Polarizacija je postala ozbiljan problem koji utječe na obiteljske večere, zajednice i izborne cikluse. Političke borbe oko raznolikosti, pravednosti i uključivanja stvorile su situaciju u kojoj je teško ostvariti konsenzus. Iako mnogi vjeruju da su činjenice ključne za promjenu mišljenja, psiholozi tvrde da one često nisu učinkovite. Ljudi radije zadrže svoja uvjerenja nego da se suoče s informacijama koje bi mogla ugroziti njihov identitet ili pripadnost grupi.
Zašto vikanje i statistika ne mijenjaju mišljenja
Mnoge političke rasprave zapravo nisu utemeljene na razmjeni činjenica, nego na emocijama. Znanstvena istraživanja pokazuju da ljudi odbijaju prihvatiti informacije koje se kose s njihovim uvjerenjima. Recitiranje statistike često samo pojačava njihove stavove i čini ih još čvršćima. U situacijama u kojima se suočavaju s činjenicama koje podrivaju njihov svjetonazor, ljudi obično postaju obrambeni. Takav odgovor nije nužno svjestan, nego je rezultat duboko ukorijenjenih psiholoških mehanizama.
Vikanje i ponavljanje činjenica neće pomoći u smanjenju polarizacije. Iako se možda osjećate pravedno ili kao da činite nešto ispravno, takvi pristupi često samo učvršćuju postojeće stavove. Slična istraživanja pokazuju da vikanje na ljude na internetu o njihovim uvjerenjima često ima suprotan učinak. To ne samo da učvršćuje njihov stav, nego povećava i suosjećanje prema njihovim mišljenjima među promatračima.
Prvi korak u smanjenju sukoba i otvaranju prostora za proizvodnu raspravu je pokazivanje iskrenog interesa za tuđe mišljenje. Postavljanje otvorenih pitanja može dramatično promijeniti ton razgovora. Na primjer, jedno pitanje, kao što je: “Zanima me to što govoriš. Možeš li mi reći nešto više o tome kako to misliš?”, omogućava razgovoru da postane otvoreniji i zainteresiraniji. Ovo pitanje ne samo da pokazuje vašu spremnost na slušanje, nego i poziva na veću refleksiju s druge strane.
Iako ovo pitanje neće nužno promijeniti mišljenje, ono je korak prema smanjenju otpora i povećanju razumijevanja. Pitanje je učinkovitije ako se postavi u kontekstu iskrenog dijaloga, gdje obje strane nisu samo tu da brane svoje stavove, nego da razmjenjuju ideje. Znanstvenici sa Stanforda također su potvrdili da ovakav pristup vodi ka otvorenijim i produktivnijim razgovorima. Istraživanje je pokazalo da takav jezik potiče veću spremnost za slušanje, što može otvoriti vrata za promjenu stava.
Ključ za smanjenje otpora i poticanje produktivnog dijaloga
Međutim, važno je napomenuti da nijedno pitanje neće potpuno promijeniti stav osobe. Pogotovo kad su stavovi duboko ukorijenjeni. Osobe s ekstremnim uvjerenjima poput onih koji podržavaju MAGA ili Antifu neće se lako predomisliti. Ali to ne znači da treba odustati od pokušaja dijaloga. Prema psiholozima, ključna je strpljivost i pokazivanje volje za učenjem od drugih. Čak i kada ne dođe do promjene mišljenja, pokazivanje otvorenosti može barem smanjiti napetost.
Ako padnete u zamku samoobrane ili agresivnosti, razgovor postaje besplodan. Prema Davidu Robsonu, autoru knjige “The Laws of Connection: The Scientific Secrets of Building a Strong Social Network”, najvažniji korak u svakoj raspravi je postavljanje temelja za iskreni dijalog. Ako se druga strana osjeća sigurno i poštovano, vjerojatnost da će biti spremnija na promjenu mišljenja znatno raste.
Iako ni najotvoreniji razgovori neće uvijek rezultirati promjenom mišljenja, barem ćete stvoriti atmosferu poštovanja koja je ključna za smanjenje polarnosti. Postavljanje pitanja poput “Zanima me to što govoriš” daje šansu za dublje razumijevanje i početak izgradnje mostova, čak i u najtežim situacijama.
Ako se sljedeći put nađete u političkom sukobu, pokušajte postaviti ovo pitanje. Možda će to biti početak uspješnog dijaloga i korak prema smanjenju političke napetosti u društvu. Kako napominje Robson u svom članku za BBC, postavljanje takvih pitanja može smanjiti polarizaciju i omogućiti da se ide prema razumu, a ne prema agresiji.
Izvor: Inc; prijevod i prilagodba: financa.ba
Prilikom preuzimanja obvezno navesti izravni link na članak.
