti iskren odgovor. Jer to je dokaz da ih primjećujete, da vam je stalo što oni misle i da želiš voditi pravi razgovor.”
Izvor: inc.com | Prijevod i prilagodba: financa.ba
