Pojava željeznice u 19. stoljeću primorala je gradove u Velikoj Britaniji da se prilagode londonskom vremenu ili vremenu po Greenwich (GMT). Neki gradovi su izdržali duže od drugih. Grad koji je čvrsto odbijao da se prikloni i tolerirao je kašnjenje bio je Oxford. Jedno vrijeme je veliki sat na poznatoj kuli Tom (Tom Tower) u Oxford imao ne jednu nego dvije kazaljke za minute.
Naravno, niko se ne ljuti ako neko zakasni samo pet minuta. Zakasniti pet minuta zapravo nije kašnjenje. Kasno je kada ljudi počnu da se nerviraju, piše Psychology Today. Nerviraju se jer kašnjenje druge osobe odaje nedostatak poštovanja i obzira prema njima. Tako se više i brže nerviraju, ukoliko su (ili misle da jesu) društveno ili hijerarhijski nadređeni.
Osim ako ne ponudite dobar izgovor za kašnjenje, po mogućnosti nešto što je van vaše kontrole (npr. slon na auto-putu). Kašnjenje ljudi šalje poruku: „Moje vrijeme je vrijednije od tvog“, odnosno „Ja sam važniji od tebe“, pa možda čak i „Činim ti uslugu time što se uopće i javljam“.
Posebno je nepristojno kasniti na formalnu ili važnu priliku kao što je vjenčanje ili sahrana. Preiznije na bilo koji događaj koji uključuje mnogo djelova i preciznog vremena, kao što je javni događaj.
Kašnjenje nervira druge
Kašnjenje vrijeđa druge. Također podriva osobu koja kasni, jer može odati nedostatak inteligencije, planiranja, samospoznaje, snage volje ili empatije. Na primjer, može biti da je osoba koja kasni postavila nerealne ciljeve i prepunila svoj raspored. Možda je podcijenila vrijeme koje je potrebno da se putuje od jednog mjesta do drugog. Ali postoje i neki perfidniji razlozi za kašnjenje od obične osrednjosti. Neki od ovih razloga uključuju bijes i agresiju, drugi uključuju samoobmanu.
Stvaranje sumnje i konfuzije
Ljuti ljudi koji se ponašaju gotovo pretjerano smireno i ljubazno mogli bi ipak da izraze svoj bijes pasivnim sredstvima. Odnosno (svjesnim ili nesvjesnim) otporom ispunjavanju razumnih očekivanja drugih.
Primjeri pasivno-agresivnog ponašanja uključuju stvaranje sumnje i konfuzije; zaboravljanje ili izostavljanje značajnih činjenica ili stavki. Ne obavljanje uobičajenih radnji kao što je pravljenje šolje čaja, kuhanje, čišćenje ili seks; prebacivanje krivice; i, naravno, kašnjenje – često i nepredvidivo.
Kao što ime sugerira, pasivno-agresivno ponašanje je sredstvo za prikriveno izražavanje agresije, i tako bez potpunih emocionalnih i društvenih troškova otvorenije agresije.
To, međutim, sprječava da se osnovni problem ili problemi identificiraju i razriješe. Može dovesti do velikog uznemiravanja i ogorčenosti kod osobe ili ljudi oko nje/njega.
Samoobmana
Kašnjenje, posebno veliko ili više puta, šalje poruku: „Ja sam važniji od tebe“. Naravno, neko može, a često i čini, poslati poruku a da ona nije istinita – zaista, upravo zato što nije istinita.
Dakle, osoba može da zakasni jer se osjeća inferiorno ili nevažno. Kašnjenje je način da se nametne situaciji, privuče maksimalnu pažnju, pa čak i preuzme kontrolu nad postupkom.
Možda ste primijetili da neki ljudi koji imaju naviku da kasne, također se ponašaju neuobičajeno i u drugim situacijama. Imaju običaj da upadljivo objašnjavaju razloge kašnjenja, pitaju se i predstavljaju svima redom. Kada kasne, traže da se radi razmještaj sjedenja iako samo oni kasne, traže čistu čašu i tako dalje. Nepotrebno je reći da takvo ponašanje daleko od toga da isključuje element pasivne agresije.
Kašnjenje bi također moglo biti oblik otpora. Način da se pokaže neslaganje sa svrhom sastanka ili ogorčenost na njegov mogući ishod. Tijekom psihoterapije, analiza će vjerojatno pokazati sličan otpor u vidu ne samo kašnjenja, već i promjene teme, prespavat će termin ili ga sasvim propustiti. U kontekstu psihoterapije, takva ponašanja sugeriraju da je analiza blizu prisjećanja potisnutog materijala, ali se plaši posljedica.
Kašnjenje – zašto točno to činimo?
Autor ovog članka, psihijatar Neel Burton, ističe da kašnjenje nije nužno nezdravo ili patološko.
„Ponekad je kašnjenje vaša nesvjesna (intuicija) koja vam govori da ne želite da budete negdje. Ili da bi bilo bolje da ne budete tamo – na primjer, može biti da je sastanak (ili posao) nije najbolje iskoristiti svoje vrijeme, ili, čak, da radi protiv vas. Imajte na umu da glavobolje mogu imati sličnu funkciju“, rekao je on.
Kad god zakasnite, možete naučiti mnogo jednostavnim pitanjem: „Zašto tačno kasnim?“ Čak i ako je to „samo“ zato što ste prezauzeti, zašto ste previše zauzeti?
„Često smo maksimalno zauzeti kako ne bismo ostali sami sa svojim najdubljim mislima i osjećanjima. Što je, naravno, veoma kontraproduktivno kratkoročno, srednjoročno i dugoročno. I ovo je još jedan razlog za kašnjenje: da ne ostanemo ni sa kim i ničim osim sa samim sobom (hvala Bogu na pametnim telefonima)“, nastavio je on.
On je dodao da u mnogim situacijama često kasni točno osam minuta.
„Zašto? Pa, biti rano je isto tako nepristojno, ako ne i više, nego kasniti. Dok točno na vrijeme ponekad može da uhvati nespremnu, na primjer, osobu koja vas je pozvala na večeru. S druge strane, kašnjenje od osam minuta se ne doživljava kao kašnjenje. Daje vašem domaćinu dovoljno vremena da sjedne nekoliko minuta, sabere misli i počne se radovati vašem dolasku.
