Tijekom kasnog 19. stoljeća farmaceutska tvrtka Bayer postala je poznata po proizvodnji i distribuciji raznih lijekova. Jedan od takvih proizvoda bio je heroin, koji se u to vrijeme smatrao probojem u području medicine.
U početku je Bayer držao zaštitni znak za riječ “heroin” i reklamirao ga kao lijek za uobičajene bolesti poput kašlja i glavobolje. Heroin, dobiven iz morfija, sintetizirao je Bayerov glavni kemičar, Felix Hoffmann, 1897. Tvrtka je vidjela potencijal u lijeku zbog njegovih snažnih svojstava ublažavanja bolova.
Kao rezultat toga, Bayer je uveo heroin kao lijek bez recepta, široko dostupan za kupnju bez recepta. Marketinška kampanja za Bayerov heroin naglašavala je njegovu učinkovitost kao lijeka protiv kašlja, posebno kod djece. Pozicioniran je kao sigurnija alternativa tradicionalnim lijekovima protiv kašlja, poput pripravaka na bazi kodeina. Tvrtka je hvalila sposobnost lijeka da ublaži kašalj i umiri glavobolju, predstavljajući ga kao svestrano rješenje za uobičajene respiratorne probleme i probleme povezane s bolovima.
Tijekom tog razdoblja potencijalni rizici i ovisnost o heroinu još nisu bili u potpunosti shvaćeni niti priznati. Posljedično, javnost i medicinski stručnjaci imali su ograničenu svijest o opasnostima povezanim s njegovom uporabom. Kao rezultat toga, heroin je stekao široku prihvaćenost i popularnost kao kućni lijek.
Tek početkom 20. stoljeća štetni učinci i priroda heroina koja izaziva ovisnost postali su šire prepoznati. Kako je znanstveno razumijevanje napredovalo, medicinska zajednica i regulatorna tijela počeli su shvaćati štetne posljedice njegove neograničene dostupnosti. Nakon toga, heroin je klasificiran kao kontrolirana tvar, što je dovelo do strožih propisa i konačnog uklanjanja s tržišta kao lijeka bez recepta.
Što možemo naučiti iz Bayerove herion avanture?
Slučaj Bayerove upletenosti u marketing i distribuciju heroina kao lijeka protiv kašlja i glavobolje služi kao povijesni podsjetnik na razvoj razumijevanja droga i njihovih učinaka. Ovaj slučaj naglašava važnost znanstvenog istraživanja, regulatornog nadzora i odgovorne farmaceutske prakse u osiguravanju javnog zdravlja i sigurnosti.
Neosporno je da je farmaceutska industrija napredovala u odnosu na 19. stoljeće… Kako u smislu regulatornog okvira u kojem posluje, tako i etičnosti poslovanja i znanstvenih dostignuća. Međutim, to ne umanjuje potrebu kritičkog razmišljanja i postavljanja pitanja:
- postoje li i danas “revolucionarni” i široko dostupni lijekovi koji će za nekoliko godina biti proglašeni iznimno štetnim (kao što je to bio slučaj s heroinom)?
- Je li nam dovoljno da počnemo olako vjerovati u korist nekog lijeka samo zato jer je jako farmaceutsko ime pokrenulo jaku marketnišku kampanju koja nam se servira svakodnevno?
Financa.ba
