Što razdvaja najbolje na svijetu od preostalih 7 milijardi nas? Izniman talent često izgleda kao djelo revolucije. Talentirane osobe rade nešto na način na koji to nitko nikada prije nije radio. Ipak, znanstveno je dokazano da su mnogi revolucionarni talenti zapravo izgrađeni na temeljima evolucijskih promjena. Najbolji i najtalentiraniji ljudi često osjećaju tjeskobu.
Promjene se razvijaju tijekom vremena, često kompenzirajući slabosti i tjeskobe koje manje talentirane osobe izbace. Vjerojatno, najbolji igrač današnjice, a za mnoge i svih vremena Lionel Messi, poznato je da je bio bitku s tjeskobom. Dugo je godina pred važne utakmice i povraćao.
Tjeskobu je imao i Lionela Messi
Vjerojatno najbolji nogometaš svih vremena, Argentinac Lionel Messi je osvajač najviše Ballon d’Or trofeja. Ovaj trofej se dodjeljuje najboljem nogometašu godine, te Argentica drži rekord po broju osvojenih trofeja. Postigao je više golova u kalendarskoj godini nego bilo koji drugi živući igrač. Najbolji je strijelac svih vremena u španjolskoj La Ligi. Drži rekord po broju postignutih golova u usporedbi s brojem odigranih utakmica, postigavši gotovo pogodak u svakom nastupu.
Unatoč svoj svojoj briljantnosti, i Messi je na putu do uspjeha morao pobjediti tjeskobu. Argentinac je na početku karijere imao strašnih problema s tremom. Nakon niza razočaravajućih rezultata u nacionalnoj momčadi čak je i besmrtni Diego Maradona, nemilosrdno kritizirao Messi-ja. procjenio je da se “beskorisno pokušava napraviti vođu od čovjeka koji prije važnih utakmica više vremena provede u WC-u nego u svlačionici.”
To što ste nevjerojatno talentirani ne znači da na putu uspjeha nećete morati pobjediti tjeskobu. Mnoge se poznate osobe u svijetu bore s tjeskobom upravo zato što očekuju puno od sebe. Ali Messi nije dopustio da njegova tjeskoba umanji njegovu briljantnost. Uspio je ovladati mehanizmom suočavanja, koji je ujedno i tajna njegove nogometne briljantnosti.
Nogometna utakmica traje 90 minuta, a većina nogometaša je aktivna od prve minute. Čim se oglasi sudac, kreće se u bespoštednu borbu za pobjedom i implementacijom taktike koju su treneri pripremili prije utakmice. Ipak, Messi ulazi nešto sporije u samu utakmicu. Na ovaj način priprema svoje tijelo i um na ono što ga čeka. U prvim minutama, često se kreće u neposrednoj blizini samog centra terena i gotovo da nema interakcije sa suigračima. Dok su drugi igrači u puno većem ritmu, Messi većinu svog vremena provodi hodajući, rijetko prelazeći na odmah u žestoki ritam.
Priprema je pola pobjede
Messi čini dvije stvari tijekom prvih nekoliko minuta. Prvo, smiruje sebe. Lagani ulazak u igru je Messi-jev način da osigura da će ostati potpuno angažiran do kraja utakmice. Njegovi psihički problemi su se riješili sami od sebe. Pronašao je učinkovit način da umiri svoje tijelo i um.
Osim toga, on početak utakmice koristi za analizu protivnika. Noge mu možda imaju sporiji ritam, ali mu pogled detaljno analizira igrače. Procjenjuje snagu protivnika, slabosti i taktiku. Messi manje doprinosi svojoj momčadi na početku utakmice, ali ova taktička stanka podiže njegov učinak u preostalih 95 posto utakmice.
Ako nogometnu igru podijelite na “pripremnu” i “angažiranu” komponentu, Messi se uvelike oslanja na pripremu. Tijekom jedne klasične utakmice između Messijeve Barcelone i najvećeg rivala Real Madrida, 2017., Messi je trčao samo četiri minute i hodao više od osamdeset od devedeset minuta utakmice. No, kada je bio angažiran, bio je dinamičan, stvorio je devet prilika, zabio jedan gol i dodao loptu suigraču koji je zabio još jedan gol.
Ako pitate Messi-ja, uspjeh zahvaljuje upravo svojim pripremama tijekom utakmice. Ta priprema također objašnjava njegovu sposobnost da se uvijek iznova nađe na pravom mjestu u pravo vrijeme. Iako se njegov talent uspoređuje s vanzemaljskim, ipak ovaj dio pripreme utakmice je učinio svoje.
Pouka za nas ostale je jasna: kada ste zabrinuti, bilo u sportu ili u životu, zastanite, usporite. Pripremite se.
Kao što pretpostavljate, pauzirati je teže nego što zvuči. Suočen s tišinom i tjeskobom, naš instinkt će djelovati. Judson Brewer, psihijatar i neuroznanstvenik, proveo je velik dio svoje karijere razmišljajući o tome kako ne učiniti ništa.
Pomoću metode RAIN pobjedite tjeskobu
Prije otprilike petnaest godina, Brewer je razvio tretman ovisnosti koji se temelji na svjesnosti.
Njegov pristup upućuje ovisnike da se odupru valovima tjeskobe u trenucima žudnje slijedeći četiri koraka pristupa koji ide pod akronimom RAIN:
Prepoznaj što se dešava (Recognize what is arising).
Dopusti da bude tamo (Allow it to be there).
Istražite svoje emocije i misli (Investigate your emotions and thoughts) npr. “Što se sada događa u mom tijelu?”
Zabilježite što se događa iz trenutka u trenutak (Note what is happening from moment to moment.)
Brewer je rekao da je njegov pristup inspiriran kliničkom psihologinjom Tarom Brach . Kako bi testirao pristup, Brewer je radio s pušačima koji su se borili s željom da prestanu pušiti. Ovisnost o nikotinu notorno je tvrdoglava. Zahtjevnija je nego mnoge teže droge koje proizvode jače trenutne reakcije kod korisnika.
Prije nego što je pustio program za pušače, Brewer je želio testirati sustav na sebi. Problem je bio “Bio sam nepušač”, napisao je Brewer, “koji je trebao biti u stanju uspostaviti odnos s pacijentima koji su se osjećali kao da će im glava eksplodirati ako ne puše.”
Nikotin ima poluživot od oko dva sata, pa se za početak pušači moraju oduprijeti želji da zapale dva sata u komadu. Brewer je zaključio da bi pušači koji bi mogli izdržati dva sata bez cigarete njegovali nove nepušačke navike, produžujući ta razdoblja sve dok više ne bi uopće osjećali potrebu za pušenjem.
Simulirao je te periode otpora učeći meditirati dva sata bez kretanja. U trenucima nemira slijedio je korake RAIN-a — prepoznaj, dopusti, istraži, zabilježi — i ako bi pomaknuo tijelo, sat bi se resetirao i on bi morao krenuti ispočetka.
Ovo bi moglo zvučati lako. Dva sata je dugo vremena za mirno sjedenje bez zabave. “Iznenađujuće, nije me uhvatila fizička bol zbog dugog nepomicanja”, napisao je Brewer. “Bio je to nemir… Te su žudnje vikale, ‘Ustani!’ ”
Teško je jer ste prisiljeni ne činiti ništa unatoč porivu da djelujete
Mnogo bi se mjeseci Brewer približio, a onda bi ga porazio nemir. “Onda sam jednog dana,” napisao je, “uspio. Sjedio sam puna dva sata… Svako sljedeće sjedenje bilo mi je sve lakše jer sam imao povjerenja da to mogu. I znao sam da moji pacijenti mogu prestati pušiti. Jednostavno su trebali odgovarajuće alate.”
Brewer je bio u pravu. Njegovi su pacijenti bili zaglavljeni, nesposobni ostaviti se jedne od supstanci koje izazivaju najveću ovisnost na svijetu. Ali kada je vodio studiju za studijom, suprotstavljajući svoju metodu RAIN s najučinkovitijim pristupima liječenja ovisnosti tog vremena, njegov je pristup bio više nego dvostruko učinkovitiji.
Mjesecima kasnije, kada je kod većine pacijenata na drugim planovima liječenja došlo do recidiva, njegova skupina ostala je čista. Imali su više od pet puta veću vjerojatnost da će se riješiti svoje ovisnosti koristeći pristup koji ih je u biti naučio da zastanu u trenutku kada ih tijelo najhitnije tjera na djelovanje.
Od četiri koraka u Brewerovom RAIN pristupu, drugi — dopuštanje — možda je najkritičniji. Dopustiti iskustvu da vas preplavi zvuči demotivirajuće jer od vas ne zahtijeva ništa. Ali upravo je u tome poanta. Teško je jer ste prisiljeni ne činiti ništa unatoč porivu da djelujete.
Unatoč svim prednostima pauziranja i pripremanja, ponekad glavni događaj ne ide po planu. Messi je izgubio bezbroj utakmica, a nisu svi Brewerovi ovisnici o nikotinu uspjeli prestati pušiti nakon što su njegovi eksperimenti završili.
Svladati tjeskobu i nelagode koje slijede nakon neuspjeha je ključno, i to je jedna od glavnih razlika između ljudi koji postignu napredak i onih koji ostaju zaglavljeni na neodređeno vrijeme.
Izvorni članak objavljen na: Ideas TED.com ; Prijevod i prilagodba: financa.ba
