Sljedeće godine proslavit će se 100 godina od kako je Walter Elias Disney kročio u Hollywood. Imao je 22 godine, veliki crtački dar, ali i iskustvo europskog rata i problematično djetinjstvo sa ocem od kojega je što prije želio otići. Čekale su ga poslovne greške i slom živaca i teška borba. To je bio samo početak Walt Disney carstva koje je još za Disneyevog života prerasla njega kao autora, crtača, ime i prezime.
Hollywood
U Hollywood je Disney stigao sa koferom do pola popunjenim košuljama i donjim vešom, a od pola crtežima. Stigao je i s jednim kaputom i dva para različitih hlača. U džepu je nosio 30 dolara (današnjih 520) i bio je u društvu brata Roya koji je kao ranjeni ratni heroj mjesečno od države dobivao naknadu od 85 dolara (današnjih 1500). „To je bilo sve“, kako je Disney rekao u jednom od rijetkih radijskih intervjua za Canadian radio show 1959.
„Došao sam u Hollywood u studijima raditi bilo što kako bih učio. Tadašnji biznis crtanih filmova bio je prilično čvrsto postavljen i bilo je teško upasti u redove. Imao sam i dojam da sam zakasnio. Zato sam se trudio da uđem u svijet pokretnih slika kako bih učio.“
Ispričao je u intervjuu Walt Disney.
Iako jako mlad, Disney nije stigao u srce američke filmske industrije bez poslovnog iskustva. Njegovi biografi pišu da se veliki majstor crtanih likova zeca Oswalda, Mickey Mousea, Plutoa i Paje Patka već oprobao u poslu reklama u Kanzasu. Neuspješno.
Walt Disney od rata do zeca Oswalda
Pošto je slagao za godine, Disney se uspio uključiti u Prvi svjetski rat, ali samo kao vozač Crvenog križa u Francuskoj. Imao je 16, završeno pola umjetničke škole i, biografi tvrde, ne tako sretno djetinjstvo iza sebe. Zbog agresivnog oca bježao je u crtanje i vrijeme je provodio sa životinjama. Veliki dio karijere Walt Disneya bilo je i davanje glasova crtanim likovima koje je stvarao. Bio je fasciniran životinjskim zvucima. Tako je i prvi Mickey Mouse govorio falsetom iz grla njegovog tvorca.
Povratak iz rata u Ameriku doveo ga je na mjesto pomoćnika u jednom studiju koji je izrađivao reklame. „Htio sam raditi stripove i filmove i napraviti svoju firmu“, rekao je. Sa starijim bratom Royem pokreće Laugh-O-Gram Studios koji nije opstao. Disney tu nije stao i iz Kanzasa seli u Los Angeles kako bi se okušao kao glumac. Ovo je bila još jedna loša procjena i odluka koja ga je navela da pozove brata da se doseli kod njega na istočnu obalu kako bi zajedno radili.
Svjedoci tvrde da je Roy, za razliku od Walta, imao klikere za poslovne knjige i za novac. Zajednički rad je u ovom dijelu svijeta donio uspjeh – oživio je lik zeca Oswalda koji je ubrzo postao zvijezda.
Walt Disney je imao tim ljudi koje je povukao iz Kanzasa kako bi mu pomogli u crtanju 12 započetih projekata za koje je imao potpisane ugovore. Uspio je sam završiti šest crtanih, u garaži sa iznajmljenom opremom. Ali, bilo je previše za jednog čovjeka, pa makar on bio i neumorni radnik kakav je bio Walt.
„Bila je to uspješna godina, ali i mnogo posla oko firme i formalnosti. Tako da sam morao odustati od crtanja kako bih radio na podizanju organizacije i nije mi bilo žao. Imao sam talentiranu ekipu.“
Rekao je u radio intervjuu Walt Disney.
Tako je 1923. osnovana kompanija Walt Disney koja je i danas gigant u svijetu zabave.
Poslovne greške Walt Disneya
Ovaj uspjeh je za braću Disney kratko trajao. Poslovni put u New York na finalno potpisivanje ugovora donio je još jedan gotovo smrtonosan udarac kreativcu kakav je Walt. Universal, ’veliki igrač’ je bio posrednik na koga je Walt pristao kako bi posao bio bolje doveden do kraja.
Walt Disney bio je prevaren. I, umjesto profesionalizma i velikih igrača, dogodilo se da je Universal preuzeo prava na lik Oswalda i preuzeo cijeli Disneyev kreativni tim. Ništa se tu nije moglo.
„Bila je to velika lekcija koju sam naučio – nikada sa posrednikom! Ništa oni ne doprinesu. Mi smo sve napravili. Ostao sam bez lika i morao sam pod hitno stvoriti novoga. Na povratku sa sastanka, u vlaku, znao sam da će to biti miš. Trebao se zvati Mortimer, ali moja žena je odmahnula i predložila Mickey. Zvučalo je umiljatije.“
Prisjećao se Walt Disney
Veliki poslovni slom ispratio i onaj živčani, pišu biografi.
Tako je 1928. nastao najpoznatiji miš na svijetu, popularni lik koji je dobio i glas, pokret, cijelu ekipu koja ga prati kao i velike parkove zabave u kojima je glavna zvijezda. Iz jedne poslovne prijevare oživio je jedan simbol zabave koji poznaje svaki stanovnik planete još od polovine 20. stoljeća.
Zanimljiv podatak je da je 1966, u godini smrti Walt Disneya, njegove filmove vidjelo 240 milijuna ljudi, 80 milijuna je čitalo njegove stripove, blizu 200 milijuna je gledalo televizijske projekte. Ali je isto tako, nakon prijevare u New Yorku poslao blizu 300 zahtjeva bankama za kreditiranje oporavka i rada na novim projektima sa Mickey Mouseom i dugometražnim filmovima. Snjeguljica i sedam patuljaka izašli su u javnost tek 1937, Pinokio 1940, Bambi 1942.
Disneyeva surovost
Bile su to duge godine vraćanja dugova i velikog rada, kako pišu Disneyevi biografi i ostavile su trag u načinu na koji je Walt Disney poslovao.
Nije bio posebno omiljen među članovima svog tima, tako da je doživjeo i štrajk i pokušaj zaposlenih da osnuju neku vrstu sindikata koga je Walt ugušio i kaznio sve aktere. Nije imao takta u komunikaciji i više puta je brata Roya izbacivao sa kreativnih sastanaka uz viku: „Ti šuti! Idi dole u podrum i zabij nos u svoje knjige!“
Kritičari lika Walt Disneya barataju punim kuferima argumenata protiv ovog kreativca kao poslovnog čoveka. Iako je u javnosti djeci predstavljan kao ujak Walt, daleko da je privatno bio ljubazan i drag ujak. Njegove poslovne neuspjehe i lomove promatraju kao posljedice njegovog neljudskog odnosa prema suradnicima. Bio je i protiv zapošljavanja crnaca, prije svega u zabavnim parkovima.
I otvaranje prvog Disneylanda 1955. mediji su prozvali Crna nedelja jer je prošao prilično neslavno. Loša procjena broja posjetitelja dovela je do neviđenih redova na ulazu dugih više kilometara. Svjedoci su pisali da se zbog vrućine i asflat smekšao, pa su ženama upadale štikle. A zbog štrajka zaposlenih, fontane sa vodom za piće nisu radile i postojao je zastoj u radu nekih od atrakcija za zabavnu vožnju.
Najbolji je udarac u zube
Ipak, Disney ne bi bio Disney kad se ne bi izborio. Kada je u rijetkim intervjuima govorio o sebi, uvijek je isticao važnost crtanja kao neku vrstu utočišta.
„Crtanje je moje sredstvo za postizanje cilja“, rekao je. Kao jako uspješan i iskusan lider show businessa, nekoliko puta je istaknuo koliko je bilo važno što je dobio toliko ’udaraca u zube’.
„Sve nevolje i teškoće koje su me snašle, ojačale su me. To ne znaš dok ne doživiš. Ali, udarac u zube je najbolja stvar na svijetu koja ti se može dogoditi.“
Rekao je pred sam kraj života
Walt Disney, za veći dio svijeta bio je nasmijan i uglađen gospodin urednih brčića uvijek okružen djecom. Za onaj manji dio koji je s njim blisko surađivao, po riječima Neal Gablera, najvećeg Disneyevog biografa, Walt Disney je bio surov, terorist, čovjek divlje naravi koji zbog poslovnog puta nije otišao na očevu sahranu i posebno je bio osjetljiv na ’ljevičarske’ teme.
Bez obzira na sve, surovost i poslovne pogreške Walt Disneya ovom svijetu su donijele mnogo radosti.
Izvor: Bonitet
