Tijekom proteklih 20 godina niz znanstvenih radova izvijestio je da postoji manje insekata nego što ih je bilo u prošlosti. Također i ukupna težina (ono što znanstvenici nazivaju biomasa) i raznolikost kukaca su se smanjile. Neke su se studije temeljile na viđenjima entomologa amatera. Dok su druge uključivale znanstvenike koji su brojali broj buba po vjetrobranskim staklima automobila. Neki su svake godine godinama skupljali leteće kukce u zamkama i vagali ih.
U proteklih šest godina ovo smanjenje se povećava, sa sve više i više sofisticiranih studija koje potvrđuju da, iako ne opada broj svih vrsta insekata, mnoge su u ozbiljnoj nevolji. Kompilacija 166 studija iz 2020. procjenjuje da populacije insekata u prosjeku globalno opadaju stopom od 0,9% godišnje.
Ali padovi su neujednačeni. Čak i unutar istog okruženja, populacije nekih vrsta kukaca su oslabile. Dok su druge ostale stabilne, a neke su se povećale. Razlozi za ove razlike među kukcima nisu poznati, iako je očito da su neki otporniji od drugih. Sve do nedavno, većina dokaza je izvučena iz zaštićenih područja u Europi te u manjoj mjeri u Sjevernoj Americi. Dakle, kakva je slika drugdje? Nova studija nudi svježe podatke o sezonskim migracijama insekata u istočnoj Aziji. Ovi kukci, od kojih mnogi spadaju u štetočine, svake godine u proljeće lete na sjever, a u jesen lete na jug kako bi pobjegli od hladnoće. Progresivni pad enormnog broja tih migranata ukazuje na to da je smanjenje broja insekata doista globalni problem.
Broj insekata se smanjuje-uzroci isti
Jasno je kako se broj insekata smanjuje u velikim razmjerima u Aziji, baš kao što je bio slučaj u Europi i Sjevernoj Americi. Čini se razumnim pretpostaviti da su uzroci isti. Studija je također pokazala da su kukci štetnici poput crnog moljca, čije gusjenice napadaju široku paletu povrtnih usjeva, podjednako snažno pogođeni globalnim smanjenjem broja insekata kao i vrste koje nisu štetnici poput pčela i leptira koji su bili predmet većine dosadašnjih europskih i američkih studija.
Toliko smo navikli kukce smatrati štetočinama da je primamljivo pomisliti da bi u svijetu s manje njih poljoprivreda mogla napredovati kao nikada prije. No to nije slučaj. Istraživači su koristili detaljne entomološke zapise iz prošlosti kako bi konstruirali složenu hranidbenu mrežu pokazujući kako svaku od vrsta insekata štetnika uhvaćenih u zamke može pojesti nekoliko vrsta insekata predatora i parazita, koji se često nazivaju “prirodnim neprijateljima”. Na primjer, gusjenice crne gliste jedu, među ostalima, zelene čipkarice.
Istraživači su usporedili koliko brzo su 124 štetnika nestala zajedno sa svakim od svojih prirodnih neprijatelja. Tijekom 18-godišnjeg istraživanja brojnost vrsta prirodnih neprijatelja padala je po stopi od 0,65% godišnje, dok se brojnost plijena biljojeda u prosjeku uopće nije smanjivala. Ovo sugerira da je vjerojatnije da će nestati populacija korisnih vrsta nego štetnika kojima se hrane. Kao rezultat toga, poljoprivrednici moraju ili tolerirati niže prinose usjeva ili koristiti još više kemijskih insekticida za kontrolu štetočina, što dovodi do još gorih padova.
Intenzifikacija poljoprivrede
Iako je primamljivo uprijeti prstom u pesticide, jaku uličnu rasvjetu ili klimatske promjene. Smanjenje insekata gotovo sigurno ima više uzroka koji se preklapaju. Najčešće spominjani razlog je intenzifikacija poljoprivrede. Ovaj izraz pokriva mnoštvo pojava. Poljoprivredna mehanizacija, iskorjenjivanje živica, monokulture usjeva, povećana upotreba kemijskih gnojiva i redovita primjena pesticida imaju za cilj proizvodnju polja bez korova, štetnika ili bolesti. Tako smanjeni raspon divljih biljaka i životinja može preživjeti na preostalim uskim rubovima polja i susjednim rubovima cesta. Dakle u neku ruku su farmeri napravili polja nepoželjnima za većinu insekata.
Intenziviranje je osmišljeno kako bi se osiguralo da se što je moguće više protoka energije ekosustava farme preusmjeri u uzgoj usjeva i stoke za ljudsku prehranu. Procjenjuje se da ljudi sada prisvajaju 24% ukupnog rasta biljaka godišnje, a to se penje na nevjerojatnih 69% na zemljištu pod usjevima.
Kukci su daleko najbrojniji od svih životinja na Zemlji. Procijenjena globalna ukupna količina novog materijala od insekata koji raste svake godine je nevjerojatnih 1.500 milijuna tona. Većinu toga odmah konzumira uzlazni hranidbeni lanac grabežljivaca i parazita, tako da je visoka nadgradnja cjelokupne životinjske raznolikosti Zemlje izgrađena na temeljima kukaca i njihovih srodnika člankonožaca.
Nestanak kukaca
Ako kukci nestanu, onda će i druge divlje životinje također neizbježno nestati. Već postoje dokazi da se to događa. U Sjevernoj Americi, vrste ptica koje se hrane kukcima doživjele su prosječan pad veličine populacije od gotovo 10 milijuna tijekom posljednjih 50 godina, dok se one kojima kukci nisu osnovni plijen uopće nisu smanjile.
Iako je istina da je nekoliko insekata prijetnja ljudima (na pameti padaju komarci prijenosnici bolesti). Velika većina insekata je prijateljski nastrojena: oni oprašuju usjeve, osiguravaju prirodnu kontrolu štetočina, recikliraju hranjive tvari i stvaraju tlo pomažući razgradnju mrtvih životinja i biljaka. Svi ovi procesi će se usporiti ako kukci postanu rijetki. Ekonomska vrijednost ovih usluga je nesaglediva pa poljoprivreda ne bi mogla dugo trajati bez njih.
Izvor: tportal
