Prije nekoliko godina, Google je želio potaknuti svoje zaposlenike na redovitu tjelovježbu s ciljem poboljšanja poslovnih rezultata. Njihova namjera bila je potaknuti zaposlenike da usvoje naviku vježbanja, s obzirom na to da tjelesna aktivnost pozitivno utječe na produktivnost na radnom mjestu. Ova inicijativa bila je usmjerena prema svim zaposlenicima, bez iznimke.
Međutim, ovaj projekt nije uspio nakon nekoliko mjeseci pokušaja usvajanja redovite tjelovježbe među zaposlenicima. Ključni razlog neuspjeha nije bio nedostatak usvajanja navika.
Kao odgovor na neuspjeh Googleovog projekta i nezadovoljavajuće rezultate, psiholozi su se angažirali i ponudili dodatna istraživanja o procesu stvaranja navika, dnevnim rutinama i praksama.
Tjelovježba kao rutina
U istraživanju objavljenom u časopisu Management Science, istraživači su podijelili zaposlenike u tri grupe.
Jedna grupa je bila upućena da odvoji dva sata svakog dana za vježbanje te da se pridržava strogog rasporeda. Poput redovitog vježbanja svaki dan u 18 sati.
Drugoj grupi je bio predložen fleksibilan plan, gdje su vježbali prema vlastitom izboru.
Sudionici u obje grupe su bili nagrađeni svaki put kada bi završili svoju tjelovježbu.
Treća skupina, kontrolna skupina, bila je samo potaknuta da poveća svoju tjelovježbu. Nisu imali nikakve obveze prema rutini, nikakav plan, niti su bili nagrađeni za svoje vježbanje.
Nije bilo iznenađujuće da je nagrađivanje za vježbanje bilo uspješno. I “rutinska” skupina i fleksibilna skupina su redovito vježbale, češće nego kontrolna skupina.
Iznenađujuće je što su nakon četiri tjedna, kada je teoretski uspostavljena navika vježbanja i kada su istraživači prestali nagrađivati sudionike, članovi druge, fleksibilne skupine imali gotovo dvostruko veću vjerojatnost da će nastaviti s vježbanjem u usporedbi s članovima prve, “rutinske” skupine koji su se pridržavali stroge rutine.
Primjer jednog poduzetnika u stvarnom svijetu
Jeff Hayden, poslovni psiholog, podijelio je: “Jedan poduzetnik zatražio je savjet od mene nakon neuspjeha Googleovog projekta navikavanja na tjelovježbu.”
Pridržavajući se Marka Cubana koji tvrdi da ‘prodaja liječi sve’ te važnosti dosljednosti, odlučio je svakodnevno telefonirati između 14 i 16 sati kako bi ponudio svoje usluge klijentima.
Prvi tjedan je funkcioniralo. No, unatoč njegovim iskrenim naporima, nije mogao održati tu rutinu. Zaposlenici su mu trebali. Klijenti su zvali. Poput većine poduzetnika, suočio se s mnogim neočekivanim obavezama i zadacima te mu se činilo nemogućim svakodnevno izdvojiti dva sata od 14 do 16 sati za telefoniranje i prodaju. Njegova željena rutina nikada nije zaživjela.
“Unatoč tome što je bio plaćen za te pozive (neki postotak tih poziva rezultirao je prodajom),” izjavio je Hayden.
“Navike su izvrsne sve dok ne dođe do prekida. U stvari, što je rutina čvršća, to je veća vjerojatnost da će biti narušena. Ako propustite današnji trening u 18 sati, morat ćete pokušati ponovno sutra “– to je jedan od komentara psihologa.
Kada je u pitanju druga, fleksibilna skupina, i oni su bili potaknuti na vježbanje, ali nisu bili ograničeni na određenu rutinu ili vrijeme. Vježbali su prema vlastitom planu, kad god su imali priliku ili su uključivali kratke treninge u svoj dnevni raspored. Poticaj ih je potaknuo na vježbanje. Dok je fleksibilni pristup omogućio da pronađu način kako to ostvariti, piše Bonitet.
Borba između rutine i prakse
Što Hayden i kolege kažu?
Telefoniranje za prodaju između 16 i 18 sati je ustaljena navika. No, izvršavanje deset takvih poziva do kraja svakog dana predstavlja praksu.
Redoviti Zoom sastanci sa svim zaposlenicima svakog dana u 10 sati su usvojena navika. Praksa uključuje provjeru s jednim ili dvoje zaposlenika na kraju dana trebaju li pomoć.
Obrok s brokulom i šniclom za ručak svaki dan predstavlja ustaljenu naviku. S druge strane, uključivanje nekoliko vrsta povrća u svaki obrok svakog dana predstavlja praksu.
Navike ili rutine predstavljaju vaše djelovanje. Praksa ili stil također uključuje vaše djelovanje, ali što je još važnije, one postaju integralni dio vašeg identiteta.
Ako je ono što želite raditi bitno, pronaći ćete način.
Kako Ryan Holiday piše:
“Razlika leži u fleksibilnosti. Jedno je povezano s dnevnim ritmom. Drugo je vezano uz životni cilj. Čovjeka može uništiti nešto tako jednostavno kao pritisak na gumb ili neočekivani poziv, dok se ostali mogu prilagoditi situaciji.”
Navika ili rutina je nešto što ste usvojili. Praksa je nešto što prakticirate.
Dosljedno praćenje rutina može biti teško
“Ako se rutina poremeti, važno je odmaknuti se i fokusirati se na cilj koji želite postići. I dalje možete postići taj cilj, samo na drugačiji način” – to je poruka koju prenosi Hayden.
“Nikada nemojte zaboraviti da svaki aspekt rutine ima svoj cilj te da postoje različiti načini za postizanje tih ciljeva – bilo da se radi o povećanju prodaje, provjeri zaposlenika, praćenju rezultata ili dobivanju povratnih informacija od kupaca. Važno je djelovati.“
“Ako uspijete pratiti određenu rutinu, izvrsno. Međutim, u većini slučajeva, dosljedno praćenje rutina može biti izazovno. Tu nastupa praksa” – piše psiholog.
Želite produžiti životni vijek i poboljšati zdravlje, pa se trudite vježbati svaki dan. Obično to činite oko 16 sati, ali ponekad kasnije, oko 19 ili 20 sati, a ponekad čak i ranije.
“Tjelovježba je prioritet u mom životu. Kao što bi Holliday rekao, to nije nešto što sam izmislio. To je ono što prakticiram. Mogu nastaviti jer, umjesto rigidne rutine, prilagođavam se promjenama i izazovima svakog dana zahvaljujući fleksibilnoj praksi.“
