Psiholog Geir Jordet je proveo pet godina gledajući svako izvođenje jedanaesteraca na svakom velikom muškom međunarodnom nogometnom turniru (od kojih je Svjetsko prvenstvo najveći) u posljednjih 50 godina. Također je intervjuirao 25 uključenih igrača. Zatim je i potvrdio svoje pretpostavke kroz treninge s 15 različitih timova, piše Inc.
Iako se fokusirao na izvođenje jedanaesteraca, cilj njegova istraživanja posve je univerzalan: bolje razumjeti kako pritisak — vanjski i unutarnji — može utjecati na vašu izvedbu.
Što je Jordet utvrdio kao rezultat svoje analize?
- Pritisak igra veliku ulogu. Igrači promaše više udaraca kada dođu na red kasnije u raspucavanju. (Tu nema iznenađenja.)
- Godine su važne. Ali ne na način na koji mislite; mlađi igrači (23 godine i manje) češće zabijaju golove. (Ponekad je mladenačka naivnost, s popratnim nedostatkom šire perspektive, dobra stvar.)
- Umor je važan. Igrači koji igraju cijelu utakmicu vjerojatnije će promašiti. (Također ima smisla.)
- Status je bitan. Ovdje postaje stvarno zanimljivo. Prije nego što prime prestižnu individualnu nagradu (recimo, Zlatnu loptu), igrači postižu golove u 89 posto slučajeva. Nakon što dobiju nagradu, postignu samo 65 posto golova. Možda je to zato što su stariji. Možda je to zato što je malo vjerojatno da su ušli kao zamjena. (Ali možda je to zato što status koji su postigli — i popratna očekivanja — dodaje još veći pritisak na ono što je već situacija visokog stresa.)
- Situacija je bitna. Igrači koji izvode svoj penal u situaciji u kojoj tim gubi ako oni ne pogode, bit će uspješni u samo 62 posto slučajeva. Igrači koji izvode penal da bi njihov tim trenutno pobijedio, postižu pogodak u 92 posto slučajeva. Djelomično je to zato što promašaj kada je vaš tim mogao pobijediti nije “fatalan”. Promašaj znači da ste još uvijek izjednačeni. A kada vaš promašaj znači da će vaš tim Izgubiti? To je već izvođenje pod velikim pritiskom i stresom.
Proslava nakon izvođenja jedanaesteraca
Kako se gornje odnosi na vas?
Ne trebate istraživanje da vam kažemo da pritisak igra veliku ulogu u izvedbi. Isto tako i umor. Istraživanje objavljeno u časopisu Cognition pokazuje da je vjerojatnije da ćete dobro razmisliti o situaciji i donijeti dobru odluku ujutro, prije nego što ste se fizički umorili.
Isto vrijedi i za situaciju u kojoj se nalazite. Ako danas trebate pridobiti investitora ili će vaše poduzeće prestati poslovati, vaša izvedba na sastanku definitivno će patiti.
Dakle, što možete učiniti kada je pritisak visok?
Način razmišljanja je bitan
Kao prvo, prihvatite da su tjeskoba i stres neraskidivo isprepleteni sa situacijama visokog rizika. Zato dvostruki prvak serije Nascar Cupa, automobilist Joey Logan, kaže da “pritisak doživljava kao privilegiju”, jer to znači da je važno to što namjerava učiniti. “Stvarno je cool dobiti priliku da sav pritisak bude na tebi”, kaže Logan. Naporno raditi i doći do određene razine, a zatim imati pritisak – je privilegija.
Jordet je otkrio da je emocija koja se najviše povezuje s izvođenjem jedanaesteraca tjeskoba. Količina pritiska koju određeni igrač osjeća je najpouzdaniji pokazatelj uspjeha.
Dakle, kako možete prigrliti pritisak — i u isto vrijeme ga nadvladati kako biste mogli raditi najbolje što možete?
Kao prvo, usporite. Jordet je utvrdio da su igrači koji su žurili s izvođenjem jedanaesteraca — što je ponašanje koje je osobito prevladavajuće u situacijama s trenutnim gubitkom — promašivali češće od onih koji snisu žurili. Udahnite. Razmislite o dobroj izvedbi, a ne o žurbi da što prije završite s tim.
Prihvatite trenutak. Jordet je otkrio da što više igrača vjeruje da se ishod jedanaesteraca svodi na slučajnost, veća je vjerojatnost da će iskusiti destruktivnu tjeskobu. Percepcija kontrole — odluka da će vaš naporan rad, trud i priprema napraviti razliku — ključna je.
Prihvatite snagu rituala.
Teorija kompenzacijske kontrole upravo je ono što zvuči: kada ste zabrinuti, tjeskobni ili pod stresom, to kompenzirate traženjem kontrole u nekom drugom aspektu svog života. (Ukratko, “Ne mogu kontrolirati ovaj ishod, ali mogu kontrolirati ovaj ritual — a kad to učinim, osjećam se manje tjeskobno i pod stresom.”)
Zato dosta igrača izvođenje jedanaesteraca pretvara u mali ritual. Namještaju jastučiće za potkoljenice, namještaju čarape, postavljaju loptu na određen način, poravnaju majicu, vraćaju se uvijek isto koraka unazad. Raditi iste stvari svaki put pomaže izvođaču da se smiri i usredotoči, te mu pruža osjećaj kontrole zbog kojeg se osjeća manje pod stresom i tjeskobom.
Jasno je da rituali ne funkcioniraju uvijek.
Ali oni povećavaju njegovu vjerojatnost uspjeha – čak i ako mislite da su rituali samo prerušeno praznovjerje.
Ako vjerujete da nešto pomaže, vjerojatno pomaže.
Priprema je važna
Ipak, bolji pristup je prihvatiti ritual koji stvarno pomaže.
Možda je to organiziranje materijala na vašem stolu — blokovi za bilješke, bilješke, olovke itd. — na određeni način prije svakog Zoom poziva. Možda je to, poput Richarda Bransona, vježbanje prije nego što počnete svaki radni dan. “Vježbanje me stavlja u sjajan mentalni okvir da se latim posla”, kaže Branson.
Ili je to možda ponavljanje iste mantre prije svake svirke. “Zapamti”, rekao je Duff McKagan, basist Guns n’ Rosesa, “publika je na tvojoj strani. Ljudi te žele vidjeti kako dobro radiš. Žele da ih oduševiš.”
Prigrlite ritual koji vam pomaže da se osjećate samouvjerenije, opuštenije i punije nade. Ukratko, učinite nešto što vam pomaže da vjerujete u sebe, jer će tako biti vjerojatnije da ćete raditi najbolje što možete.
Hoće li vam ritual jamčiti bolji učinak? Naravno da ne. Isto vrijedi i za biznis i za izvođenje jedanaesteraca.
Ali odvojite trenutak da prigrlite pritisak. Zatim poduzmite nekoliko koraka kako biste se pripremili za suočavanje sa stresom i tjeskobom koja dolazi sa situacijama s visokim ulozima. To može učiniti veliku razliku.
