Ljiljana Lovrić, obnaša funkciju zamjenice ministra vanjske trgovine i ekonomskih odnosa. Idealan je sugovornik za prokomentirati najnovije makroekonomske trendove u Bosni i Hercegovini. Zasigurno će nam adekvatno i pojasniti kako napreduje naša kandidatura za članstvo u EU. Dotaknut ćemo se i najbitnijih i najvećih vanjskotrgovinskih partnera Bosne i Hercegovine.
Nedavno smo mogli pročitati članak da je našem gospodarstvu potrebno da više izvozimo gotove proizvode, a manje sirovine. Kada su u pitanju nadležnosti vašeg ministarstva što se po ovom pitanju konkretno radi?
Nema nikakve sumnje, i za to nam nisu potrebne komplicirane ekonomske analize, da jedno gospodarstvo prosperira bolje i više ako u paleti roba i usluga koje plasira izvan svojih granica prevladavaju ili su značajno zastupljeni gotovi proizvodi, visoke tehnologije, kompleksnije i efikasnije usluge. Bosna i Hercegovina ih nema iz niza razloga. Neki od njih su nezavršeni proces tranzicije, recidivi industrije stare proizvodne baze iz bivše Jugoslavije (Bosna i Hercegovina je bila baza za različite rude i metaluršku industriju), usporeno provođenje reformi, minimalno ulaganje u istraživanje, razvoj, inovacije itd.
Također, situacija u Bosni i Hercegovini se, nažalost, čini još lošijom zbog trendova u svjetskoj ekonomiji koji pokazuju da ni države koje su nama ovdje bile model potencijalnog razvoja poput država članica EU iz Centralne i Istočne Europe više ne mogu računati na održavanje prosperiteta ako ne naprave značajan zaokret. Međunarodne ekonomske studije konstatiraju da je zemljama EU potrebna nova industrijska politika i strategija budućnosti europske konkurentnosti, jer koordinirana industrijska politika, prilagođena specifičnim potrebama i snagama svake zemlje, može uspjeti samo uz tehnološke inovacije.
Odlučujući faktor, ako promatramo iz navedene perspektive, će biti da domaće kompanije iskoriste najsuvremenije tehnologije stranih kompanija koje posluju u zemlji. Najbolji primjer za taj pristup jeste sektor automobilske industrije.
Mi u BiH ne ulažemo ni približno dovoljno novca na istraživanje i razvoj, što umanjuje našu šansu i sposobnost inovacija. Iako se potrošnja na istraživanje i razvoj u ovoj regiji polako povećava, ipak je to daleko ispod EU. Zadnje Izvješće Svjetske banke o konkurentnosti 2024, poražavajući je za Bosnu i Hercegovinu u ovoj oblasti a usudila bih se reći i općenito. Konstatirano je kako Bosna i Hercegovina samo neznatno poboljšala svoj učinak u oblasti znanosti, tehnologije i inovacija, i da nastavlja zaostajati za drugim ekonomijama Zapadnog Balkana kao najslabija u regiji.
Ovo ministarstvo ima određene aktivnosti koje mogu indirektno utjecati na poboljšanje stanja ali ključne politike i nadležnosti su na entitetima koji kreiraju i usmjeravaju industrijski razvoj bh. gospodarstva.
Trenutno se suočavamo s trendom pada izvoza iz Bosne i Hercegovine. Svakako dijelom na ovakav trend je utjecala gospodarska kriza u dijelu država Europske Unije, te naše kompanije ne mogu utjecati na spomenute trendove. Ipak, imate uvid u standarde koji se zahtijevaju u EU. Iz Vašeg iskustva u kojem segmentu naši poduzetnici imaju prostor za napredak?
Prije svega želim naglasiti da se pitanju robne razmjene BiH sa svijetom već dugi niz godina pristupa vrlo površno. Mediji uglavnom izvještavaju o padu ili rastu ukupne razmjene sa naglaskom na kretanje deficita koji je u BiH prilično veliki. Moram priznati da ovakav trend nije samo rezultat površnosti i nepripremljenosti medija i njihovih sugovornika već i nas institucija koje ne činimo dovoljno da u javnosti prezentiramo ne samo podatke već i razloge zašto je to tako.
BiH je vrlo visoko integrirana sa gospodarstvom EU u pogledu robne razmjene. Treba imati na umu da ovo nije trend od jučer, već cijeli niz godina pa čak i prije raspada Jugoslavije. Povezanost je samo rasla i postala naglašenija potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između BiH i EU. Pojedinačno, najveći stupanj robne razmjene sa članicama EU, Bosna i Hercegovina ostvaruje sa Njemačkom, Italijom, Slovenijom, Hrvatskom. Htjeli mi to ili ne, takav stupanj povezanosti nužno implicira utjecaj na kretanja u BiH ekonomiji i kada se radi o dobrim ekonomskim okolnostima u svijetu i kada dođe period krize. Stvarne razloge pada ili rasta možemo, međutim, utvrditi tek podrobnijom analizom.
Ovo pitanje se na neki način preklapa sa prethodnim, makar se tako ne čini, pa je teško kazati nešto novo i drugačije. Suština je u tome, da mi autosugestijom uvjeravamo sebe kako je problem isključivo negdje vani. Krivo, problem je unutra a faktori izvana ga samo pojačavaju upravo jer smo mi slabi kao ekonomija. Mnoge propuštene šanse BiH su rezultat našeg rada, nerada, dogovora, nedogovora. Ne stižemo se baviti time koji su nam benefiti EU tržišta, jer stalno gasimo vatru i djelujemo neefikasnim alatima, tipa skini carinu. Šta ćemo kad jednom skinemo sve carine? Ovo su vrlo kompleksni problemi koji se nažalost banaliziraju.
Gospodarski sektor i država moraju raditi zajedno, u sinergiji. Gospodarstvo mora biti glasnije, kazati što mu treba, natjerati državu da uradi svoj dio posla oko legislative i ispunjenja standarda, ulaganja u znanost i sl. Kako sam kazala maloprije, stječem utisak da gospodarstvo jedino što traži jeste ukidanje carina ili zabrane uvoza ili izvoza…a pitanje na kraju, što ćemo kad sve zabranimo!?
Kakav status danas imaju BH izvoznici u Europskoj Uniji, mogu li računati na neke vrste olakšica? Kakav je plan ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih poslova, što će se poduzeti do kraja ove i u narednoj godini kako bi se našim gospodarstvenicima olakšala konkurentnost na međunarodnim tržištima?
Vratila bih se na prednje spomenuto Izvješće Svjetske banke o konkurentnosti 2024. Za svaku ekonomiju Zapadnog Balkana analiziran je učinak 15 dimenzija politike. Ne moramo ih ovdje nabrojiti sve ali, ilustracije radi, vrijedno je spomenuti neke: investiciona politika i promocija investicija, trgovinska politika, pristup financijama, porezna politika, obrazovna politika, politika zapošljavanja, nauka, tehnologija i inovacije, digitalno društvo, prometna politika, poljoprivredna politika itd. Dakle, sve ove politike su relevantne za konkurentnost jedne države odnosno njenog gospodarstva. Stoga nije moguće dati jednoznačan niti jednostavan odgovor.
Možda nije oportuno da ja to kažem, ali želim iznijeti činjenice. Prema navedenom izvještaju, Bosna i Hercegovina je najvišu ocjenu dobila za dimenziju trgovinske politike i taj score je najbliži regionalnom prosjeku. BIH score je 3.7 a regionalni prosjek 3.9. Rezultati ostalih politika su daleko lošiji. Na primjer, dobro razvijena i funkcionalna prometna mreža od suštinskog je značaja za ekonomsku konkurentnost jer omogućava kretanje ljudi i roba i ključna je za povezanost ekonomija. Dakle, prometna politika, kao jedna od posebno važnih za vanjsku trgovinu, je u 2024. godini zabilježila score 1.5, što je blago poboljšanje u odnosu na izvješće iz 2021 kada je iznosio 1.3.
Ovako bismo mogli govoriti o svakoj od 15 promatranih dimenzija. Bez stvarnog i održivog napretka u njima ovo ministarstvo samostalno ne može učiniti puno toga. Specifični poticaji ili olakšice u nekim granama industrije su nadležnost entiteta pa i kantona. Nedostatak pravog napretka u potrebnim sferama politika ne može biti kompenziran snižavanjem ionako niskih stopa carina što je jedna od aktivnosti Ministarstva koja se provodi kroz sustav suspenzije uvoznih carina na repromaterijale koje nije moguće nabaviti u BiH ili zonama slobodne trgovine.
Iz Vaše perspektive gledanja koje su komparativne prednosti koje gospodarstvo Bosne i Hercegovine ima nad gospodarstvima u Europi, gdje su naši poduzetnici danas konkurentniji u usporedbi s konkurencijom?
BH gospodarstvo je u prošlosti imalo opskrbu električnom energijom po cijenama koje su bile vrlo konkurentne u odnosu da neke druge ili slične države. Međutim, to silom prilika i zahtjevima ekonomije tržišta vjerojatno više neće biti moguće, posebno ako uzmemo u obzir CBAM tzv. karbonsku taksu. Bojim se da i oni elementi koji su nam do sada bili nositelji konkurentnosti poput dobro obučene radne snage, blizine europskog tržišta, jeftine električne energije i slično polako to prestaju biti. Odliv obučene radne snage nije specifičan samo za Bosnu i Hercegovinu ali se mi zbog drugih okolnosti teže s time možemo nositi. Plus, gotovo da ne radimo ništa da u periodu od 10 i više godina kreiramo kadrove koji će nam trebati.
Koje su po Vama najveće kočnice razvoja gospodarstva u samoj Bosni i Hercegovini. Na koji način strukture koje upravljaju našom državom mogu unaprijediti gospodarsku klimu?
Mislim da je problem broj jedan neprovođenje potrebnih reformi. Dodatno tome, tamo gdje se određene reforme i provode fragmentirane su i neusuglašene na cijeloj teritoriji države što ozbiljno potkopava njihovu uspješnost i rezultate. Ne tako davno smo imali situaciju koja je ovo najbolje pokazala. Direktni porezi su u nadležnosti entiteta. Jedan entitet je uveo porez na dobit od 8% a drugi od 10%. Zbog toga su firme iz ovog drugog počele raditi preregistraciju tamo gdje je porez niži. Dakle, šta smo učinili s ovakvom politikom? Malo toga. Brojni su slični primjeri među kojima neki mogu imati vrlo ozbiljne posljedice.
Zelena ekonomija i ESG standardi su danas gotovo svakodnevna tema u našim medijima. Jesu li poduzetnici u BiH da se suoče s ovim novim standardima? Hoćemo li biti konkurentni na međunarodnim tržištima?
ESG standardi ocjenjuju održivost poduzeća i njihov utjecaj na pitanja okoliša, društva i upravljanja, te nadilaze njihovu financijsku uspješnost. Nedavno usvojeni Zelena agenda za ZB, CBAM, Direktiva o korporativnom izvještavanju i održivosti značajno će utjecati na poslovanje u regiji, i već utječu. Zbog visokih stopa nezaposlenosti, privlačenje svježih stranih investicija mora biti prioritet državne politike. U BiH postoji sve više svijest o ESG standardima i sve se više usvajaju i u zemlji i u okruženju, ali njihova razina varira i na nju utječe nekoliko faktora, prije svega vlasnička struktura i regulatorno okruženje.
Posebice je to vidljivo kroz vlasničku strukturu, jer je razina primjene u domaćim poduzećima puno niža u odnosu na poduzeća u stranom vlasništvu. Naravno, domaća poduzeća imaju ograničen pristup resursima a pogotovo je problem nedostatak svijesti o prednostima ESG standarda i nedostatak regulative.
Kako mlade možemo motivirati da se više odlučuju za poduzetništvo?
Ovo nije jednostavno odgovoriti. Prije svega trebamo imati u vidu kako razmišljaju novije generacije, posebno Z generacija. Ne možemo na njih primjenjivati iste mjere i pristup kako što smo to zamišljali prije deset, petnaest i više godina. Istraživanje poznatog međunarodnog lista Forbes iz prvog kvartala ove godine pokazuje da Generacija-Z brzo redefinira budućnost rada. Sve je veća vjerojatnost da će osim redovnog posla imati i dodatni posao ili da će aktivno graditi i proširivati svoje poslovanje. Generacija Z je spremna biti poslovni lider i za to im je potrebna potpora. Kako se bave poduzetništvom, često mnogo ranije od prethodnih generacija, također se suočavaju s izazovima u pronalaženju resursa, primarno financijskih, i izvršavanju aktivnosti za poslovni rast.
Nedostatak financijskih sredstava identificirano je kao problem broj jedan u svim generacijama. Kao rješenje za ovo, ključno je fokusirati se na kreiranje inicijativa i mjera kojima bi se bar olakšao pristup financijama. Ova generacija je također snažno povezana s digitalnim tehnologijama, te je stoga digitalizacija poslovanja također jedna od izuzetno važnih pretpostavki za njihov angažman u poslovnom svijetu. Ovdje to sve naravno navodim vrlo pojednostavljeno ali poruka koju želim poslati je da mjere moraju biti osmišljene i kreirane u skladu s vremenom i tehnologijama današnjice a nikako zasnovane na pristupu i pogledu na kakav smo navikli.
Za kraj, nedavno ste sudjelovali na MoBizz ekonomskoj konferenciji čiji je suorganizator bio i poslovni portal Financa.ba, a i Vi ste dali izuzetan doprinos samoj organizaciji kroz neograničenu potporu. Kakvi su vaši dojmovi s konferencije?
Željela bih se još jednom zahvaliti na pozivu da Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH i ja, kao zamjenica ministra, pridonesemo održavanju događaja i sudjelujemo na istom. Moram zaista pohvaliti entuzijazam mladih ljudi, način organizacije, profesionalnost, broj prisutnih, teme, paneliste, zaista je sve bilo na zavidnoj razini. Mislim da ova konferencija može postati brand grada Mostara i mislim kako bi to bilo jako dobro jer Mostar to zaslužuje.
Autor: financa.ba
Prilikom preuzimanja obvezno navesti izravni link na članak.
