Često možemo u medijima čuti o nesrećama na radu. Neke se događaju kao posljedica određenih okolnosti. Ipak, često se utvrdi da su nesreće posljedica nepoštivanja zaštite na radu zaposlenika. U današnje vrijeme svakodnevno čujemo kako nedostaje kvalitetne radne snage. Kaže se da je ljudski resurs najvažniji resurs 21. stoljeća. Većina ekonomija svijeta danas se oslanja upravo na ljudske resurse u funkciji ostvarivanja prednosti nad konkurencijom.
Stoga smatramo da je gospodin Marin Udovičić idealan sugovornik za ovu temu. Trenutno obnaša funkciju direktora društva Tehnozaštita d.o.o Mostar. Inače, Tehnozaštita je jedna od vodećih kompanija u pružanju usluga iz oblasti zaštite na radu, zaštite od požara i zaštite okoliša u FBiH.
Još je zanimljivo da je Marin Udovičić, druga generacija koja uspješno upravlja kompanijom. Marine, možete li nam ispričati kako je prošla tranzicija i preuzimanje vođenja kompanije od oca na Vas?
Kao prvo, zahvaljujem se na pozivu da budem dio jedne veoma uspješne priče koju ste pokrenuli. Svu sreću vam želim u daljnjem radu.
Osvrnuo bih se na uvod. Slažem se da su ljudi među najvažnijim resursima 21.-og stoljeća, ali ovdje bih u isti rang još dodao i vrijeme kao resurs, odnosno kvalitetno upravljanje vremenom. U današnje vrijeme je previše ometača pažnje, pa je ponekad nemoguće ostati skoncentriran i zaštititi se. A svi se suočavamo s problemom pronalaska kvalitetne radne snage, ali iz toga razloga je jako bitno stvarati dobru radnu atmosferu i zadržati prave ljude kad ih pronađemo.
Tako je, ja spadam u „drugu generaciju“ obiteljskog biznisa. Tranzicija, kao i svaka, nije prošla bez problema. To je bio jedan veoma izazovan period za mene, ali je nešto što je neizbježno. Osnivač mora u određenom trenutku prepustiti kontrolu. Smatram da je dobro da nasljednik prođe kroz sve hijerarhijske razine u firmi prije nego što preuzme upravljanje, jer jedino na taj način može imati dobar uvid i kontrolu nad cijelim procesom. A također, jako je bitno da se ne zaboravi taj osjećaj kako je biti s „druge strane“, odnosno kako je radnicima i koje su njihove potrebe i problemi.
Koliko je danas Tehnozaštita drukčija u odnosu kada ju je vodio Vaš otac, gdje su se dogodile najveće promjene?
Svaki period i način upravljanja ima svoje prednosti i mane. Dok je moj otac vodio firmu imali smo manji obim posla, imao je veću kontrolu nad svim procesima, jako puno posla je i sam operativno radio…
Ja sam malo po malo uvodio promjene u pogledu profesionalizacije procesa, organizacije firme, prebacivanja odgovornosti, automatizacije… Iako sam strojarski inženjer, više me zanima menadžment, liderstvo, ekonomija, upravljanje ljudskim potencijalima… tako da sam uložio jako puno truda i vremena u neformalno obrazovanje u ovim oblastima.
Budući da smo širili poslovanje, samim time je rastao i broj djelatnika, promjene u ovom pogledu su bile nužne. Mišljenja sam da svaka firma vrlo teško može stagnirati. Ili ćemo napredovati, ili nazadovati. Ako se ne unaprjeđujemo, vrlo brzo će nas nove tehnologije pregaziti.
Danas imamo 20 uposlenih djelatnika, među kojima ih je 17 sa visokom stručnom spremom. U našem timu imamo raznolike struke (inženjere strojarstva, građevine, elektrotehnike, kemije, biologije, ekonomiste, psihologe, doktore medicine…). Posebno sam ponosan na atmosferu koja vlada u firmi i na međuljudske odnose. To je naša velika prednost.
Ipak, svjestan sam da i dalje imamo jako puno prostora za napredak.
Danas je jako zanimljiva tema zaštita na radu. U uvodu smo napisali, da generalno na tržištu nedostaje radne snage. Jesmo li u krivu ako kažemo da se stječe dojam da poslodavci u Bosni i Hercegovini podcjenjuju važnost zaštite na radu zaposlenika. Što je konkretno zaštita na radu?
U pravu ste! Također, i ja smatram da nije jedino visina plaće ono što čini radnika zadovoljnim i učinkovitim. Bitni su i međuljudski odnosi u firmi, poštovanje radnika kao osobe, ali i zaštita na radu. Često volim reći „SIGURAN RADNIK-ZADOVOLJAN RADNIK“. Ako se radniku ne osiguraju sigurni uvjeti rada, pored kršenja zakonskih propisa, poslodavac će dobiti nezadovoljnog radnika, koji će prvom prilikom potražiti drugog poslodavca. Firme koje cijene radnike, koje se brinu o njihovom zdravlju, imaju veliku prednost u odnosu na konkurenciju. Iako radna snaga jeste globalni problem, takve firme nemaju problema sa pronalaskom kvalitetne radne snage.
Zaštita na radu je pojednostavljeno rečeno, skup mjera koje bi trebale spriječiti da dođe do ozljede na radu ili profesionalnog oboljenja.
To je jedna veoma kompleksna i bitna oblast koja je nažalost jako dugo vremena bila dosta zanemarena u našoj zemlji. Međutim, 2020.g. je napokon usvojen novi Zakon o zaštiti na radu, i od tada se događaju velike promjene i što je najvažnije poslodavci počinju puno ozbiljnije doživljavati ovu oblast. Jedan od osnovnih razloga je vjerojatno taj što su novim zakonom propisane dosta velike kaznene odredbe, ali bitno je da će radnici imati jako veliku korist od ovoga zakona u pogledu sigurnosti na radu.
Međutim dug je put pred nama i situacija po pitanju sigurnosti radnika i dalje nije na zadovoljavajućoj razini. Nažalost, imali smo dosta problema u početku vezano za implementaciju samoga zakona.
Da bi postigli što bolje rezultate, bitno je da imamo simbiozu između 5 najbitnijih čimbenika po pitanju zaštite na radu:
- Ministarstvo rada i socijalne politike ( kreator Zakona i organ koji izdaje rješenja Ovlaštenim organizacijama za poslove zaštite na radu i vrši kontrolu nad njihovim radom )
- Inspekcija zaštite na radu
- Ovlaštene organizacije za poslove zaštite na radu
- Poslodavci
- Radnici (oni zbog kojih se sve ovo i radi)
Bitno je da svi ovi čimbenici funkcioniraju.
Kada je u pitanju zaštita na radu, koliko se zakonodavstvo Bosne i Hercegovine u usporedbi s zakonodavstvom EU razlikuje, kada možemo očekivati da ćemo biti na razini EU?
Kao što sam već spomenuo, 2020.g. je usvojen novi Zakon o zaštiti na radu. Ovim zakonom se u pravni poredak Federacije Bosne i Hercegovine preuzima Direktiva Vijeća 89/391/EEZ, odnosno pravni akti Europske unije. Velika novost je uvođenje pojma Procjene rizika za radna mjesta.
Iako smo se po donošenju zakona doslovno sudarili sa velikim problemima u implementaciji zakona, počevši od veoma velikih zahtjeva koje smo morali ispuniti mi kao Ovlaštene organizacije za poslove zaštite na radu, do novih obaveza za poslodavce za koje moraju odvojiti dodatna novčana sredstva, problema u metodologijama i izvršavanjima pojedinih aktivnosti, potrebno je istaknuti da je ipak cijela oblast podignuta na dosta veću razinu od one na kojoj je bila ranije.
Zaštita na radu je napokon dobila pažnju koju zaslužuje.
Kao što je slučaj i kod vas, danas kompanije vodi druga generacija menadžera. Govori li Vam iskustvo da je njihova svijest o zaštiti na radu veća?
Nisam baš siguran da mogu potvrdno odgovoriti na vaše pitanje. Iz iskustva mogu reći da nije bitna starosna dob vlasnika firme, ni činjenica radi li se o menadžerima prve ili druge generacije kad je u pitanju ozbiljnost u doživljavanju zaštite na radu. Svakodnevno surađujem sa veoma mladim menadžerima koji su svjesni važnosti zaštite na radu, kao i starijim menadžerima. Nažalost imamo jako puno i obrnutih slučajeva koji zaštitu na radu doživljavaju samo kao trošak.
A samu činjenicu da se podigla svijest o zaštiti na radu, možemo zahvaliti kaznenim odredbama propisanim novim Zakonom o zaštiti na radu, radu inspektora zaštite na radu na terenu, naporima koje Ministarstvo rada i socijalne politike ulaže u upoznavanje javnosti sa novostima i obavezama iz oblasti zaštite na radu i kvalitetnijim radom Ovlaštenih organizacija za poslove zaštite na radu.
Kao i u svim ostalim oblastima, gdje nema jasno propisanih kaznenih odredbi i kontrole nad provođenjem zakonskih obaveza, nema ni poštivanja zakona.
Marine, stječe se utisak da vlada neupućenost kod dijela gospodarstvenika oko procesa procjena rizika radnog mjesta. Mislim da je veliki broj poslodavaca neinformiran o zakonskim obvezama. Možete li nam objasniti o čemu se radi. Kakvi su zakonski okviri oko ovog procesa, te kako sam proces u praksi funkcionira.
Što se tiče obaveze poslodavca da osiguran izradu Akta o procjeni rizika, sasvim je razumljivo da je tako. To je ipak jedna velika novina koja se uvodi stupanjem novog Zakona o zaštiti na radu na snagu. I nama kao Ovlaštenim organizacijama je trebalo barem godinu dana da sve legne na svoje mjesto. Akt o Procjeni rizika je osnova za izradu Internog akta (Pravilnika zaštite na radu).
Ovim dokumentom utvrđujemo organizaciju provođenja zaštite na radu, pravila prevencije i zaštite, poslove sa povećanim rizikom, način utvrđivanja zdravstvenog stanja radnika, sredstva i opremu osobne zaštite… Procjena rizika je dokument kojim se obrađuje svako radno mjesto po sistematizaciji.
Što se samih poslodavaca tiče, oni moraju odabrati organizaciju ovlaštenu od strane Ministarstva rada i socijalne politike za izradu Akta o procjeni rizika, i uz pomoć nje proći cijelu proceduru.
Vrlo često, nakon što cijeli proces dovedemo do kraja, poslodavci nam znaju reći kako im je ovakvo nešto trebalo, jer u fazi izrade Akta o procjeni rizika, poslodavac mora urediti interne pravilnike, sistematizaciju radnih mjesta, organiziranje poslova zaštite na radu, evidencije, zaduživanje zaštitne opreme…
Ekologija je također zanimljiva tema. Svijet se danas okreće ekološkim standardima, a trend je i u poslovanju da se proizvodnja i poslovanje obavljaju u skladu s visokim ekološkim standardima. Kada je u pitanju ekologija, koliki je zaista nivo svijesti poduzetnika o ekologiji?
Ekologija je sigurno područje koje zaslužuje veliku pažnju. Ne moram posebno naglašavati u kakvim problemima se planeta već nalazi po pitanju ekologije, i u kakvim će se tek nalaziti ukoliko se nešto drastično ne promjeni. Nažalost, iskustvo je pokazalo da se ne možemo osloniti na svijest ljudi i očekivati neke rezultate. I ovdje je jedino rješenje uvođenje novih još striktnijih zakonskih odredbi i rigorozna kontrola.
Sa jedne strane zakonske obaveze, a sa druge strane subvencije… Budućnost su obnovljivi izvori energije. Svjesni smo situacije na tržištu električne energije i energenata općenito u posljednje vrijeme.
Sve to je ubrzalo proces, pa tako na našem podneblju vlada opća pomama za investiranjem u obnovljive izvore energije. Izgrađen je određeni broj vjetroparkova, ali realizacija ovih projekata zahtjeva ogromne investicije. Imamo i dosta hidroelektrana, međutim zakonski došlo je do zabrane izgradnje novih mini hidroelektrana. Ovo je dovelo do jako puno investiranja u solarne elektrane. Mi kao firma na vrijeme smo ovo prepoznali i nudimo sve usluge na ovom području, počevši od projektne dokumentacije, ishodovanja mnogobrojnih dozvola, ispitivanja postrojenja, puštanja u rad…
Danas, gotovo je nemoguće sjesti na kavu a da se ne spomene investiranje u obnovljive izvore energije.
Ukoliko usporedite poslovne procese prije deset godina i danas, je li vidljiv neki bitan napredak? Trend je u svijetu koji polako postaje trend i u BiH da ekološko, društveno i korporativno upravljanje postaje relevantan faktor u odlukama o investiranju. ESG je akronim za environmental, social & governance. Investiraju li kompanije s kojima surađujete u skladu s ovim načelima?
Razlike su apsolutno vidljive. Međutim kao što sam već ranije rekao, tome su doprinos dali raznorazni strani fondovi koji sufinanciraju pridržavanje ekoloških standarda i financijska isplativost investiranja u ekološki održive projekte. To je neki početak, ali moramo svi skupa raditi na tome da mijenjamo svijest ljudi po pitanju ekologije. Moramo biti svjesni da je ovo naša jedina planeta, da je to naš dom, i tako se i ponašati prema njoj.
Osim zaštite na radu, Tehnozaštita d.o.o Mostar bavi se i s zaštitom od požara. Možete li nam reći kolika je svijest bosanskohercegovačkih poduzetnika po ovom pitanju?
Slična je situacija kao i sa zaštitom na radu. Situacija se popravlja. U fazi projektiranja neke zgrade, poslovnog objekta, stambenog objekta… sastavni dio projektne dokumentacije je Elaborat zaštite od požara. U prošlosti, vrlo često, bili smo angažirani za izradu ovoga jako bitnog dokumenta tek nakon što se objekt već izgradi. Tada je kasno, neke veoma bitne stvari za sigurnost ljudi koji će boraviti u objektu se više ne mogu popraviti.
Vrlo često možemo vidjeti u medijima kakve katastrofalne posljedice požar može napraviti. Najbitnije je preventivno djelovanja, kako bi spriječili da do požara uopće dođe.
Također i ovdje, mi kao firma nudimo usluge iz oblasti zaštite od požara od faze projektiranja, nadzora, pa sve do faze finalnih ispitivanja kada je objekt već pušten u pogon, ali i kasnije periodična ispitivanja elektroinstalacija, gromobranskih instalacija, stabilnih sustava, pa do obrazovanja djelatnika i vježbi evakuacije…
Iz današnje perspektive, u kojem smjeru će se kretati Zaštita na radu u nekom periodu od pet godina. Kako se današnji gospodarstvenici mogu pripremiti na trendove koji nas očekuju? Koji bi bili Vaši savjeti?
Što se tiče smjera kretanja Zaštite na radu u narednih pet godina, siguran sam da će se nastaviti napredak ove oblasti. Svi zajedno trebamo raditi na povećanju sigurnosti radnika.
Moj savjet za poslodavce bi bio da Zaštitu na radu ne smiju gledati kao trošak. Ukoliko firma nema imenovanog radnika za zaštitu na radu, ukoliko ne poštuje druge zakonske obaveze, i dogodi se ozljeda, kriv je isključivo direktor. Česta su i dugotrajna bolovanja uzrokovana ozljedama na radu i profesionalnim oboljenjima, tužbe radnika prema firmama u slučaju ozljede…
Benefiti ispravnog provođenja zaštite na radu su mnogobrojni. Kao prvo direktor na ovaj način štiti samog sebe, jer su poznati slučajevi u kojima su odgovorne osobe u firmi čak završile u zatvoru radi smrtnih slučajeva koji su posljedica neprovođenja mjera zaštite na radu. Već smo spominjali, ukoliko se radnik osjeća sigurno i cjenjeno na poslu bit će puno zadovoljniji i produktivniji. Smanjit će se broj bolovanja. Firma neće biti podložna kažnjavanju od strane inspektora zaštite na radu.
Spomenuli ste da je dosta neupućenih poslodavaca u samu problematiku. Moj savjet je da se ova oblast shvati ozbiljno. Ugovorite stručnu pomoć sa jednom od Ovlaštenih organizacija za poslove zaštite na radu koju smatrate ozbiljnom i odgovornom, uredite uz njihovu pomoć zaštitu na radu iz temelja ( od projektne dokumentacije, evidencija, pa do nabavke zaštitne opreme ). Kada se napravi dobar temelj, kada se propišu sve procedure, onda je puno lakše nastaviti održavati zadovoljavajući nivo zaštite na radu.
Kako Marin vidi razvoj i budućnost Tehnozaštite? Koje karakteristike najviše cijenite kod radnika?
Zadnjih par godina smo napravili velik napredak u svim segmentima. Namjeravamo i dalje širiti naš izbor i kvalitetu usluga. Ideje i mogućnosti su mnogobrojne… ali korak po korak. Firma mora konstantno napredovati, ali prebrz rast mislim da nije dobar. Moramo paziti i na svoje radnike i na sebe. Bitno mi je da ljudi ne budu preopterećeni poslovnim obavezama, da imaju svoje slobodno vrijeme, slobodne vikende bez uznemiravanja…
Što se tiče radnika, obožavam onu vrstu radnika koji mi dođu sa pitanjem i odmah ponude i rješenje. Ne moramo se uvijek složiti, ali sa takvima je lako raditi. Također, jako je bitno i poželjno da radnik ima želju i sposobnosti da uči nove stvari.
Za kraj, Marine, iz Vaše perspektive, što bi za Vas bila definicija uspjeha?
Uspjeh je nešto što svatko za sebe individualno treba definirati. Prva stvar je svakako da sebi definiramo što je to za nas osobno uspjeh. Često mi padne na pamet genijalna scena u filmu Alisa u zemlji čudesa, kada Alisa izgubljena u šumi nailazi na zeca:
Alisa: „Oprostite, izgubila sam se, možete li mi reći kojim putem trebam dalje?“
Zec: „Naravno, samo mi recite gdje ste krenuli i odmah ću vam reći koji je pravi put“
Alisa: „Ali ja ne znam gdje sam krenula“
Zec: „Onda je potpuno svejedno kojim putem ćeš nastaviti dalje.“
Također, još nešto što bi ovome nadodao, a što mene osobno jako motivira je Spartanska izreka: „Što se više znojiš na treningu, manje ćeš krvariti u borbi“.
Da bi postigli uspjeh, da bi nešto ostvarili, moramo točno znati što želimo i biti spremni platiti određenu cijenu za to!
Što god uspjeh za nas značio, da bi ga ostvarili moramo podnijeti veliku žrtvu i odricanje. Najbitnije je da u svemu tome ne izgubimo sebe, da ne zanemarimo obitelj, i da bez obzira na sve budemo ljudi i poštujemo jedni druge. Uživajte što više možete.
U genijalnoj knjizi Shoe Dog, Phil Knight (osnivač Nike-a), na pitanje za čim najviše žali u životu, odgovara: „Puno je sitnica koje bih mogao nabrojati, ali suštinski žao mi je samo što još jednom sve od početka ne mogu ponoviti“.
Želim vam svima takav život! Kada igra završi, i kralj i pijun idu u istu kutiju.
Autor: Uredništvo financa.ba
Obvezno navesti izravni link na članak prilikom preuzimanja.
