Socijalni psiholog Paul Piff pokušao je odgovoriti na pitanje kako bogatstvo utječe na ponašanje ljudi. U svom govoru na platformi TED, iznio je zanimljive i ponekad šokantne zaključke temeljem različitih istraživanja. U uvodnom dijelu sažeo je sve što su istraživanja pokazala vrlo kratko i jasno: “Ne baš dobro.”
Utjecaj novca na empatiju i moralnost
Kako raste nečije bogatstvo, smanjuje se suosjećanje prema drugima, dok se povećava osjećaj osobnog prava i interesa. Ljudi s više novca skloniji su pohlepu prikazivati kao vrlinu te rjeđe pokazuju prosocijalna ponašanja. Također je vjerojatnije da će varati ili kršiti pravila, ako iz toga mogu izvući korist.
Piff ističe da rezultati njegovih istraživanja ne osuđuju bogate ljude, već naglašavaju univerzalnu psihološku borbu. Svi se suočavamo s odlukama hoćemo li staviti vlastiti interes ispred tuđeg. On smatra da je to posljedica sustava koji promovira individualizam i osobni uspjeh kao temeljne vrijednosti.
Posebno zabrinjavajuće su visoke razine ekonomske nejednakosti, koje dodatno potiču sebičnost. Ako bogatstvo povećava osobni interes, društveni jaz bi se mogao nastaviti širiti. Ipak, postoji razlog za optimizam. Piff tvrdi da male promjene u okolini mogu potaknuti suosjećanje kod bogatih.
Bogatstvo vs. velikodušnost
Jednostavno podsjećanje na važnost suradnje i zajedništva može vratiti osjećaj jednakosti. U eksperimentima su takve intervencije poticale velikodušno ponašanje čak i kod imućnijih sudionika. Prvi zaključak koji je Piff iznio glasi: “Prednost racionaliziramo uvjeravajući sebe da je zaslužujemo.”
Kako bi to dokazao, proveo je eksperiment s igrom Monopoly na Sveučilištu Berkeley. Sudionici su igrali u parovima, a bogatiji igrač dobio je brojne prednosti. Imao je više novca, dvije kockice i bolje uvjete za kretanje. Tijekom igre, bogati su postajali glasniji, pohlepniji i grublji prema protivniku.
Snimke su pokazale da su bogati igrači češće javno izražavali dominaciju, pa čak i jeli više grickalica. Nakon igre, uvjeravali su sebe da su pobjedu pošteno zaslužili, iako su pravila bila nepravedna. Piff taj fenomen naziva “opravdavanje privilegije”.
Drugi važan zaključak je da su ljudi s manje novca skloniji dijeliti – i to čak i nepoznatima. U jednom eksperimentu, sudionicima je dano 10 dolara s mogućnošću doniranja. Oni koji su zarađivali manje od 25.000 dolara godišnje davali su u prosjeku 44% više.
Slične podatke pokazale su i analize poreznih prijava iz 2012. godine. Kućanstva s prihodima između 50.000 i 75.000 dolara davala su 7,6% prihoda u dobrotvorne svrhe. Usporedbe radi, oni s više od 100.000 dolara davali su samo 4,2%, a najbogatiji svega 2,8%.
U drugom eksperimentu proučavano je ponašanje vozača na pješačkom prijelazu u Kaliforniji. Iako zakon nalaže da se mora stati, vozači skupljih automobila to su češće ignorirali. Piff je zabilježio da se gotovo polovina vozača luksuznih vozila nije zaustavila kada su pješaci prelazili cestu.
Znanost iza bogatstva
Još jedan zanimljiv uvid odnosi se na utjecaj siromaštva na mentalne sposobnosti. Indijski farmeri testirani su prije i poslije žetve, kad imaju različite količine novca. Prije žetve, njihova je inteligencija bila niža za 9 do 10 bodova. To je, prema Piffu, ekvivalent budnosti nakon neprospavane noći.
Također, ljudi nižeg društvenog statusa bolje prepoznaju emocije kod drugih. U istraživanju su točnije interpretirali izraze lica na fotografijama i intervjuima. Ako se bogatijim sudionicima predloži da zamislite da su siromašni, njihova se sposobnost empatije poboljšava.
Prema Piffu, naši psihološki mehanizmi nisu statični, već ih možemo mijenjati. Svjesnim djelovanjem i odgojem moguće je razviti veću razinu suosjećanja bez obzira na financijsko stanje.
Rezultati ovih istraživanja važni su za razumijevanje ponašanja unutar modernih društava, piše Bonitet. Pokazuju da bogatstvo može oblikovati način na koji gledamo svijet i druge ljude.
Na kraju, poruka je jasna: nije bogatstvo ono što nas definira, već način na koji se ponašamo prema drugima.
