Kina je prešla put od zemlje pogođene siromaštvom i glađu do potencijalne globalne ekonomske, političke i vojne sile. Ovaj nevjerojatni uspon dogodio se krajem 20. i početkom 21. stoljeća.
Kina je svoju ekspanziju temeljila na ekonomskoj moći, koja je proizašla iz promjena u ekonomskom sustavu. Postupno su napustili strogi socijalistički model, usmjeravajući se prema kapitalističkim principima i izvozu. Ove promjene transformirale su ne samo Kinu, već i globalnu ekonomiju.
SAD je inicirao taj proces, pružajući Kini znanje i tehnologiju u zamjenu za distanciranje od SSSR-a. Većina tog prijenosa odvijala se kroz međunarodne korporacije, poslovne ugovore i industrijsku špijunažu, bez direktne intervencije američke administracije.
Radnici su nekada umirali zbog izrabljivanja, a danas je Kina svjetska sila
Prijenos tehnologija u Kinu nije u potpunosti nezakonit, ali uključuje industrijsku špijunažu i kršenje intelektualnih prava. Kineske prakse često obuhvaćaju neovlašteno kopiranje brendova, tehnologija i poslovnih procesa.
Mnogi ekonomski analitičari uočili su obrazac kod međunarodnih kompanija koje su preselile proizvodnju u Kinu. Na početku su kompanije selile zbog niskih troškova rada i minimalne zaštite radnika. Ovi uvjeti omogućili su maksimalnu iskorištenost radnog vremena uz minimalne troškove.
Najpoznatiji rezultat te prakse su tzv. Foxconn samoubojstva, niz tragičnih događaja u južnokineskoj industrijskoj zoni. Foxconn, tvrtka iz Tajvana, proizvodila je u Kini za mnoge američke korporacije poput Hewlett-Packarda i Applea.
Tijekom vrhunca samoubojstava 2010. godine, Foxconn je tražio od zaposlenika da potpišu izjavu o odricanju odgovornosti. Ovim potezom osigurali su se od tužbi vezanih uz samoubojstva radnika.
Nakon privlačenja stranih kompanija, Kina je započela s industrijskom špijunažom i krađom intelektualnog vlasništva.
Rad u Kini je poskupio, pa niska cijena rada više nije glavni motiv. Međutim, omjer troška rada i kvalifikacija radnika i dalje je povoljan. Danas su glavni razlozi veličina tržišta i brzina rasta u Kini, uz visoko razvijene nabavne lance.
Nakon što su međunarodne kompanije preselile proizvodnju zbog jeftine radne snage i veličine tržišta, Kina preuzima tehnologiju. Ovaj proces uključuje industrijsku špijunažu, kršenje intelektualnih prava te poslovnu suradnju ili akvizicije.
Industrijska špijunaža nije ograničena na strane kompanije u Kini; ona se odvija i u inozemstvu. Tajvan je 2020. godine osnovao odjel u Ministarstvu pravosuđa kako bi spriječio krađu tajni iz svojih kompanija.
U 2021. godini, direktor protuobavještajne agencije SAD-a, Mike Orlando, procijenio je godišnji gubitak zbog kineske krađe intelektualnog vlasništva. Taj gubitak za američke kompanije kreće se između 200 i 600 milijardi dolara.
Europa se suočava s sličnim problemima. Krajem 2022. godine, Njemačka je blokirala preuzimanje dviju kompanija iz industrije mikročipova. Kineske tvrtke Sai Microelectronics i kineska investicijska kompanija planirale su akviziciju. Službeni razlozi bili su zabrinutost zbog nacionalne sigurnosti i prijenosa osjetljivog tehnologije.
Nakon što preuzme tehnologiju i znanje, Kina istiskuje strane kompanije s domaćeg tržišta
Kina širi preuzetu tehnologiju, bilo legalnim putem kroz akvizicije i spajanja, ili ilegalno putem industrijske špijunaže. Državne vlasti ne samo da dopuštaju, već i aktivno podržavaju ovu praksu.
“Najveća dugoročna prijetnja našim informacijama i intelektualnom vlasništvu dolazi od kineske gospodarske špijunaže”, izjavio je direktor FBI-a. “Ova prijetnja ugrožava našu ekonomsku sigurnost, a time i nacionalnu sigurnost”, dodao je u govoru na Hudson institutu 2020. godine.
Kineske kompanije postupno istiskuju strane proizvode s domaćeg tržišta nudeći jeftinije alternative sličnih karakteristika. Niže cijene rezultat su jeftinijeg kopiranja tehnologije u odnosu na razvoj. Državne subvencije dodatno olakšavaju ulaganja u nove strojeve i opremu, piše Index.
Kompanije iz EU i SAD-a već desetljećima ukazuju na nepravedan tretman stranih tvrtki u Kini. Ovaj tretman razlikuje se od onoga što kineske kompanije doživljavaju u SAD-u i EU. Od 2013. godine traju pregovori između EU i Kine o Sveobuhvatnom sporazumu o ulaganju. Sporazum bi trebao omogućiti pristup tržištu EU za kineske kompanije.
Sporazum bi ukinuo zahtjeve za strane kompanije u Kini da moraju izvoziti određeni postotak proizvodnje. Također, ukinuli bi se zahtjevi za udjel domaćih komponenata u proizvodima. Kompanije ne bi više bile obavezne koristiti isključivo domaće usluge. Također, ne bi se tražilo transferiranje tehnologije u domaće kompanije.
Sporazum još uvijek nije potpisan, dijelom zbog otpora nekih političara iz EU. Analitičari, uključujući Financial Times, sugeriraju da Kina potiče ove političare. Time Kina pokazuje predanost “poštenim ekonomskim odnosima” dok blokira ratifikaciju sporazuma.
Nakon što je preuzela tehnologiju i istisnula konkurenciju s domaćeg tržišta, Kina širi svoj utjecaj globalno
Nakon što je uklonila stranu konkurenciju i preuzela njihovu tehnologiju, Kina počinje izvoziti proizvode temeljenje na toj tehnologiji. Prvo osvajaju tržišta zemalja u razvoju, poput Južne Amerike, Afrike i Azije. Nakon toga, proširuju se na tržišta SAD-a i EU.
Ciklus se zaključuje kada strane kompanije, koje su na početku preselile proizvodnju u Kinu, izgube domaće tržište. Kina, preuzimajući tehnologiju, zamjenjuje te kompanije na domaćem tržištu. Zapadne kompanije jedino se mogu osloniti na veću produktivnost svojih radnika u SAD-u i EU.
Iako SAD i EU zajedno imaju oko 390 milijuna radnika manje i manji udio u proizvodnji, dodana vrijednost u proizvodnji je slična Kini. To djelomično objašnjava razlike u BDP-u po stanovniku: Kina iznosi 24.5 tisuća dolara, EU 60.3 tisuće, a SAD 81.7 tisuća dolara.
Treba uzeti u obzir povijesni kontekst. Države poput Japana, Njemačke, Francuske, Velike Britanije i SAD-a radile su slične stvari u prošlosti. No, Kina sada koristi te taktike na mnogo većoj, gotovo industrijskoj razini.
