Kad se svi osjećaju sigurno i dobrodošlo na poslu, tvrtke napreduju. Pripadnost grupi je duboka ljudska potreba. To je srž produktivnog timskog rada i suradničkih odnosa. Vjerojatno većina zaposlenika istinski želi doprinijeti takvoj kulturi, no unatoč tim dobrim namjerama previše ljudi i dalje se osjeća podcijenjeno, neshvaćeno ili isključeno. Razlog tome je što su raznolikost, jednakost i uključenost (diversity – equity – inclusion odnosno DEI) za mnoge organizacije samo apstraktna ideja. Da bi inkluzija doista zaživjela, mora biti ukorijenjena u djelovanju.
Ali tko bi trebao djelovati? Mnogi zaposlenici pogrešno očekuju da će taj “posao” obaviti netko drugi – ili njihovi voditelji, ili stalni strateg za raznolikost, jednakost i uključenost, ili čak same osobe koje su se dugo osjećale isključene iz kulture radnog mjesta. Dok pojedinačni lideri mogu dati dobar primjer i pobrinuti se da drugi shvate važnost raznolikosti, jednakosti i uključenosti, svi radnici u konačnici moraju raditi zajedno na tome kako bi transformirali radno okruženje u ono koje je uistinu inkluzivno.
Svakodnevni rad na tome sastoji se od malih, inkrementalnih pomaka koji se brzo zbrajaju. Sastoji se od niza brižnih radnji i razmjena koje s vremenom pomažu zaposlenicima i organizacijama da dostignu svoj puni potencijal. Izdvojili smo ih nekoliko.
Razmotrite model COST
Preporuka je da organizacije koriste COST model kako bi napravile fer analizu svoje radne kulture. Engleski akronim COST jednostavan je način stvaranja uvjeta za uključenost i pripadnost. Simbolizira brigu (care), otvorenost (openness), sigurnost (safety) i povjerenje (trust). No, COST nije samo nešto o čemu stručnjaci za raznolikost, jednakost i uključenost vole črčkati po ploči. To može biti praktičan podsjetnik za sve nas kao pojedince da provjerimo vlastite stavove, način razmišljanja i ponašanje. Zapitajte se: “Kakav je moj odnos s ova četiri faktora? Što trebam promijeniti?”.
● Briga: Je li mi stalo do mojih kolega? Kako da im pokažem da mi je stalo?
● Otvorenost: Jesam li spreman prihvatiti sugestije kolega ili zaposlenika s kojima se ne slažem? Dijelim li aktivno informacije s drugima? Osjećaju li ljudi da dobro slušam?
● Sigurnost: Što činim kako bi se kolege osjećale dobrodošlo i ugodno? Što bih mogao učiniti da se osjećaju sigurnije?
● Povjerenje: Držim li riječ? Razumijem li i brinem li za interese svojih kolega? Zastupam li interese svih svojih kolega – čak i ako nisu prisutni?
Izađite iz zone udobnosti
Skloni smo gravitirati prema ljudima koji su poput nas, što može (često nenamjerno) za posljedicu imati da naš radni i društveni krug bude malen i izoliran. Postavite si cilj da upoznate ljude izvan vaše uobičajene grupe ili tima. Družite se s nekim s kim nikada niste radili na projektu. Ako je netko nov, nemojte pretpostavljati da će on učiniti prvi korak da vam se obrati. Dajte mu do znanja da vam je drago što je tu.
Naučite pravilno izgovarati imena ljudi
Ovo vam se možda čini kao nešto uobičajeno, toliko očito da ne treba ni spominjati. Ali ispravan način izgovora nečijeg imena bitan je za uključivanje te osobe u društvo, odnosno tim. Pokazati nekoj osobi da vam je stalo do toga da pravilno izgovorite njeno ime jednostavan je način da se ta osoba osjeća sigurno i prihvaćeno. Ako ne znate kako se ime izgovara, pitajte. Ovaj osnovni znak poštovanja često je temelj da se netko osjeća uključenim.
Postavljajte prava pitanja
Kada upoznate novog kolegu, nemojte ga pitati odakle je. Pokušajte doznati više o njemu, gdje je rođen, gdje je živio, kakva su mu iskustva. Tak ćete puno više doznati o osobi i o tome koliko ste slični. Kao što autorica Taiye Selasi ističe, ljudska bića ne dolaze iz zemalja, jer države s mogu rađati, umrijeti, širiti i skupljati. One su samo pojmovi.
U svom TED govoru, Selasi je iznijela više detalja o ovom moćnom načinu smislenog povezivanja s ljudima koji imaju različita i, u nekim slučajevima, iznenađujuće slična iskustva vašima.
Posvetite pozornost drugima
Procijenite koliko vremena provodite slušajući druge u odnosu na vrijeme kada vi govorite. Ako ste osoba koja uvijek sudjeluje u raspravama, pokušajte se malo suzdržati i dati drugima priliku da podijele svoje ideje i viđenja. Pri tome vježbajte svoje vještine aktivnog slušanja. Slušate li doista osobu koja govori ili samo čekate svoj red da progovorite? Budite znatiželjni i postavljajte pitanja. Pretpostavite da uvijek možete nešto vrijedno naučiti od svake osobe koju susretnete.
Činite male geste ljubaznosti
Male i promišljene geste daju kolegama do znanja da su cijenjeni i da su dio grupe. Zaželite im sretne praznike: “Sretnu Hanuku”, “Bajram šerif mubarek olsun” ili “Sretan Uskrs”. Dok razgovarate s prijateljima s posla, pobrinite se da ne ignorirate kolegu koji je u blizini, uključite ga u razgovor. Ponudite kavu ili čaj novoj osobi u uredu. Takve male geste puno znače.
Budite svoji
Budite autentični. Budete li svakog dana na poslu najautentičnija verzije sebe, dajete primjer drugima da učine isto. Nažalost, mnogi ljudi smatraju da je potrebno prikriti dio svog identiteta kako bi se uklopili u ured i izbjegli diskriminaciju. Ali otkrivanje vlastitih ranjivosti pomaže prekinuti ciklus prikrivanja i osnažuje druge da budu ono što jesu.
Prakticiranje inkluzije zahtijeva introspekciju, maštu i svjesno zauzimanje perspektive. Od nas se zahtijeva da se dosljedno promatramo u ogledalu i odlučimo biti bolji. Moramo se staviti u tuđe cipele, razmisliti o tome kako se oni osjećaju i pronaći načine da ih dovedemo u grupu.
U konačnici, inkluzija nije samo pomaganje drugima ili stvaranje jače tvrtke. To je iskustvo rasta. Stvara uvjete da vaši kolege napreduju, a istovremeno potičete vlastiti rast.
Što više možemo dosegnuti kroz svoje razlike kako bismo se povezali s drugim ljudima, to bolje gradimo odnose i naši životi postaju bogatiji.
Izvor: tockanai.hr
