Otkup vlastitih dionica i korporativnih obveznica ovih je dana aktualna tema u financijskom svijetu. Najveći slučaj u posljednje vrijeme svakako je onaj vezan za preuzimanje posrnulog švicarskog bankarskog giganta Credit Suisse.
Naime, UBS bankarska grupacija kao kupac/preuzimač obavezala se da će za 22,48 posto udijela u Credit Suisse dati 178 milijuna vlastitih dionica. Dobar dio navedenih dionica povlači iz dvogodišnjeg buyback programa koji je započet u ožujku prošle godine. Planirano je da za te dvije godine UBS otkupi 298,5 milijuna vlastitih dionica. Ovo je ekvivalent 8,47 posto ukupno izdanih dionica grupacije, piše Biznis.rs. UBS je pripajanje Credit Suisse koštalo tri milijarde švicarskih franaka. Osim toga preuzeto je još pet milijardi franaka dugovanja.
Adani spašava vlastite kompanije
U isto vreme, na drugom kraju planete, jedan od najbogatijih ljudi na svetu Gautam Adani pokušava zaustaviti propadanje svog financijskog carstva. Izvješće američke nezavisne analitičke kuće Hindenburg Research nazvao njegov uspon “najvećom korporativnom prevarom na svijetu”. Ovo je dovelo do gubitka tržišne kapitalizacije Adani Group od gotovo 100 milijardi dolara za samo jedan mesec. Adani se odlučio za otkup korporativnih obveznica svoje najvažnije kompanije Adani Ports. Ova kompanija upravlja nekim od najvećih svjetskih luka. Kroz Adanijeve luke je ožujku prošlo 32 milijuna metričkih tona robe, uz godišnji rast od 9,5 posto.
Zašto kompanije kupuju vlastite dionice
U pitanju, dakle, nije uopće “naivno” tržište na globalnom nivou. Wall Street Journal procjenjuje da će samo kompanije listirane u prestižnom indeksu S&P 500 ove godine na svoje buyback programe potrošiti oko bilion dolara.
Zašto se velike kompanije uopšte odlučuju za opciju otkupa vlastitih dionica? Ovaj mehanizam omogućava da učvrste svoju vrijednost. Istovremeno smanje broj dionica u opticaju na otvorenom tržištu, što također može imati nekoliko strateških pogodnosti, u ovisnosti od situacije. Uglavnom ih kupuju kad im je cijena ispod očekivane ili željene vrednosti. U cilju povlačenja s tržišta na vrijeme, a ostatku dostupnih dionica na slobodnom tržištu podigli cijenu.
Proces otkupa je takav da kompanija može dati dioničarima tendersku ponudu. Motivira ih premijom u odnosu na trenutnu tržišnu cijenu, gdje oni imaju opciju da podnesu sve ili dio svojih dionica u datom vremenskom okviru. Alternativno, kompanija može imati unaprijed pripremljen program otkupa dionica na otvorenom tržištu u određenim vremenskim intervalima. Ovje bio slučaj i kod UBS-a. Kompanija može financirati buyback vlastiom gotovinom iz gotovinskog toka poslovanja, zbog čega je bitno da u tom trenutku ima povećanu likvidnost.
Buyback dionica može biti prilično niskorizičan pristup za kompanije da potroše prekomjernu gotovinu iz svojih bilanci. Nasuprot tome, reinvestiranje novca u istraživanje i razvoj (R&D) ili plasman novih proizvoda može biti veoma rizično – ako se ove investicije ne isplate, taj teško zarađeni novac pada u vodu. Otkup vlastitih dionica može dovesti i do efekta “napuhavanja” knjigovodstvene vrijednosti kompanije, ako se radi često.
