Papa Franjo preminuo je u nedjelju, 21. travnja, u Rimu u 7:35. Njegovom smrću je završeno jedno od najutjecajnijih papinstava modernog doba. Tijekom svojih 12 godina na čelu Katoličke crkve, ostavio je dubok trag ne samo među vjernicima, već i u globalnim društvenim i poslovnim zajednicama. Njegov stil vođenja bio je obilježen poniznošću, empatijom i spremnošću na dijalog. To ga čini uzorom za sve koji nose odgovornost vodstva.
Želio je ostati među ljudima
Od samog početka pokazivao je drugačiji pristup. Kada je izabran, odbio je stati na podij i rekao: “Sviđa mi se ovdje dolje.” Umjesto da se uzdigne iznad okupljenih, želio je ostati među ljudima. Čak je zatražio da se mole za njega, pokazujući da ni vođa nije potpun bez svoje zajednice. Takav pristup osnažuje povjerenje i gradi mostove.
Bio je prvi papa isusovac i prvi koji dolazi iz Amerike. To mu je dalo dodatnu otvorenost prema onima koji su tradicionalno bili isključeni iz crkvenih rasprava. Posebno se isticao u osluškivanju marginaliziranih. Nije se okruživao samo ljudima koji su se slagali s njim, već je nastojao čuti i suprotna mišljenja, pokazujući da je različitost perspektiva ključna za zdravo vodstvo.
Znao je kada je vrijeme za čvrst stav
Unatoč otvorenosti, znao je kada je vrijeme za čvrst stav. Iako je podržavao veću uključenost žena u Crkvi, odlučno je stao iza odluke da žene ne mogu biti zaređene svećenice. Pozvao se na nauk pape Ivana Pavla II. i jasno rekao da to pitanje smatra zatvorenim. Time je poručio da vođa mora znati kada poslušati, a kada odlučno stati iza svojih uvjerenja.
Njegova briga nije bila ograničena na sadašnjost. U enciklici Laudato Si’ postavio je pitanje: “Kakav svijet ostavljamo djeci koja sada odrastaju?” Pokazao je da lideri moraju gledati unaprijed, ne samo prema idućem koraku, već prema generacijama koje dolaze. Ovakvo dugoročno promišljanje iznimno je važno i u poslovnom svijetu, gdje kratkoročna logika često nadvlada stratešku održivost.
Priznao pogreške crkve
Posebno vrijedi istaknuti njegovu spremnost da prizna pogreške Crkve. U listopadu 2024. održao je molitvu u kojoj je zatražio oprost za propuste Crkve, uključujući odnos prema ženama i žrtvama seksualnog zlostavljanja. Nije pokušavao umanjiti ni prikriti greške, već ih je jasno i javno priznao. Time je pokazao koliko je važno da organizacije, ali i pojedinci, otvoreno priznaju greške i traže oprost, jer je to prvi korak prema stvarnoj promjeni.
Iz života i vodstva pape Franje mogu se izvući vrijedne lekcije za svakoga tko vodi druge – bilo u Crkvi, u tvrtki ili u zajednici. Njegov primjer pokazuje da je moguće biti odlučan i blag, čvrst i otvoren, tradicionalan i napredan – sve istovremeno. Njegovo vodstvo ostaje kao podsjetnik da najveći lideri ne traže uzvišena mjesta, već stanu rame uz rame s onima koje vode.
Izvor: INC; prijevod i prilagodba: financa.ba
Prilikom preuzimanja obvezno navesti izravni link na članak.
