Slobodno tržište opisuje ekonomski sustav u kojem ljudi dobrovoljno trguju jedni s drugima u vlastitom interesu. Čisto slobodno tržište ima malo ili nimalo državne intervencije ili regulacije, a pojedinci i tvrtke slobodni su trgovati kako žele. Tržišna ekonomija postoji u različitim oblicima otkako su ljudska bića počela međusobno trgovati. Slobodna tržišta pojavila su se kao prirodni proces društvene koordinacije, slično jeziku. Niti jedan intelektualac nije izmislio dobrovoljnu razmjenu ili prava privatnog vlasništva; vjerojatno se pojavio kao prirodni ishod ljudskog ponašanja.
Odakle je došlo slobodno tržište?
Čak i bez novca, ljudska bića su međusobno trgovala. Dokazi o tome sežu daleko dalje od pisane povijesti. Trgovina je u početku bila neformalna, ali su gospodarski sudionici s vremenom shvatili da bi monetarni medij razmjene pomogao olakšati te korisne transakcije.
Najstarije poznato sredstvo razmjene bila je poljoprivredna roba – poput žita ili stoke – vjerojatno još od 9000. do 6000. godine pr. Kr.
Tek oko 1000. pr. da su se metalni novčići kovali u Kini i Mezopotamiji i postali prvi poznati primjer dobra koje je funkcioniralo samo kao novac.
Iako postoje dokazi o bankarskim sustavima u ranoj Mezopotamiji i starom Rimu, koncept se neće ponovno pojaviti u Europi sve do 15. stoljeća.
To se nije dogodilo bez značajnog otpora; crkva je u početku osudila kamatarenje. Polako su nakon toga trgovci i bogati istraživači počeli mijenjati poimanje poslovanja i poduzetništva.
Stupovi tržišne ekonomije
Dva su stupa tržišne ekonomije: dobrovoljna razmjena i privatno vlasništvo. Moguće je da se trgovina odvija bez jednog ili drugog, ali to ne bi bila tržišna ekonomija – bila bi centralizirana.
Privatno vlasništvo postojalo je mnogo prije pisane povijesti, ali važni intelektualni argumenti u korist privatnog sustava vlasništva nad sredstvima za proizvodnju nisu bili izneseni sve do Johna Lockea u 17. i 18. stoljeću.
Čisto slobodna tržišta iznimno su rijetka u modernom svijetu, jer gotovo svaka država intervenira putem poreza i propisa. Većina zemalja u svijetu može se bolje opisati kao mješovita gospodarstva.
Slobodna tržišta naspram kapitalizma
Važno je razlikovati slobodno tržište od kapitalizma. Kapitalizam je organizacijski sustav kako se stvaraju dobra—gdje vlasnici poduzeća i investitori (kapitalisti) okupljaju proizvodne resurse u centraliziranom entitetu, kao što je tvrtka ili korporacija.
Ti vlasnici tvrtki posjeduju sve alate, strojeve i druge resurse koji se koriste u proizvodnji i zadržavaju većinu dobiti. Zauzvrat, oni zapošljavaju zaposlenike kao radnu snagu u zamjenu za plaće ili nadnice. Rad ne posjeduje ništa od alata, sirovina, gotovih proizvoda ili profita – oni rade samo za plaću.
S druge strane, slobodno tržište opisuje kako će odluke gospodarskih aktera utjecati na zakone ponude i potražnje. Slobodno tržište može opisati ponašanje potrošača u industrijskom kapitalizmu, ali se također može odnositi na interakcije između trgovaca u pred-poljoprivrednim društvima.
Povijesni otpor tržišnim silama
Postojeće elite su se protivile mnogim povijesnim naprecima u praksi slobodnog tržišta. Na primjer, tržišna tendencija prema specijalizaciji i podjeli rada bila je u suprotnosti s postojećim kastinskim sustavom u feudalnoj Europi među aristokracijom.
Masovnu proizvodnju i tvornički rad na sličan su način doveli u pitanje politički povezani cehovnici. Ludditi su slavno napali tehnološku promjenu između 1811. i 1817. Karl Marx je vjerovao da bi država trebala oduzeti svo privatno vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju.
Središnja vlast i državno planiranje glavni su izazovi tržišnog gospodarstva kroz povijest. U suvremenom jeziku to se često predstavlja kao socijalizam protiv kapitalizma. Dok se tehničke razlike mogu povući između uobičajenih tumačenja ovih riječi i njihovog stvarnog značenja, one predstavljaju moderne manifestacije sukoba između dobrovoljnih tržišta i državne kontrole.
Većina suvremenih ekonomista slaže se da je tržišna ekonomija produktivnija i da djeluje učinkovitije od centralno planiranih ekonomija. Unatoč tome, još uvijek postoji značajna rasprava o ispravnom stupnju vladine intervencije u gospodarska pitanja.
Tko je otkrio načela tržišne ekonomije?
Proučavanje tržišne ekonomije često se povezuje s Adamom Smithom, koji je opisao odnose između proizvođača i potrošača u djelu Bogatstvo naroda. David Ricardo kasnije je formalizirao matematički model ovog odnosa u Načelima političke ekonomije i oporezivanja.
Koje su značajke tržišne ekonomije?
Tržišna gospodarstva karakteriziraju postojanje privatnog vlasništva i dobrovoljne transakcije između gospodarskih subjekata. Iako možda postoji neka razina nedobrovoljnih transakcija, kao što su porezi, proizvođači i potrošači u tržišnom gospodarstvu uglavnom su slobodni slijediti vlastite interese.
Kako funkcionira tržišna ekonomija?
U tržišnoj ekonomiji, raspodjela resursa određena je rezultatom mnogih sitnih odluka tisuća ekonomskih aktera koji se ponašaju u vlastitom interesu. Kad god postoji velika potražnja za određenim proizvodima, cijene tog proizvoda imaju tendenciju rasta, stvarajući financijski poticaj za proizvođače da povećaju proizvodnju. Ovo je suprotno od komandne ekonomije, gdje resurse dodjeljuje središnja vlast.
Izvor: Investopedia
