Da bi pridobio ljude i uspješno vodio tim, šef mora imati tri osobine. Biti dobar čovjek koji vole ljude. Biti spremni upravljati mukotrpnim procesima organizacije kao mornari brodom. I na kraju, doista poznavati svoj posao. Ne teoretski, nego iznutra, iz rovova. Moći napisati meme koji razotkriva sve apsurdne, teške i mučne dijelove posla – ajmo to tako prikazati.
Nepravedna distribucija simpatičnosti
Radila sam nekad s ljudima koji su podozrivi.Ne prema tebi, nego jednostavno podozrivi. Od prve interakcije osjećaš se kao na kontinuiranom CT-u. Jako neugodan osjećaj, navodi portal Poduzetnik.
Dobar šef je suprotno od toga – suvisao, ugodan, zreo, topao i odgovoran čovjek. Nema prečica i tehnika koje mogu nadoknaditi manjak ljudske topline i iskrene zainteresiranosti za ljude i njihove kompetencije i ograničenja. Ili višak podozrivosti, skepse i nepovjerenja.
Neki su ljudi jednostavno simpatični. Kliznu niz osmijeh i jednostavno u srce. Dobiju te s nekoliko izraza ljudskosti i spremno ih slijediš kroz neke vatre i vode kroz koje ne bi išao za nekog jednako dobrog stručnjaka, ali tko ti ne priraste srcu. Simpatični ljudi nemaju podozrivi, distanciran duh. Daju ljudima šansu. Što je zapravo jako teško, znajući što ljudi ponekad rade s poklonjenim šansama. Čovjek može završiti tečaj, skupe škole, može čitati sve knjige o upravljanju, saznati jesu li mu članovi tima žuti, zeleni ili crveni – ali simpatičnost imaš ili nemaš. Čim osoba izgubi sposobnost emotivne samoregulacije, postane paranoična, podozriva, cinična, sarkastična – ništa više od simpatičnosti koja olakšava vođenje jer ljudi žele ići za tobom. To sve jesu normalne ljudske reakcije, ali ljudi se ne daju voditi od strane ljudi kojima je “pao sistem”. Što evolucijski nekako ima smisla.
Simpatični ljudi uspješno krote unutarnje demone
Simpatični ljudi često vrlo uspješno krote svoje unutarnje demone. Kažu stvari jasno, ali s poštovanjem, umiju prešutjeti i postaviti stvari s dobro odvaganim osjećajem za fer. To je možda sposobnost da se elastično oporavimo od nečijeg ispada, otresemo i ne uzmemo k srcu i kažemo – pa dobro! I idemo dalje, bez gorčine za druge.
Možda je simpatičnost snažno mentalno zdravlje koje omogućava osobi da amortizira svakodnevne udarce koji su realnost poslovne arene i očuva svoju cjelovitost, optimizam i mir. Kako god bilo, nemjerljiva osobina karizmatičnosti, simpatičnosti i osobnosti koja se uvuče raznim ljudima pod kožu je možda prva i najvažnija postavka dobrog vodstva. I da, nefer je. Jer od svega na svijetu, na to možda najmanje imamo utjecaja.
Dobra organizacija vs. suluda vjera u alate i tablice, kao i u usmeno izrečene upute ljudima
Iako je dobro organiziranje posla, križaljka koja uvažava ciljeve tvrtke, potrebe odjela, kombinatoriku suradnje vanjskih i unutarnjih timova, rokove, ljudskost, greške i kašnjenje svih svima, glavni i možda gotovo jedini posao voditelja, u svojih 20 godina rada vidjela sam samo nekoliko šefova koji su se s time zapravo i bavili.
Trebalo bi – da, to svi kažu! Ali zauzdati poslovne aktivnosti u strukturu, to je već odlika samo najjačih, navodi portal Poduzetnik.
Jer složiti plan traži mukotrpno promišljanje i stvarni rad, ali tu priča tek počinje. Križaljka organizacije zadataka u stalnom je gibanju pod naletima vjetrova, promjenama smjera i stalnim napadom urođene ljudske inercije. Mi jednostavno radimo minimalno koliko treba i nastojimo se riješiti svega suvišnoga. To je odlika cijele prirode, pa i ljudske prirode.
Ako nemamo motiv da svom poslu dodajemo još mikrozadataka, striktno poštujemo procese, izražavamo se jasno i vodimo zadatke tako da se u njima i drugi mogu snaći – skliznut ćemo niz stijenke organizacije u svoj defaultni kaos. Zato dobri šefovi upravljaju. Uvijek i svaki dan.
Dobar šef je kao Sizif!
Dobar šef upravlja i upravlja i upravlja, kao Sizif gurajući teret organiziranosti uz stijenu kaosa života, ljudi i organizacija. Ljudi griješe, kasne, ne razumiju se. Okolnosti se mijenjaju i ciljevi organizacije se modificiraju.
Zamislite dirigenta koji kaže: “Ajde, odsvirajte to forte, pa piano i pazite da dobro zvuči!” I nakon toga ode na kavu. A u poslovnoj areni prečesto vidimo taj slučaj. Voditelj orkestra ili tima, svejedno, mora cijelim sobom upravljati, izvlačiti mentalnim naporima rezultate iz drugih ljudi i tako od prvog takta do dovršetka projekta.
Kad su procesi organizirani, šef prisutan, a posao se može adaptirati jer šef ima razumijevanja za sve silnice i vjetrove koji bacakaju osobu i tim sa zadanog kursa, ljudi osjećaju sigurnost, povjerenje i mogu dati sve od sebe. U protivnom, imamo raštiman orkestar koji nikamo neće stići.
Stručnost – kad znaš sve mračne strane i teške trenutke svakog posla kojim upravljaš
Upravljati znači znati struku – njezine dobro, loše i ružne strane. Iznutra razumjeti procese koji vode do rezultata, a koji su nekad uz intelektualne postupke jednako tako i serija psovki za otpuštanje stresa, lupanje nogom ili obeshrabreno buljenje u zid.
Onome tko nije iskusio sve nijanse nekog posla sve izgleda jednostavno – pa nerijetko zadaje zadatke nerješive kategorijalnim aparatima te struke ili u gabaritima ovog svemira. A nevolja nastaje kad, od nesigurnosti i ega, ne žele slušati glas struke i njezine limite. Tada šef postaje izvor opasnosti, a ne voditelj koji otvara vrata znanju, radu i kreativnosti.
Pogrešno korištene riječi, očito krivo shvaćeni procesi, bizarno krivo procijenjeno vrijeme popale ljudima alarme u glavi – nitko se ne osjeća sigurno kad ga vodi osoba koja ne zna što radi. Ljudi s upaljenim sirenama opće opasnosti ne rade nego stražare nad svojom sigurnošću.
Dobri šefovi znaju posao, svaki njegov dio, ali i znaju što ne znaju i bez kompleksa i straha pitaju, traže mišljenje, savjetuju se i poklanjaju povjerenje.
Zvuči patetično i trivijalno, kao neki motivacijski citat ili truizam – ali ljudi svog šefa moraju voljeti i poštovati da bi poduzeli sve one sitne korake koji rade razliku između prosječnog i odličnog tima.
A da bi ga ljudi poštovali, moraju osjećati ljudsku toplinu, stručnu kompetenciju i snažnu podršku dobre organizacije koju on neumorno i kompetentno gradi sitnim vezom stalnog navigiranja kroz nepregledan kaos rokova, taskova, koordinacija, kašnjenja i grešaka.
Kad šef razumije posao i njime upravlja tako da paralelno čuva integritet struke, dobrobit ljudi i uspijeva postići poslovne ciljeve, a sve to uz ljudsku toplinu, tim sve može. Dobar šef je tronožac ljudskosti, dobre organizacije i stručnosti i čini mi se kako tu nema prostora za improvizaciju. Čim jedne noge nema, cijela će se organizacija urušiti.
