U usporedbi s ostatkom EU, Nijemci troše minimalno na namirnice. Ali i pored toga trgovine nude sve više „specijalnih ponuda“. Roba prodana na taj način postaje sve značajniji izvor prihoda trgovinskih lanaca.
Novinari ARD-a zatekli su Marlene Woytke u samoposluzi lanca Rewe dobro pripremljenu: kao i svakog tjedna, skuplja propagandne letke, uspoređuje cijene i online reklame, a zatim pretražuje police u potrazi za posebnim ponudama. Kavu po „normalnoj“ cijeni odavno nije kupovala, kaže ona novinarima. Više voli kupovati na akcijama jer su cijene naglo porasle tijekom prošle godine. S druge strane, sve je više specijalnih ponuda i tu se mogu naći veliki popusti, prenosi Biznis.
Eva Stüber s Instituta za istraživanje tržišta (IFH) u Kölnu to može potvrdit. Uštede od posebne ponude su postale mnogo veće nego prije ovog vala poskupljenja. Ona navodi primjer svježeg sira, koji košta skoro dva eura, ali ima ponuda i za 88 centi, dakle još jeftinije nego prije poskupljenja.
I gospođa Woytke se slaže – kaže da i ona više voli kupovati tjesteninu na veliko kada je na akciji. Tjestenina može dugo stajati, a cijena na posebnoj ponudi može biti upola manja od redovne cijene. Ona sa zadovoljstvom kupuje velike zalihe koje ima kod kuće.
Prvobitno, popust je i promocija proizvoda kako bi kupci mogli promijeniti brend koji kupuju. Ali to je i način da od ljudi poput gospođe Woytke dobiju novac za svoju robu što je prije moguće. To što će u ponudi „kupi 2 dobij 3“ mjesecima jeti istu tjesteninu ili istom pastom prati zube i da će imati problem gdje čuvati zalihe – to je njena stvar.
Veći promet, veći profit
Tu spada i ponuda „obiteljske“, „maksi“ ili bilo koje ambalaže: roba što prije postaje novac, a veći promet znači i veći profit. Razlika u cijeni malo veće ambalaže je minimalna. A dobrom organizacijom lako se rješava logistički problem većih kutija u kojima se isporučuje roba. A ako netko kupi paket sa cijelim kilogramom hrenovki – i ako ne sprema neku veliku dječju proslavu rođendana, sasvim je izvjesno da će nešto od toga završiti u smeću. Opet: njen problem, glavno je da je sve platila.
I trgovine su prvobitno imale drugačiji motiv sa specijalnim ponudama. Motiv je bio kupce prije svega uvesti kroz svoja vrata. A zatim, ako je moguće, što temeljitije isprazne novčanike drugim, „normalnim“ cijenama. Ali u međuvremenu, ovih specijalnih ponuda ima toliko da su postale pravi i unosan segment ponude trgovinskog lanca. Institut za istraživanje tržišta GfK utvrdio je da je promet artiklima iz akcijske ponude u prvoj polovici ove godine činio 23,3 posto ukupnog prometa trgovinskih lanaca. Prije četiri godine u istom periodu iznosio je samo 16 posto.
Prema istraživanju agencije smhaggle, sve više proizvoda se nudi kao posebna ponuda. Tamo je najaktivniji Kaufland sa oko 400 artikala tjedno, Edeke ima 250, lanac Rewe 200. Diskonteri su daleko iza: Lidl ih ima oko 130, Aldi samo stotinjak. Ali treba imati u vidu da „normalni“ trgovinski lanci također na rafovima imaju po 25.000 proizvoda, a diskonteri, po pravilu, svega oko 2.500.
Eva Stüber već vidi pravu trku u kojoj nitko, ni trgovački lanci, ni proizvođači hrane, ne mogu sebi priuštiti da u njoj ne sudjeluju i prestanu nuditi „posebnu ponudu”. Samo nekoliko proizvođača ustrajava na tvrdnji da za kvalitetu koju nude zahtijevaju određenu cijenu i da nema mjesta da se bilo šta mijenja – ako kupac i dalje želi dobar proizvod.
