Ivan Sopta je osnovao kompaniju iForm Tools doo u Širokom Brijegu prije gotovo petnaest godina. U potpunosti su izvozno orijentirani. Gotovo se nikako ne pojavljuju u medijima, a upravo to je razlog da napravimo priču o još jednoj izuzetnoj poduzetničkoj priči u kojoj sudjeluju mladi ljudi. Dočekao nas je vlasnik i CEO gospodin Ivan Sopta, koji je uz dosta nagovora pristao podijeliti svoju, moramo reći, izuzetno uspješnu priču.
Ivane, za početak, možete li nam ukratko reći čime se točno bavi Vaša kompanija?
Prije svega hvala Vam na pozivu, i da lijepo ste napisali, zaista izbjegavamo medije jer naš poslovni model nema neku korist od medija. Svakako, druga je strana medalje je da ipak moramo ponekada podijeliti našu priču s drugima i pokazati da je moguće da mladi ljudi izgrade ozbiljnu tvrtku. Naša firma prije svega je razvojna firma jer je naš core business pojednostavljeno razvoj i proizvodnja gotovih sklopova od lima za automobilsku industriju kao i za kućanske aparate. S tim da je odnos nekih 80 naprema 20 posto na strani automobilske industrije.
Koja su glavna tržišta iForm Tools-a danas?
Naše tržište je cijeli svijet ali prvenstveno isporuke idu prema Europskim OEM kupcima.
Vratimo se na početak, kako je nastala sama ideja za pokretanje kompanije? Kako je krenula priča od ideje do realizacije?
Kako sve što je dobro zahtjeva vrijeme i nitko ne može imati egzaktan plan, neke stvari se jednostavno dogode. Nakon srednje škole upisao sam studija strojarstva/računarstva. Uvijek sam volio tehnologiju a mjesto gdje sam se rodio nije baš nudilo neke mogućnosti. Ali me naučilo radu i preživljavanju kao što to biva u većini Hercegovačkih sela. Već druge godine studija počeo sam raditi. Otvorio sam obrt da bi radio neke popravke računala i zaradio sa sebe. Ideju za otvaranje obrta i za bavljenje tim poslom dao mi je jedan gospodin Tomić. On mi je zaista mnogo pomogao na početku . Već u srednjoj školi mi je dao priliku da preko ljeta radim kod njega kao đak. Tu sam naučio početke informatike koju sam zaista volio. Taj obrt je super financijski radio. I, nekako s vremenom, došlo je vrijeme za neki ozbiljniji biznis.
Obzirom da sam studirao računarstvo na fakultetu strojarstva i elektrotehnike, s kolegama s kojim sam se upoznao kroz posao održavanja računala, dođem na ideju da krenemo s proizvodnjom kućišta od lima za računala. Sama ideja je bila jako dobra ali mi nismo imali pojma o proizvodnji uopće , a kamo li o tako složenom procesu. Ukratko, kako kaže naš narod „pravili smo račun bez krčmara“ i upali smo svi u zaista velike financijske probleme.
Kolege nisu više vidjele budućnost u tom poslu i povukli su se. Iskreno nisam ni ja bio optimističan, ali firma je imala dugove koje je trebalo pokriti i nisam imao izbora, morao sam nešto uraditi po tom pitanju. Moja firma za popravak računala naravno nije mogla pokriti dugovanja, jer sam dajući se 100% u novi biznis zanemario stari, pa je i ona lošije radila i na kraju postala nelikvdna. U tom trenutku kada ne znaš šta nosi sutra, nisam imao neki plan za biznis. Razmišljao sam samo kako da vratim dugove i ne osramotim ni sebe i svoju obitelj.
Ta godina je bila iznimno teška.
Dogovorio sam otplatu strojeva i opreme, kao i plaćanja dobavljačima. Vozio sam auto bez registracije, i prodao zadnju imovinu koju sam imao s idejom da počnem ponovo i da spasim što se spasiti da. Ideja je bila da se preorijentiramo na proizvodnju jednostavnijih alata za perforaciju lima, tj. da s specijaliziramo samo na jedan sektor. Ispostavilo se to kao dobra odluka jer smo u tom sektoru i danas, ali sada kao „ozbiljan igrač“.
U međuvremenu sam upoznao kolege iz Slovenije, koji su mi mnogo pomogli u početcima nesebično dijeleći svoje iskustvo i znanje. A podržavali smo se međusobno i financijski i tako nastavili zajedno rasti. I dan danas imamo zaista jednu prekrasnu suradnju. Nakon toga sve je bilo malo lakše, iako razvoj firme do ovog stadija gdje smo danas nije nimalo lagan. Bilo je, naravno, uspona i padova, nekad lošijih nekad boljih godina. Ali sve u svemu, to je jedan lijep proces stalnog rasta i razvoja u kojem sudjelujemo svi kao tim.
Jeste li dolazili u situacije kada ste mislili da ste stali pred zid i da neće dalje ići?
Naravno. I to je zaista bio za mene ogroman zid, i još uvijek s povremeno pitam kako nije pao po meni pošto sam imao konstantno strah od neuspjeha a iz prethodnog pitanja možete zaključiti i zašto.
Iz Vaše perspektive što je bilo presudno za uspjeh, te da je kompanija danas izuzetno stabilna?
Prije svega Božja sreća. Drugo su moje kolege koji su bili od početka s mnom. Konstantno ulaganje u business a ne u privatne luksuze. I na kraju, ulaganje u znanje djelatnika kao i sviju nas koji smo vezani za tvrtku.
Iz godine u godinu kompanija je ostvarivala ogroman rast prihoda, što su pratile i investicije. Koliki je ovo bio izazov za iForm d.o.o. , ali i za menadžment kompanije, te za zaposlenike? Svakako se trebalo iz godine u godinu povećati produktivnost?
Svakako izazovno i jako puno posla za mene kao i moje kolege pošto nije lagano dovesti ozbiljne kupce u BiH svi znamo zašto. Ipak, ukoliko nudite fer cijenu i vrhunsku kvalitetu onda nemate problem sa rastom i poslom. Ali zaista nije lako i nikada neće biti.
Generalno, tržište se suočava s nedostatkom radne snage, kakva je situacija kod Vas? Kako Vi, kao poželjan poslodavac, ocjenjujete situaciju na tržištu? Gdje griješe kompanije, a gdje zaposlenici?
Kod nas je super, zasada nemamo značajnijih problema.
Situacija na tržištu rada nije laka. Školstvo je jako podbacilo ali ne samo školstvo nego i odgoj djece kod kuće. Zaista se suočavamo s raznim situacijama prilikom zapošljavanja.
Kako vlasnik voli zaraditi i s obitelji otići na skijanje i more, tako i djelatnik te tvrtke isto to želi. Ako primanjima omogućite da djelatnici mogu sebi priuštiti pristojan život onda nemate problema s njima. Naravno, uvijek imate izuzetaka na obje strane.
Djelatnik ne može raditi za 1000 KM od dana osnivanja radnog odnosa u firmi do dana kada ide u mirovinu. Djelatnik mora financijski rasti s tvrtkom. Tvrtka mora ulagati u njega ali i on sam u sebe. Mi imamo generalno razmišljanje da ukoliko djelatnik u nekih pola godine do godinu nije zaslužio barem jednu povišicu onda imamo neki problem. Ili nije za taj posao, jer ne može svatko sve raditi, ili nije dovoljno zainteresiran da napreduje. U svakom slučaju to je za nas „red flag“ da nešto nije u redu.
Kada je sama industrija u pitanju, koji su faktori koji Vas čine konkurentnim na najvećim svjetskim tržištima?
Razvoj, produktivnost i tehnologija.
Kada je u pitanju tehnologija, u kojem smjeru očekujete da će se Vaša industrija razvijati? Koliki je trenutno utjecaj umjetne inteligencije na industriju? Koliki očekujete da će biti u narednih pet godina?
Kako je kod nas specifična proizvodnja kod nas umjetna inteligencija neće imati utjecaj.
Koji su generalno izazovi s kojim očekujete da ćete se susresti u tekućoj i narednim godinama?
Zaista je teško predvidjeti budućnost jer su ovo vremena prebrze ekspanzije, gdje se svijet kakav poznajemo jako brzo mijenja. Stoga očekujemo da će najveći izazov biti kako pratiti tehnologiju, jer se zaista sve prebrzo razvija.
Vezani ste za auto industriju, po Vašem mišljenju, kako će autoindustrija izgledati za deset godina? Hoće li i dalje prevladavati tradicionalni dizelski i benzinski motori ili ćemo svi voziti električne automobile? Ili možemo očekivati nešto treće?
Ovo je zanimljivo pitanje i ne smijem na njega dati točan odgovor pošto radimo razvoj i imamo potpisane NDA ugovore. Ali mogu samo reći „nešto treće će prevladavati“ i „očekujmo neočekivano“.
Kada bi Ivan morao savjetovati buduće poduzetnike koje bi savjete dao?
Samo jedan je pravac a to je ulaganje u znanje i marljiv rad. Što znači da ne smijete odustati kada su teška vremena jer baš tada treba dati sve od sebe.
Autor: Uredništvo financa.ba
Prilikom preuzimanja obvezno navesti izravni link na članak.
